Dvostruko oporezivanje - Ugovor
Broj klase:410-01/14-01/3766
Urudžbeni broj:513-07-21-01/15-2
Zagreb, 04.03.2015
Poslovna jedinica - tumačenje

​Zaprimili smo Vaš upit dostavljen elektroničkom poštom, kojim tražite informacije o okvirnom sustavu naplate poreza i doprinosa za pružatelje usluga s područja EU, koji bi povremeno i privremeno pružali usluge na području Republike Hrvatske, te tražite tumačenje da li se štandovi na kojem se povremeno pruža ugostiteljska usluga (prigodna prodaja uz neke blagdane, koncerte i slična događanja) mogu smatrati poslovnim jedinicama koje podliježu obvezi plaćanja poreza na tvrtku.

U nastavku dajemo slijedeće mišljenje.
 
Vezano uz ugovore, napominjemo kako Ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja između Republike Hrvatske i Portugala nije još uvijek na snazi niti se primjenjuje, stoga se u tom slučaju primjenjuju domaći porezni propisi, odnosno članak 14. stavak 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 177/2004, 73/2008, 80/2010, 114/2011, 22/2012, 144/2012, 120/2013 – Odluka USRH, 125/2013, 148/2013, 83/2014 – Odluka USRH i 143/2014) koji propisuje da ukoliko se radi o primicima (plaća) fizičkih osoba izaslanih na rad u Republiku Hrvatsku po nalogu inozemnog poslodavca u tuzemna društva za rad u tim društvima isti se smatraju primicima po osnovi nesamostalnog rada, te se oporezuju u Republici Hrvatskoj.
Navedeno bi značilo da je portugalski izaslani radnik u obvezi plaćanja poreza u Republici Hrvatskoj za rad ostvaren u Republici Hrvatskoj. To se odnosi samo na navedeni primjer portugalskog izaslanog radnika, dok će se u ostalim slučajevima te ovisno je li ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u primjeni, primjenjivat odredbe ugovora s dotičnom državom.
 
Nadalje, vezano uz obvezu plaćanja doprinosa za pružatelje usluga iz Europske unije napominjemo kako obveza doprinosa za pružatelje usluga iz drugih država članica plaća se u skladu s zakonodavstvom koje se primjenjuje na svaku od tih osoba pri čemu je, ovisno o okolnostima,  moguće da se na te osobe primjenjuje ili hrvatsko zakonodavstvo ili zakonodavstvo druge države članice.
Pitanje određivanja primjenjivog zakonodavstva, uređeno je propisima Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti pri čemu posebno ističemo Uredbu (EZ) br. 883/2004 i Uredbu (EZ) br. 987/2009.
Nadležno tijelo za tumačenje odredbi ovih Uredbi u Republici Hrvatskoj jest Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, pa je za sva pitanja oko određivanja primjenjivog zakonodavstva potrebno obratiti se tom zavodu.
Ukoliko se na ove osobe, sukladno propisima o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, primjenjuje hrvatsko zakonodavstvo, obveza doprinosa plaća se sukladno odredbama Zakona o doprinosima (Narodne novine, broj 84/2008, 152/2008, 94/2009, 18/2011, 22/2012, 144/2012, 148/2013, 41/2014 i 143/2014).

 

 
Porez po odbitku se obračunava kod isplati dividendi, udjela u dobiti, kamata i naknada ukoliko ugovorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ili Direktivom Vijeća nije utvrđeno drugačije postupanje.
 
Vezano uz upit da li se štandovi na kojima se povremeno obavlja poslovanje (prigodna prodaja uz neke blagdane, koncerte i slična događanja), mogu smatrati poslovnom jedinicom, napominjemo kako je člankom 40. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 147/2008, 18/2011, 78/2012, 136/2012 i 73/2013) propisano što se smatra stalnom poslovnom jedinicom, te se u smislu ovoga Zakona stalnom poslovnom jedinicom smatra stalno mjesto poslovanja preko kojega se poslovanje društva obavlja u cijelosti ili djelomično, dok je Zakonom o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave  (Narodne novine, broj 117/93, 69/97, 33/2000, 73/2000, 127/2000, 59/2001, 107/2001, 117/2001 - ispravak, 150/2002, 147/2003, 132/2006, 26/2007 – Odluka USRH, 73/2008, 25/2012 i 147/2014) člankom 42. regulirana obveza plaćanja poreza na tvrtku.

 

Tako je stavkom 2. navedenog članka Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave propisano kako obveznici plaćanja poreza na tvrtku, koji u svome sastavu imaju poslovne jedinice (prodavaonice, pogone, radionice, prodajna mjesta), su obveznici poreza na tvrtku i za svaku poslovnu jedinicu. Također, propisano je kako se porez na tvrtku ili naziv plaća u godišnjem iznosu koji propisuju općina ili grad, a ne može iznositi više od 2.000,00 kuna po svakoj tvrtki ili nazivu te kako obračun i način plaćanja poreza na tvrtku ili naziv uređuju svojom odlukom općina ili grad.
 
Navedenim Zakonom propisano je kako je porez na tvrtku ili naziv prihod općine ili grada na području kojih je sjedište ili prebivalište ili uobičajeno boravište obveznika toga poreza. Ako obveznik poreza na tvrtku u svome sastavu ima poslovne jedinice, porez na tvrtku za poslovnu jedinicu prihod je općine ili grada na čijem se području poslovna jedinica nalazi.
 
Sukladno navedenom, mišljenja smo kako se štandovi na kojima se povremeno obavlja poslovanje ne mogu smatrati stalnom poslovnom jedinicom, budući se poslovanje na štandovima odvija povremeno i pod određenim okolnostima (prigodna prodaja i slično) te štand nije mjesto stalnog obavljanja poslovanja.

 

Povratak na prethodnu stranicu