Dvostruko oporezivanje - Ugovor
Broj klase:410-01/21-01/443
Urudžbeni broj:513-07-21-01-21-2
Zagreb, 08.12.2021
Porezni tretman dohotka koje hrvatski porezni rezidenti ostvaruju obavljanjem samostalne djelatnosti obrta (24-satne skrbi / njege starijih osoba i osoba s invaliditetom) u Republici Austriji

Porezni obveznik, hrvatski porezni rezident, dostavio je upit vezano za porezni tretman dohotka kojeg ostvaruje obavljanjem samostalne djelatnosti u Republici Austriji. Porezni obveznik u upitu navodi kako u Republici Austriji ima otvoren obrt (Gewerbe) čija je osnovna djelatnost 24-satna skrb / njega starijih osoba i osoba s invaliditetom. Porezni obveznik navodi kako je član austrijske trgovačke komore (WKO).
Naime porezni obveznik moli za pojašnjenje po kojoj pravnoj osnovi isti ima obvezu plaćanja poreza na dohodak u Republici Hrvatskoj budući da je dohodak ostvaren u Republici Austriji. 
Nadalje porezni obveznik navodi kako pojedine ispostave Porezne uprave Republike Hrvatske imaju neujednačeno postupanje te moli za uputu za ispravno postupanje vezano za porezni tretman predmetnog dohotka u Republici Hrvatskoj odnosno za ispravan način izvještavanja predmetnog dohotka u Republici Hrvatskoj. Isto tako porezni obveznik postavio je upit zašto isti nema pravo na neoporezivi odbitak u iznosu od 125.000,00 kuna već samo 48.000,00 kuna U upitu se ujedno navodi da u Republici Austriji ima približno 15.000 osoba iz Republike Hrvatske koje u Republici Austriji obavljaju samostalnu djelatnost čija je osnovna djelatnost 24-satna skrb / njega starijih osoba i osoba s invaliditetom te da je iz toga razloga nužno ujednačeno postupanje Porezne uprave Republike Hrvatske.

Na postavljeni upit odgovaramo u nastavku:

Budući da u konkretnom slučaju hrvatski porezni rezident navodi kako u Republici Austriji ima otvoren obrt (Gewerbe) čija je osnovna djelatnost 24-satna skrb / njega starijih osoba i osoba s invaliditetom potrebno je, uz domaće porezne propise, primijeniti i odredbe Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Austrije o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i na imovinu (Narodne novine – Međunarodni ugovori br. 3/01, dalje u tekstu: Ugovor). U skladu s člankom 141. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona.
I. Rezidentnost

Člankom 3. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 138/20) propisano je sljedeće: 

„(1) Rezident je fizička osoba koja u Republici Hrvatskoj ima prebivalište ili uobičajeno boravište.

(2) Rezident je i fizička osoba koja u Republici Hrvatskoj nema prebivalište ni uobičajeno boravište, a zaposlen je u državnoj službi Republike Hrvatske i po toj osnovi prima plaću.“

Člankom 43. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20; u daljnjem tekstu: OPZ ) propisano je prebivalište i uobičajeno boravište za porezne svrhe:

„(1) U smislu ovoga Zakona smatra se da porezni obveznik ima prebivalište ondje gdje ima stan u vlasništvu ili posjedu neprekidno najmanje 183 dana u jednoj ili u dvije kalendarske godine. Boravak u stanu nije obvezan.

(2) Ako porezni obveznik u Republici Hrvatskoj ima u vlasništvu ili posjedu više stanova, prebivalište mjerodavno za oporezivanje utvrđuje se prema mjestu prebivališta obitelji, a za poreznog obveznika samca prema mjestu u kojem se pretežno zadržava ili prema mjestu iz kojeg pretežno odlazi na rad ili obavljanje djelatnosti.

(3) Ako porezni obveznik ima prebivalište u tuzemstvu i u inozemstvu, smatra se da ima prebivalište u državi u kojoj je prebivalište obitelji, a za poreznog obveznika samca ili ako se prebivalište obitelji ne može utvrditi, smatra se da ima prebivalište u državi iz koje pretežno odlazi na rad ili obavljanje djelatnosti ili u kojoj se pretežno zadržava.

(4) Ako u slučaju iz stavka 3. ovoga članka druga država ne smatra poreznog obveznika svojim poreznim rezidentom, smatra se da ima prebivalište u tuzemstvu.

(5) Uobičajeno boravište u smislu ovoga Zakona ima porezni obveznik u onome mjestu u kojem se zadržava pod okolnostima na temelju kojih se može zaključiti da on u tome mjestu ili na tom području ne boravi samo privremeno. Uobičajenim boravištem u smislu ovoga Zakona smatra se stalan ili vremenski povezan boravak u trajanju od najmanje 183 dana u jednoj ili u dvije kalendarske godine. Za određivanje uobičajenog boravišta nisu važni kratkotrajni prekidi boravka koji ne traju dulje od jedne godine“.

Člankom 4. stavcima 1. i 2. Ugovora propisan je postupak utvrđivanja rezidentnosti fizičkih osoba:

„(1) U ovome Ugovoru izraz "rezident države ugovornice" označava svaku osobu, koja prema zakonima te države, u njoj podliježe oporezivanju na temelju svoga prebivališta, boravišta, mjesta uprave, sjedišta ili nekoga drugog obilježja sličnoga značenja, i također uključuje tu državu, njezine pokrajine ili njezina tijela lokalne uprave i samouprave. Ovaj izraz, međutim, ne obuhvaća osobu koja u toj državi podliježe oporezivanju samo s dohotkom iz izvora u toj državi ili imovinom koja se nalazi u toj državi.

(2) Ako je, prema odredbama stavka 1., fizička osoba rezident obiju država ugovornica, onda se njezin status određuje na ovaj način:

a) smatra se rezidentom samo one države u kojoj ima prebivalište, a ako ima prebivalište u objema državama, smatrat će se da je rezident samo one države s kojom ima uže osobne i gospodarske odnose (središte životnih interesa),

b) ako se ne može odrediti u kojoj državi ima središte životnih interesa ili ako ni u jednoj državi nema prebivalište, smatrat će se da je rezident samo one države u kojoj ima uobičajeno boravište,

c) ako osoba ima uobičajeno boravište u objema državama ili ga nema ni u jednoj od njih, smatrat će se da je rezident samo one države čiji je državljanin,

d) ako je osoba državljanin obiju država ili nije državljanin ni jedne od njih, nadležna tijela država ugovornica nastojat će riješiti pitanje dogovorno“.

Osnova za obuhvat prava oporezivanja sukladno domaćim poreznim propisima i međunarodnim poreznim ugovorima je činjenica porezne rezidentnosti. Učestalost povratka u Republiku Hrvatsku može imati utjecaja na utvrđivanje centra životnih interesa poreznog obveznika i posljedično na rezidentnost istog. Naime, na temelju kriterija centra životnih interesa najčešće se rješava sukob rezidentnosti između država. Do sukoba rezidentnosti dolazi kada dvije države sukladno svojim domaćim poreznim propisima istu osobu smatraju svojim poreznim rezidentnom (način uklanjanja dvostrukog oporezivanja detaljnije je obrazložen dalje u tekstu pod točkom III.). Primarna veza za utvrđivanje centra životnih interesa su obiteljske veze poreznog obveznika, a u slučajevima nemogućnosti primjene tog kriterija moguće je utvrđivati centar životnih interesa i na osnovu učestalosti povratka u Republiku Hrvatsku, ekonomske povezanosti, socijalne integracije i ostalog.

Većina poreznih obveznika koji u Republici Austriji imaju otvoren obrt (Gewerbe), čija je osnovna djelatnost 24-satna skrb / njega starijih osoba i osoba s invaliditetom, u Republici Austriji ne provode cijelo vrijeme već u Republici Austriji borave samo tijekom pružanja usluga 24-satne skrbi / njege starijih osoba i osoba s invaliditetom (prema informacijama s kojima raspolaže Porezna uprava uobičajeni modalitet pružanja predmetnih usluga je dva tjedna bez prekida, što bi značilo da porezni obveznik u mjesec dana dva tjedna boravi i pruža predmetne usluge u Republici Austriji, a dva tjedna je u Republici Hrvatskoj u kojoj ima prebivalište). Uzevši u obzir vrijeme provedeno u Republici Austriji i činjenicu da se porezni obveznici redovito vraćaju u Republiku Hrvatsku može se zaključiti da je središte životnih interesa poreznih obveznika u Republici Hrvatskoj te da se isti smatraju hrvatskim poreznim rezidentima.


II. Opseg porezne obveze

Polazeći od pretpostavke da se odnosni porezni obveznici smatraju hrvatskim poreznim rezidentima potrebno je voditi računa o opsegu porezne obveze. Člankom 6. stavkom 1. Zakona o porezu na dohodak propisano je da oporezivi dohodak rezidenta čini dohodak od nesamostalnog rada, dohodak od samostalne djelatnosti, dohodak od imovine i imovinskih prava, dohodak od kapitala i drugi dohodak iz članka 5. toga Zakona, koji rezident ostvari u tuzemstvu i u inozemstvu (načelo svjetskog dohotka).

Dakle, uzimajući u obzir članak 6. stavak 1. Zakona o porezu na dohodak nepobitno je da hrvatski porezni rezidenti imaju obvezu prijaviti Poreznoj upravi Republike Hrvatske sav dohodak koji su ostvarili u Republici Hrvatskoj, Republici Austriji i bilo kojoj drugoj državi u svijetu. Riječ je o primjeni načela svjetskog dohotka koji propisuje obvezu izvještavanja o sveukupnom dohotku ostvarenom u bilo kojoj državi u svijetu. Prema tome, porezni obveznici koji ostvaruju dohodak u Republici Austriji obavljanjem samostalne djelatnosti obrta (Gewerbe), čija je osnovna djelatnost 24-satna skrb / njega starijih osoba i osoba s invaliditetom, imaju obvezu prijaviti Poreznoj upravi Republike Hrvatske dohodak ostvaren obavljanjem samostalne djelatnosti u Republici Austriji.


III. Porezni tretman dohotka kojeg ostvaruje hrvatski rezident u Republici Austriji obavljanjem samostalne djelatnosti – obrta (Gewerbe) čija je osnovna djelatnost 24-satna skrb / njega starijih osoba i osoba s invaliditetom

Sukladno članku 14. Ugovora, dohodak koji ostvari rezident države ugovornice od profesionalnih djelatnosti ili drugih samostalnih djelatnosti oporezuje se samo u toj državi, osim ako u drugoj državi ugovornici ima stalno sjedište koje mu redovito stoji na raspolaganju za obavljanje njegovih djelatnosti. Ako on ima takvo stalno sjedište, dohodak se može oporezivati u toj drugoj državi, ali samo onaj dio dohotka koji se može pripisati tom stalnom sjedištu. 

Uzevši  u obzir odredbe članka 14. Ugovora nepobitno je da Republika Austrija ima, kao država izvora dohotka, prvenstveno pravo oporezivanja dohotka ostvarenog obavljanjem samostalne djelatnosti obrta (Gewerbe), čija je osnovna djelatnost 24-satna skrb / njega starijih osoba i osoba s invaliditetom, osnovanog u Republici Austriji od strane hrvatskog poreznog rezidenta. Međutim, nepobitna je i činjenica da Republika Hrvatska ima pravo oporezivanja dohotka koji ostvari hrvatski porezni rezident u Republici Austriji kao država rezidentnosti poreznog obveznika. Republika Hrvatska kao država rezidentnosti obvezna je u skladu s člankom 23. stavkom 1. Ugovora izvršiti otklanjanje dvostrukog oporezivanja na način da će odobriti kao odbitak od poreza na dohodak tog rezidenta iznos poreza na dohodak koji je plaćen u Republici Austriji. Iznos takvog odbitka ne smije biti veći od onog dijela poreza na dohodak koji je utvrđen u Republici Hrvatskoj prije odbitka, a koji se može pripisati dohotku koji je oporeziv u Republici Austriji, odnosno porez koji je rezident Republike Hrvatske platio u Republici Austriji uračunati će se u tuzemni porez na dohodak pri obračunu poreza na dohodak u Republici Hrvatskoj. Člankom 80. stavkom 2. Zakona o porezu na dohodak propisano je da će se porez koji je rezident platio u inozemstvu, temeljem inozemnog dohotka, uračunati u tuzemni porez na dohodak za svaki pojedinačni inozemni dohodak zasebno, osim ako je Zakonom o porezu na dohodak drukčije uređeno. Stavkom 3. toga članka Zakona o porezu na dohodak propisano je da se porez plaćen u inozemstvu može uračunati samo na temelju potvrde inozemnog poreznog tijela ili za to ovlaštene osobe o uplaćenom porezu u inozemstvu. Stavkom 5. toga članka Zakona o porezu na dohodak propisano je da se uračunavanje inozemnog poreza u tuzemni porez na dohodak obavlja u godišnjem obračunu poreza putem podnesene godišnje porezne prijave, odnosno u posebnom postupku utvrđivanja godišnjeg poreza na dohodak te u slučaju konačnog oporezivanja putem podnesenog izvješća iz članka 81. stavka 4. Zakona o porezu na dohodak.

Nadalje, porezni obveznik, rezident Republike Hrvatske, koji u Republici Austriji ostvaruje dohodak od samostalne djelatnosti – obrta (Gewerbe) čija je osnovna djelatnost 24-satna skrb / njega starijih osoba i osoba s invaliditetom obvezan je, sukladno članku 87. stavak 1. Zakona o porezu na dohodak, radi osiguranja podataka potrebnih za utvrđivanje poreza, ispostavi Porezne uprave nadležnoj prema njegovu prebivalištu ili uobičajenom boravištu podnijeti prijavu radi upisa u registar obveznika poreza na dohodak. Kao razlog upisa u registar obveznika poreza na dohodak potrebno je navesti dohodak od samostalne djelatnosti ostvaren u inozemstvu. Naime, člankom 87. stavkom 2. točkom 4. Zakona o porezu na dohodak propisano je da se prijava radi upisa u registar poreznih obveznika podnosi između ostalog i za dohodak od samostalne djelatnosti iz inozemstva. Stavkom 4. toga članka propisano je da se prijava radi upisa u registar poreznih obveznika podnosi u roku od osam dana od dana početka obavljanja djelatnosti, odnosno početka ostvarivanja primitaka.

Člankom 48. stavkom 1. točkom 1. Zakona o porezu na dohodak propisano je da godišnju poreznu prijavu obvezno podnosi porezni obveznik ako u poreznom razdoblju ostvari dohodak od samostalne djelatnosti iz članka 29. Zakona o porezu na dohodak i djelatnosti po osnovi kojih se dohodak utvrđuje i oporezuje kao dohodak od samostalne djelatnosti prema člancima 30. – 35. Zakona o porezu na dohodak. Nadalje, člankom 50. Zakona o porezu na dohodak propisano je da su obveznici poreza na dohodak iz članka 48. toga Zakona dužni nakon isteka poreznog razdoblja (kalendarske godine) podnijeti godišnju poreznu prijavu propisanog oblika i sadržaja. Godišnja porezna prijava podnosi se do kraja veljače tekuće godine za prethodnu godinu.

Sukladno članku 90. stavku 1. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine br. 10/17, 128/17, 106/18, 1/19, 80/19, 1/20, 74/20 i 1/21) porezni obveznici, u slučaju obustave plaćanja predujmova poreza na dohodak, odnosno konačnog poreza na dohodak na način propisan člankom 81. stavkom 3. Zakona o porezu na dohodak i/ili u slučaju ostvarivanja primitaka rezidenata iz ili u inozemstvu koji ne podliježu oporezivanju, podatke o ostvarenom primitku i plaćenom porezu u inozemstvu koji odgovara tuzemnom porezu na dohodak dostavljaju putem Obrasca DOH.

Člankom 81. stavkom 3. Zakona o porezu na dohodak propisana je mogućnost ne plaćanja predujmova poreza na dohodak na mjesečnoj razini u Republici Hrvatskoj ukoliko postoji obveza plaćanja predujmova poreza na dohodak u inozemstvu (bez obzira plaća li se u pojedinom mjesecu porez u inozemstvu ili se ne plaća jer dohodak u odnosnom mjesecu ne prelazi osobni odbitak propisan inozemnim poreznim pravilima). Da bi iskoristio tu mogućnost, porezni obveznik je dužan nadležnoj ispostavi Porezne uprave podnijeti pisanu izjavu iz članka 89. Pravilnika o porezu na dohodak (obrazac INO-IZJAVA). Navedenom izjavom porezni obveznik izvješćuje nadležnu ispostavu Porezne uprave prema svom sjedištu / prebivalištu / uobičajenom boravištu o obustavi plaćanja predujma poreza na dohodak u tuzemstvu. Sukladno članku 93. stavku 8. Pravilnika o porezu na dohodak, INO-IZJAVA ujedno služi i kao osnova za upis u registar poreznih obveznika s osnova ostvarivanja dohotka iz inozemstva i zamjenjuje Obrazac RPO, a može se podnijeti i putem aplikacije ePorezna.

Polazeći od gore navedenog može se zaključiti da je porezni obveznik, hrvatski porezni rezident koji u Republici Austriji ostvaruje dohodak od samostalne djelatnosti – obrta (Gewerbe) čija je osnovna djelatnost 24-satna skrb / njega starijih osoba i osoba s invaliditetom, obvezan u Republici Hrvatskoj:

upisati se u registar obveznika poreza na dohodak (Obrazac RPO) sukladno članku 87. Zakona o porezu na dohodak u roku od osam dana od dana početka obavljanja djelatnosti odnosno početka ostvarivanja primitaka ili
podnijeti INO-IZJAVU čime se smatra da je izvršena obveza prijave dohotka iz inozemstva prema članku 93. stavku 8. Pravilnika o porezu na dohodak i
do kraja veljače tekuće godine za prethodnu godinu podnijeti godišnju poreznu prijavu (Obrazac DOH) u kojoj će iskazati dohodak od samostalne djelatnosti – obrta (Gewerbe) ostvaren u Republici Austriji i porez plaćen u Republici Austriji kako bi se isti mogao uračunati u tuzemni porez na dohodak pri obračunu poreza na dohodak u Republici Hrvatskoj.

Podnošenjem godišnje porezne prijave poreznom obvezniku priznaje se pravo na osobni odbitak koji iznosi 4.000,00 kuna mjesečno, odnosno 48.000,00 kuna godišnje. Isti se može, uz propisane uvjete, uvećati za uzdržavane članove uže obitelji i djecu, možebitnu invalidnost, dana darovanja, ukoliko porezni obveznik ostvaruje navedeno pravo na uvećanje osobnog odbitka.
Slijedom navedenog, hrvatskom poreznom rezidentu se u godišnjem obračunu poreza na dohodak ukupno ostvareni godišnji dohodak umanjuje za osnovni osobni odbitak i eventualno uvećani osobni odbitak te se na tako dobivenu poreznu osnovicu primjenjuju propisane porezne stope sukladno članku 19. Zakona o porezu na dohodak ovisno o visini porezne osnovice, odnosno stopa od 20% na poreznu osnovicu do visine 360.000,00 kuna te stopa od 30% na dio porezne osnovice koji prelazi iznos od 360.000,00 kuna.
Obračunati iznos poreza se uvećava za prirez porezu na dohodak kod poreznih obveznika s prebivalištem ili uobičajenim boravištem u općinama / gradovima koji su propisali tu obvezu.
U tako obračunati iznos tuzemnog poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, uračunat će se porez na dohodak plaćen u Republici Austriji temeljem dostavljene potvrde austrijskog nadležnog tijela.

Potvrda austrijskog nadležnog tijela predstavlja mjerodavni dokument za utvrđivanje iznosa poreza koji se može uračunati u Republici Hrvatskoj te bi ju porezni obveznik, hrvatski porezni rezident, trebao dostaviti mjesno nadležnoj ispostavi Porezne uprave Republike Hrvatske. Ukoliko porezni obveznik prilikom podnošenja godišnje porezne prijave ne posjeduje potvrdu austrijskog nadležnog tijela o uplaćenom porezu u Republici Austriji, istu je dužan dostaviti najkasnije do 30. studenoga tekuće godine za prethodnu godinu. Porezni obveznik je obvezan takvu namjeru naknadne dostave potvrde austrijskog nadležnog tijela o uplaćenom porezu iskazati u godišnjoj poreznoj prijavi. Ukoliko porezni obveznik predmetnu potvrdu ne dostavi do 30. studenog tekuće godine za prethodnu godinu, porez plaćen u Republici Austriji neće se moći uračunati u tuzemni porez na dohodak pri obračunu poreza na dohodak u Republici Hrvatskoj te će Porezna uprava Republike Hrvatske utvrditi poreznu obvezu bez uračunavanja poreza plaćenog u Republici Austriji.

Potvrdom o ostvarenom dohotku i plaćenom porezu smatra se i informacija koju je Porezna uprava Republike Hrvatske možebitno zaprimila od nadležnog tijela Republike Austrije kroz sustav međunarodne razmjene informacija. Naime, Porezna uprava Republike Hrvatske zaprima informacije o dohocima hrvatskih poreznih obveznika - rezidenata, ostvarenih u inozemstvu i na osnovu raznih međunarodnih izvora (putem instrumenta razmjene informacija sukladno Direktivama Vijeća EU te dvostranim i/ili mnogostranim sporazumima) i domaćih izvora. Bez obzira na pravnu osnovu putem koje Porezna uprava Republike Hrvatske zaprimi informacije o ostvarenom primitku hrvatskih rezidenata u inozemstvu, postupak utvrđivanja porezne obveze u tuzemstvu odvija se na način opisan u tekstu.

Nadalje, važno je napomenuti kako se sukladno članku 80.a, stavku 1. Zakona o porezu na dohodak, oporezivi dohodak iz članka 12. stavka 7. Zakona o porezu na dohodak preuzima na način kako ga je utvrdila država izvora dohotka (Republika Austrija). Sukladno članku 80.a, stavku 3. Zakona o porezu na dohodak porezni obveznici koji ostvaruju dohodak koji se sukladno odredbama Zakona o porezu na dohodak smatra dohotkom od samostalne djelatnosti dužni su upisati se u registar poreznih obveznika poreza na dohodak, ali nisu dužni utvrđivati taj dohodak na temelju poslovnih knjiga i evidencija iz članka 34. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak.

Međutim, porezni obveznik može zatražiti da se za oporezivi dohodak iz inozemstva u Republici Hrvatskoj utvrđuju i plaćaju predujmovi poreza na dohodak sukladno članku 80.a, stavku 4. Zakona o porezu na dohodak. U slučaju da porezni obveznik zatraži plaćanje predujmova/utvrđivanje dohotka sukladno odredbama Zakona o porezu na dohodak, isti je dužan u Republici Hrvatskoj voditi poslovne knjige prema hrvatskim poreznim propisima, temeljem članka 34. Zakona o porezu na dohodak. U Poreznoj upravi Republike Hrvatske tada se priznaje njegov bruto primitak (koji je ujedno vidljiv iz austrijskog obrasca „Honorarnote“) i umanjuje se za troškove koji se priznaju sukladno poreznim propisima u Republici Hrvatskoj. Što bi značilo da bi se u Republici Hrvatskoj priznalo kao neoporezive dodatke samo one austrijske neoporezive dodatke koji se sukladno hrvatskim poreznim propisima mogu smatrati neoporezivim dodatcima i to najviše do visine propisane hrvatskim poreznim propisima.

Nadalje, u navedenom slučaju porezni obveznik se može izjasniti, sukladno članku 36. Zakona o porezu na dohodak, hoće li voditi poslovne knjige kao obrtnik (knjiga primitaka i izdataka) ili će plaćati porez na dobit umjesto poreza na dohodak. Pisana izjava kojom se traži promjena načina oporezivanja dostavlja se nadležnoj ispostavi Porezne uprave do kraja tekuće godine za iduću kalendarsku godinu. 

S obzirom da se radi o obrtu ili samostalnoj djelatnosti u inozemstvu, Porezna uprava Republike Hrvatske ne izdaje rješenje o utvrđenoj poreznoj obvezi hrvatskom poreznom obvezniku koji obavlja samostalnu djelatnost – obrt (Gewerbe) čija je osnovna djelatnost 24-satna skrb / njega starijih osoba i osoba s invaliditetom u Republici Austriji, budući se fizičkim osobama koje podnose godišnju poreznu prijavu na Obrascu DOH, sukladno poreznim propisima, taj obrazac smatra obračunskom prijavom temeljem koje se porezni obveznik sam zadužuje.  

Napominjemo da s osnove odnosnog dohotka iz Republike Austrije porezni obveznici ne mogu primijeniti paušalno oporezivanje obzirom da za isto nisu ispunjeni propisani uvjeti iz članka 82. Zakona o porezu na dohodak, već se primjenjuje godišnji obračun poreza na dohodak.

Slijedom navedenog, oporezivanje dohotka kojeg hrvatski porezni rezidenti ostvaruju temeljem dohodak od samostalne djelatnosti – obrta (Gewerbe) čija je osnovna djelatnost 24-satna skrb / njega starijih osoba i osoba s invaliditetom u Republici Austriji, propisano je Ugovorom i hrvatskim propisima kako je navedeno u tekstu. Porezni obveznik je dužan upisati se u registar poreznih obveznika Republike Hrvatske prema mjestu svog prebivališta u mjesno nadležnu ispostavu Porezne uprave te podnijeti godišnju prijavu poreza na dohodak do kraja veljače tekuće godine za prethodnu godinu. Porez na dohodak od samostalne djelatnosti plaćen u Republici Austriji uračunat će se prilikom godišnjeg obračuna poreza na dohodak u Republici Hrvatskoj na temelju potvrde austrijskog nadležnog tijela o plaćenom porezu u Republici Austriji (potvrdu o plaćenom porezu u Republici Austriji porezni obveznik pribavlja sam od austrijske Porezne uprave te ju prilaže prilikom podnošenja godišnje prijave poreza na dohodak). Ako porezni obveznik ne zatraži vođenje poslovnih knjiga (plaćanje predujmova poreza na dohodak u Republici Hrvatskoj sukladno odredbama Zakona o porezu na dohodak), isti u poreznoj prijavi iskazuje dohodak kojeg je ostvario u Republici Austriji na način kako ga je utvrdila Republika Austrija, odnosno isti se preuzima na način kako ga je utvrdila Republika Austrija. 

Okruženje u kojem Porezna uprava djeluje je složeno i neprestano se mijenja, razvijaju se novi poslovni modeli koji zahtijevaju brzu prilagodbu, kako bi osigurali da porezni obveznici ispunjavaju svoje obveze ispravno i pravovremeno. U Poreznoj upravi Republike Hrvatske se stoga detaljnom razradom poslovnih procesa propisuje ujednačeno postupanje u svim organizacijskim jedinicama te se kontinuirano razmatra i nastoji unaprijediti postupke ujednačenog postupanja na razini cijele Porezne uprave. Ukoliko se utvrdi nejednakost u postupanju, isto se nastoji što brže i učinkovitije riješiti kako bi se poreznim obveznicima pružila što kvalitetnija usluga.



Povratak na prethodnu stranicu