Dvostruko oporezivanje - Ugovor
Broj klase:410-01/12-01/2682
Urudžbeni broj:513-07-21-11/14-02
Zagreb, 22.09.2014
Mišljenje o primjeni Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Austrije o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i na imovinu

 

​Konzultantsko društvo iz Zagreba postavilo je upit vezano za primjenu Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Austrije o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i na imovinu. Naime, klijent konzultantskog društva, austrijski državljanin, bio je u razdoblju od 2006. do 31. svibnja 2009. godine izaslan u hrvatsko društvo od strane svog inozemnog poslodavca sa  sjedištem u Austriji, i u tom razdoblju ostvarivao je dohodak koji mu je isplaćivan od strane  inozemnog poslodavca s kojim je imao sklopljen ugovor o radu. Tijekom razdoblja izaslanja u Republici Hrvatskoj su uplaćivani predujmovi poreza i prireza na dohodak ostvaren za rad u Republici Hrvatskoj iz razloga što je porezni obveznik u godinama izaslanja (osim godine u kojoj završava izaslanje) u Hrvatskoj boravio duže od 183 dana u svakoj pojedinačnoj kalendarskoj godini te je stoga njegov dohodak podlijegao oporezivanju u Republici Hrvatskoj sukladno članku 15. Ugovora. S obzirom na središte životnih interesa koje je u Republici Austriji, porezni obveznik je u razdoblju izaslanja sukladno članku 4. Ugovora smatran rezidentom Republike Austrije. Za sve godine izaslanja podnesene su godišnje prijave poreza na dohodak za dohodak ostvaren po osnovi rada u Republici Hrvatskoj te je poreznim rješenjima hrvatska Porezna uprava utvrdila konačnu poreznu obvezu za poreznog obveznika za svaku godinu. U 2009. godini, kao godini u kojoj je završilo izaslanje, porezni obveznik boravio je u Republici Hrvatskoj manje od 183 dana, točnije bio je izaslan i radio u Republici Hrvatskoj do 31. svibnja 2009. godine. Kako su u navedenom razdoblju uplaćivani predujmovi poreza na dohodak i prirez, porezni obveznik je podnio godišnju prijavu poreza na dohodak te je zatražio povrat cjelokupno uplaćenog poreza u 2009. godini. Kako povrat cjelokupno plaćenog poreza nije izvršen niti je dano tumačenje na temelju kojih zakonskih odredbi nije moguće izvršiti povrat, porezni obveznik putem konzultantskog  društva moli za tumačenje odredbi članka 15. Ugovora, odnosno mišljenje kojoj državi ugovornici pripada pravo oporezivanja.
 
U nastavku odgovaramo:
 

 

U ovom slučaju,  budući da se radi o austrijskom državljaninu koji je bio izaslan u hrvatsko društvo od strane svog inozemnog poslodavca u primjeni je Ugovor između Republike Hrvatske i Republike Austrije o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i na imovinu („Narodne novine broj 3/01), u daljnjem tekstu: Ugovor, koji čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske i po pravnoj je snazi iznad zakona te su njegove odredbe obvezujuće.

 

 
Sukladno odredbama članka 4. stavka 1. Ugovora propisano je da izraz „rezident države ugovornice“ označava svaku osobu koja prema zakonima te države, u njoj podliježe oporezivanju na temelju svoga prebivališta, boravišta, mjesta uprave, sjedišta ili nekoga drugog obilježja sličnoga značenja. Ako je fizička osoba prema odredbama stavka 1. rezident obiju država ugovornica onda se njezin status određuje sukladno odredbama stavka 2. točke a) na način da se fizička osoba smatra rezidentom samo one države u kojoj ima prebivalište, a ako ima prebivalište u objema državama, smatrat će se da je rezident samo one države s kojom ima uže osobne i gospodarske odnose (središte životnih interesa).
 

 

Člankom 15. Ugovora propisano je da se plaće i slična primanja, koje rezident države ugovornice ostvari od nesamostalnog rada oporezuju samo u toj državi, osim kada se radi o nesamostalnom radu u drugoj državi ugovornici. Ukoliko je riječ o takvom nesamostalnom radu, primanje koje se od toga ostvaruje može se oporezivati u toj drugoj državi. Dakle, primanje koje rezident države ugovornice ostvaruje od nesamostalnog rada u drugoj državi ugovornici oporezuje se samo u prvospomenutoj državi ako primatelj boravi u drugoj državi u razdoblju ili razdobljima koja ukupno ne traju duže od 183 dana u dotičnoj kalendarskoj godini, ako primanje isplati poslodavac koji nije rezident druge države ili se ona isplate u njegovo ime, i ako primanje ne tereti stalnu poslovnu jedinicu ili stalno sjedište koja poslodavac ima u toj drugoj državi.
 
Iz podataka koje je konzultantsko društvo navelo u upitu, vezano za porezni tretman svog klijenta i uzevši u obzir odredbe važećeg Ugovora možemo zaključiti da se klijent konzultantskog društva za razdoblje izaslanja od 2006. do 31. svibnja 2009. godine smatrao rezidentom Republike Austrije, jer mu je središte životnih interesa u Austriji (primjenom članka 4. stavak 2. točka a) Ugovora).

 

 
Dohodak od nesamostalnog rada treba razmatrati odvojeno od rezidentnosti  prema čl. 4. (koji služi kao temelj za oporezivanje ukupnog svjetskog dohotka rezidenta) te također treba primijeniti članak 15. citiranog Ugovora. Primjenom istog, a budući da je u 2006., 2007. i 2008. prema navodima iz zahtjeva klijent konzultantskog društva boravio i radio u Hrvatskoj dulje od 183 dana, pravo oporezivanja dohotka od nesamostalnog rada  za navedene godine  ima Hrvatska.
 
Nadalje, ako je klijent konzultantskog društva u 2009. godini u Hrvatskoj boravio  i radio manje od 183 dana, pravo oporezivanja ima Austrija. Naime, člankom 15. stavkom 2. točkom a) Ugovora određen je kao bitan preduvjet boravak od 183 dana u dotičnoj kalendarskoj godini, a to je 2009. godina.  Razdoblje od 183 dana računa se od 1. siječnja 2009. do 31. prosinca 2009. godine, te bi prema citiranom Ugovoru pravo oporezivanja dohotka od nesamostalnog rada za 2009. godinu imala  Austrija.
 

 

Dakle, za razdoblje cjelokupnog izaslanja u Hrvatskoj klijent konzultantskog društva ostaje rezident Austrije za potrebe oporezivanja ukupnog svjetskog dohotka (temeljem čl. 4. Ugovora). Što se tiče nesamostalnog rada,  za 2006., 2007. i 2008. godinu dohodak ima pravo oporezivati Hrvatska, dok dohodak od nesamostalnog rada za 2009. godinu ima pravo oporezivati  Austrija (temeljem čl. 15. Ugovora).

 

Povratak na prethodnu stranicu