KONVENCIJA O BORBI PROTIV PODMIĆIVANJA STRANIH JAVNIH SLUŽBENIKA U MEĐUNARODNIM POSLOVNIM TRANSAKCIJAMA
PREAMBULA
Stranke,
smatrajući da je podmićivanje široko rasprostranjena pojava u međunarodnim poslovnim transakcijama, uključujući trgovinu i ulaganje, koja izaziva ozbiljne moralne i političke zabrinutosti, potkopava dobro upravljanje i gospodarski razvoj te narušava međunarodne uvjete tržišnog natjecanja;
smatrajući da sve zemlje dijele odgovornost za borbu protiv podmićivanja u međunarodnim poslovnim transakcijama;
uzimajući u obzir Revidiranu preporuku o borbi protiv podmićivanja u međunarodnim poslovnim transakcijama, koju je usvojilo Vijeće Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) 23. svibnja 1997., C(97)123/FINAL, kojom se, između ostalog, poziva na djelotvorne mjere za odvraćanje, sprječavanje i borbu protiv podmićivanja stranih javnih službenika u vezi s međunarodnim poslovnim transakcijama, posebno na brzu kriminalizaciju takvog podmićivanja na djelotvoran i koordiniran način te u skladu s dogovorenim zajedničkim elementima navedenima u toj Preporuci, kao i s nadležnošću i drugim temeljnim pravnim načelima svake zemlje;
pozdravljajući druge nedavne događaje koji dodatno unaprjeđuju međunarodno razumijevanje i suradnju u borbi protiv podmićivanja javnih službenika, uključujući djelovanja Ujedinjenih naroda, Svjetske banke, Međunarodnog monetarnog fonda, Svjetske trgovinske organizacije, Organizacije američkih država, Vijeća Europe i Europske unije;
pozdravljajući napore trgovačkih društava, poslovnih organizacija i sindikata, kao i drugih nevladinih organizacija u borbi protiv podmićivanja;
priznajući ulogu vlada u sprječavanju traženja mita od pojedinaca i poduzeća u međunarodnim poslovnim transakcijama;
priznajući da postizanje napretka u ovom području zahtijeva ne samo napore na nacionalnoj razini, već i multilateralnu suradnju, nadzor i praćenje;
priznajući da je postizanje jednakosti mjera koje stranke trebaju poduzeti temeljni cilj i svrha Konvencije, što zahtijeva da se Konvencija ratificira bez ograničenja koja utječu na ovu jednakost;
sporazumjele su se kako slijedi:
Članak 1.
KAZNENO DJELO PODMIĆIVANJA STRANIH JAVNIH SLUŽBENIKA
1. Svaka stranka poduzima one mjere koje su potrebne kako bi se utvrdilo da prema njezinom pravu kazneno djelo čini svaka osoba koja namjerno ponudi, obeća ili da bilo kakvu nepripadajuću novčanu ili drugu korist, izravno ili putem posrednika, stranom javnom službeniku, za tog službenika ili za treću stranu, kako bi službenik djelovao ili se suzdržao od djelovanja tijekom obavljanja službenih dužnosti radi pribavljanja ili zadržavanja poslovne ili druge nedopuštene koristi u međunarodnom poslovanju.
2. Svaka stranka poduzima sve potrebne mjere kako bi se utvrdilo da supočiniteljstvo, koje uključuje poticanje, pomaganje, ili odobrenje djela podmićivanja stranog javnog službenika, predstavlja kazneno djelo. Pokušaj podmićivanja i dogovor o podmićivanju stranog javnog službenika predstavljaju kaznena djela u istoj mjeri kao i pokušaj podmićivanja i dogovor o podmićivanju javnog službenika te stranke.
3. Kaznena djela navedena u gornjim stavcima 1. i 2. u daljnjem se tekstu navode kao »podmićivanje stranog javnog službenika«.
4. Za potrebe ove Konvencije:
a. »strani javni službenik« označava svaku osobu koja obavlja zakonodavnu, upravnu ili pravosudnu službu strane zemlje, bilo da je imenovana ili izabrana; svaku osobu koja obavlja javnu službu za stranu zemlju, uključujući i za javno tijelo ili javno poduzeće; i svakog dužnosnika ili službenika međunarodne javne organizacije;
b. »strana zemlja« uključuje sve razine i jedinice vlasti, od nacionalne do lokalnih;
c. »djelovati ili suzdržati se od djelovanja tijekom obavljanja službenih dužnosti« uključuje svako korištenje položaja javnog službenika, bez obzira je li ono u okviru ovlasti službenika ili ne.
Članak 2.
ODGOVORNOST PRAVNIH OSOBA
Svaka stranka poduzima one mjere koje su potrebne, u skladu s njezinim pravnim načelima, radi utvrđivanja odgovornosti pravnih osoba za podmićivanje stranog javnog službenika.
Članak 3.
SANKCIJE
1. Podmićivanje stranog javnog službenika kažnjava se djelotvornim, razmjernim i odvraćajućim kaznenopravnim kaznama. Raspon kazni usporediv je s onim koji je primjenjiv na podmićivanje javnih službenika stranke i uključuje, u slučaju fizičkih osoba, oduzimanje slobode dostatno za omogućavanje djelotvorne uzajamne pravne pomoći i izručenja.
2. U slučaju da, prema pravnom poretku stranke, kaznena odgovornost nije primjenjiva na pravne osobe, ta stranka osigurava da pravne osobe podliježu djelotvornim, razmjernim i odvraćajućim nekaznenopravnim sankcijama, uključujući novčane sankcije, za podmićivanje stranih javnih službenika.
3. Svaka stranka poduzima one mjere koje su potrebne kako bi osigurala da mito i prihod od podmićivanja stranog javnog službenika, ili imovina čija vrijednost odgovara vrijednosti takvog prihoda, podliježu privremenom oduzimanju i oduzimanju ili da su primjenjive novčane sankcije usporedivog učinka.
4. Svaka stranka razmatra izricanje dodatnih građanskopravnih ili upravnopravnih sankcija osobi koja podliježe sankcijama za podmićivanje stranog javnog službenika.
Članak 4.
NADLEŽNOST
1. Svaka stranka poduzima one mjere koje su potrebne radi uspostave svoje nadležnosti za kazneno djelo podmićivanja stranog javnog službenika kada je ono počinjeno u cijelosti ili djelomično na njezinom državnom području.
2. Svaka stranka koja ima nadležnost za kazneni progon svojih državljana za kaznena djela počinjena u inozemstvu poduzima one mjere koje su potrebne radi uspostave takve nadležnosti i u pogledu podmićivanja stranog javnog službenika, prema istim načelima.
3. Kada više od jedne stranke ima nadležnost za navodno kazneno djelo opisano u ovoj Konvenciji, uključene stranke međusobno se savjetuju, na zahtjev jedne od njih, radi određivanja najprikladnije nadležnosti za kazneni progon.
4. Svaka stranka preispituje je li njezin postojeći temelj za nadležnost djelotvoran u borbi protiv podmićivanja stranih javnih službenika te, ako nije, poduzima korektivne mjere.
Članak 5.
PROVEDBA
Istraga i kazneni progon podmićivanja stranog javnog službenika podliježu primjenjivim pravilima i načelima svake stranke. Na njih ne smiju utjecati razlozi nacionalnog gospodarskog interesa, mogući učinak na odnose s drugom državom ili identitet uključenih fizičkih ili pravnih osoba.
Članak 6.
ZASTARA
Svaki rok zastare primjenjiv na kazneno djelo podmićivanja stranog javnog službenika omogućava dovoljno dug rok za istragu i kazneni progon ovog kaznenog djela.
Članak 7.
PRANJE NOVCA
Svaka stranka koja je podmićivanje njezinog javnog službenika proglasila predikatnim kaznenim djelom u svrhu primjene njezinog zakonodavstva o pranju novca čini to pod istim uvjetima i za podmićivanje stranog javnog službenika, bez obzira na mjesto gdje se podmićivanje dogodilo.
Članak 8.
RAČUNOVODSTVO
1. S ciljem djelotvorne borbe protiv podmićivanja stranih javnih službenika, svaka stranka poduzima one mjere koje su potrebne, u okviru njezinih zakona i propisa u vezi s vođenjem računovodstvene dokumentacije i evidencija, objavljivanjem financijskih izvještaja te računovodstvenim i revizijskim standardima, radi zabrane uvođenja neevidentiranih računa, obavljanja neevidentiranih ili nedovoljno identificiranih transakcija, evidentiranja nepostojećih rashoda, unosa pasive s neispravnom identifikacijom predmeta, kao i uporabe lažnih isprava od strane trgovačkih društava koja podliježu tim zakonima i propisima u svrhu podmićivanja stranih javnih službenika ili skrivanja takvog podmićivanja.
2. Svaka stranka osigurava djelotvorne, razmjerne i odvraćajuće građanskopravne, upravnopravne ili kaznenopravne kazne za takve propuste i krivotvorenja u vezi s računovodstvenom dokumentacijom, evidencijama, računima i financijskim izvještajima takvih trgovačkih društava.
Članak 9.
UZAJAMNA PRAVNA POMOĆ
1. Svaka stranka, u najvećoj mogućoj mjeri, u skladu sa svojim zakonima i odgovarajućim međunarodnim ugovorima i dogovorima, pruža brzu i djelotvornu pravnu pomoć drugoj stranci u svrhu kaznenih istraga i postupaka koje je ta stranka pokrenula u vezi s kaznenim djelima obuhvaćenim područjem primjene ove Konvencije i nekaznenih postupaka iz područja primjene ove Konvencije koje je ta stranka pokrenula protiv pravne osobe. Zamoljena stranka bez odgode obavješćuje stranku moliteljicu o svim dodatnim informacijama ili dokumentima koji su joj potrebni uz zahtjev za pomoć i, ako je to zatraženo, o statusu i ishodu zahtjeva za pomoć.
2. Ako stranka uvjetuje uzajamnu pravnu pomoć postojanjem dvostruke kažnjivosti, smatra se da dvostruka kažnjivost postoji ako je kazneno djelo za koje se pomoć traži obuhvaćeno područjem primjene ove Konvencije.
3. Stranka neće odbiti pružanje uzajamne pravne pomoći u kaznenim stvarima obuhvaćenim područjem primjene ove Konvencije na temelju bankovne tajne.
Članak 10.
IZRUČENJE
1. Smatra se da je podmićivanje stranog javnog službenika obuhvaćeno kaznenim djelima koja podliježu izručenju prema zakonima stranaka i međunarodnim ugovorima o izručenju između njih.
2. Ako stranka koja izručenje uvjetuje postojanjem međunarodnog ugovora o izručenju primi zahtjev za izručenje od druge stranke s kojom nema međunarodni ugovor o izručenju, može ovu Konvenciju smatrati pravnim temeljem za izručenje u odnosu na kazneno djelo podmićivanja stranog javnog službenika.
3. Svaka stranka poduzima sve potrebne mjere kako bi osigurala da može izručiti svoje državljane ili da može kazneno goniti svoje državljane za kazneno djelo podmićivanja stranog javnog službenika. Stranka koja odbije zahtjev za izručenje osobe zbog podmićivanja stranog javnog službenika samo na temelju toga što je ta osoba njezin državljanin, predmet podnosi njezinim nadležnim tijelima radi kaznenog progona.
4. Izručenje zbog podmićivanja stranog javnog službenika podliježe uvjetima utvrđenima u domaćem pravu te primjenjivim međunarodnim ugovorima i dogovorima svake stranke. Ako stranka uvjetuje izručenje postojanjem dvostruke kažnjivosti, taj se uvjet smatra ispunjenim ako je kazneno djelo za koje se traži izručenje obuhvaćeno područjem primjene članka 1. ove Konvencije.
Članak 11.
NADLEŽNA TIJELA
Za potrebe članka 4. stavka 3. o savjetovanju, članka 9. o uzajamnoj pravnoj pomoći i članka 10. o izručenju, svaka stranka obavješćuje glavnog tajnika OECD-a o tijelu ili tijelima nadležnim za podnošenje i primanje zahtjeva, koja služe kao komunikacijski kanal te stranke za ta pitanja, ne dovodeći u pitanje druge dogovore između stranaka.
Članak 12.
NADZOR I PRAĆENJE
Stranke surađuju u provedbi programa sustavnog praćenja radi nadzora i promicanja pune provedbe ove Konvencije. Osim ako se konsenzusom stranaka ne odluči drukčije, to se odvija u okviru Radne skupine OECD-a protiv podmićivanja u međunarodnim poslovnim transakcijama i u skladu s njezinim pravilima djelovanja ili unutar okvira i pravila djelovanja bilo kojeg sljednika njezinih funkcija, a stranke snose troškove programa u skladu s pravilima koja se primjenjuju na to tijelo.
Članak 13.
POTPISIVANJE I PRISTUP
1. Do njezinog stupanja na snagu, ova Konvencija otvorena je za potpisivanje članicama OECD-a i nečlanicama koje su pozvane postati punopravnim sudionicama u njegovoj Radnoj skupini protiv podmićivanja u međunarodnim poslovnim transakcijama.
2. Nakon njezinog stupanja na snagu, ova Konvencija otvorena je za pristup bilo kojoj nepotpisnici koja je članica OECD-a ili je postala punopravna sudionica u Radnoj skupini protiv podmićivanja u međunarodnim poslovnim transakcijama ili bilo kojem sljedniku njezinih funkcija. Za svaku takvu nepotpisnicu Konvencija stupa na snagu šezdesetog dana nakon datuma polaganja njezine isprave o pristupu.
Članak 14.
RATIFIKACIJA I DEPOZITAR
1. Ova Konvencija podliježe prihvatu, odobrenju ili ratifikaciji potpisnica, u skladu s njihovim odgovarajućim zakonima.
2. Isprave o prihvatu, odobrenju, ratifikaciji ili pristupu polažu se kod glavnog tajnika OECD-a, koji djeluje kao depozitar ove Konvencije.
Članak 15.
STUPANJE NA SNAGU
1. Ova Konvencija stupa na snagu šezdesetog dana nakon datuma na koji pet od deset zemalja koje imaju deset najvećih izvoznih udjela navedenih u priloženom dokumentu, i koje same predstavljaju najmanje šezdeset posto kombiniranog ukupnog izvoza tih deset zemalja, položi svoje isprave o prihvatu, odobrenju ili ratifikaciji. Za svaku potpisnicu koja položi svoju ispravu nakon takvog stupanja na snagu, Konvencija stupa na snagu šezdesetog dana nakon polaganja njezine isprave.
2. Ako, nakon 31. prosinca 1998., Konvencija nije stupila na snagu prema gornjem stavku 1., svaka potpisnica koja je položila svoju ispravu o prihvatu, odobrenju ili ratifikaciji može depozitaru pisano izjaviti svoju spremnost da prihvati stupanje na snagu ove Konvencije prema ovom stavku 2. Konvencija za takvu potpisnicu stupa na snagu šezdesetog dana nakon datuma na koji su takve izjave položile najmanje dvije potpisnice. Za svaku potpisnicu koja položi svoju izjavu nakon takvog stupanja na snagu, Konvencija stupa na snagu šezdesetog dana nakon datuma polaganja.
Članak 16.
IZMJENA I DOPUNA
Svaka stranka može predložiti izmjenu i dopunu ove Konvencije. Predložena izmjena i dopuna podnosi se depozitaru, koji ju priopćava drugim strankama najmanje šezdeset dana prije sazivanja sastanka stranaka radi razmatranja predložene izmjene i dopune. Izmjena i dopuna usvojena konsenzusom stranaka, ili na takav drugi način koji stranke mogu utvrditi konsenzusom, stupa na snagu šezdeset dana nakon što sve stranke polože ispravu o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju ili pod takvim drugim okolnostima koje su stranke odredile u vrijeme usvajanja izmjene i dopune.
Članak 17.
POVLAČENJE
Stranka se može povući iz ove Konvencije podnošenjem pisane obavijesti depozitaru. Povlačenje proizvodi učinak godinu dana nakon datuma primitka obavijesti. Nakon povlačenja, suradnja se nastavlja između stranaka i stranke koja se povukla po svim neriješenim zahtjevima za pomoć ili izručenje koji su podneseni prije datuma na koji povlačenje proizvodi učinak.
Sastavljeno u Parizu sedamnaestog dana prosinca tisuću devetsto devedeset sedme na francuskom i engleskom jeziku, pri čemu je svaki tekst jednako vjerodostojan.
PRILOG DAFFE/IME/BR(97)18/FINAL
STATISTIKA IZVOZA OECD-a
IZVOZI OECD-a
|
| 1990. – 1996. | 1990. – 1996. | 1990. – 1996. |
milijuna US$ | % | % |
| od ukupnog OECD-a | od 10 najvećih
|
Sjedinjene Američke Države | 287 118 | 15,9% | 19,7% |
Njemačka | 254 746 | 14,1% | 17,5% |
Japan
| 212 665 | 11,8% | 14,6% |
Francuska | 138 471 | 7,7% | 9,5% |
Ujedinjena Kraljevina
| 121 258 | 6,7% | 8,3% |
Italija | 112 449 | 6,2% | 7,7% |
Kanada | 91 215 | 5,1% | 6,3% |
Koreja (1) | 81 364 | 4,5% | 5,6% |
Nizozemska | 81 264 | 4,5% | 5,6% |
Belgija – Luksemburg | 78 598 | 4,4% | 5,4% |
Ukupno 10 najvećih | 1 459 148 | 81,0% | 100% |
| | | |
Španjolska | 42 469 | 2,4% | |
Švicarska | 40 395 | 2,2% | |
Švedska | 36 710 | 2,0% | |
Meksiko (1) | 34 233 | 1,9% | |
Australija | 27 194 | 1,5% | |
Danska | 24 145 | 1,3% | |
Austrija* | 22 432 | 1,2% | |
Norveška | 21 666 | 1,2% | |
Irska | 19 217 | 1,1% | |
Finska | 17 296 | 1,0% | |
Poljska (1)** | 12 652 | 0,7% | |
Portugal | 10 801 | 0,6% | |
Turska * | 8 027 | 0,4% |
|
Mađarska ** | 6 795 | 0,4% | |
Novi Zeland | 6 663 | 0,4% | |
Češka Republika *** | 6 263 | 0,3% | |
Grčka *
| 4 606 | 0,3% | |
Island | 949 | 0,1% | |
| | | |
Ukupno OECD | 1 801 661 | 100% | |