OIB - Određivanje, dodjeljivanje i dostavljanje OIB-a
Broj klase:410-01/14-01/1934
Urudžbeni broj:513-07-21-01/14-2
Zagreb, 14.08.2014
Naplata parkinga u suvlasništvu stambeno – poslovne zajednice
​Zaprimili smo upit obveznika iz dostavnog spiska o naplati parkinga u suvlasništvu stambeno – poslovne zajednice.
Podnositelj upita, upravitelj je poslovne zgrade koja u svom vlasništvu ima parkiralište. U predmetnom upitu navodi se kako su suvlasnici zgrade odlučili postaviti rampu na ulazu u parkiralište te naplaćivati parkiranje. Sredstva od naplate parkinga bila bi prihod pričuve stambene zgrade. Između ostaloga, u predmetnom upitu postavlja se pitanje koje preduvjete je potrebno ispuniti kako bi se naplata parkinga u suvlasništvu stambeno – poslovne zajednice mogla provoditi u skladu sa zakonskom regulativom.
 
Na dostavljeni upit odgovaramo kako slijedi.
 
 
I. OSOBNI IDENTIFIKACIJSKI BROJ
 
S obzirom da stambena zgrada nije pravna osoba te joj se kao takvoj ne može odrediti i dodijeliti osobni identifikacijski broj, glede poslova upravljanja stambenom zgradom molimo da se odgovori u skladu s mišljenjem Središnjeg ureda, Porezne uprave, KLASA: 410-01/13-01/3246, URBROJ: 513-07-21/01/13-2 od 12. studenoga 2013. koje vam dostavljamo u privitku.
 
 
II. OPĆI POREZNI ZAKON
 
Odredbom članka 44. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj, 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, u nastavku: ZOV) propisano je da suvlasnici mogu suglasno povjeriti upravljanje stvarju određenoj osobi kao upravitelju, koji će djelovati kao njihov opunomoćenik. Za upravitelja mogu izabrati jednoga ili nekolicinu između sebe, a mogu upravljanje povjeriti i bilo kojoj drugoj poslovno sposobnoj fizičkoj ili pravnoj osobi.
Prema odredbi članka 93. stavka 1. ZOV-a upravitelj, bio postavljen od suvlasnika ili od suda, upravlja nekretninom i zajedničkom pričuvom kao zastupnik svih suvlasnika, i to umjesto njih, pri čemu u odnosu prema trećima ne djeluju ograničenja koja bi mu bila postavljena pravnim poslom.
Sukladno odredbama članka 378. ZOV-a suvlasnici nekretnine dužni su poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u skladu s ugovorom kojega s tim upraviteljem sklapaju. Upravitelj može biti fizička ili pravna osoba upisana za obavljanje tih poslova koja upravlja nekretninom u ime i za račun suvlasnika u granicama ovlasti utvrđenih ugovorom. Upravitelj raspolaže sredstvima zajedničke pričuve i zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ako ugovorom nije drukčije određeno. Ako upravitelj upravlja s više nekretnina, dužan je poslovanje svake nekretnine voditi odvojeno.
Odredbama Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12 i 73/13, u nastavku: OPZ), kao i posebnim poreznim propisima propisana je obveza izdavanja računa.
Odredbama članka 54. OPZ-a propisano je da su porezni obveznici dužni izdavati račune te voditi poslovne knjige i evidencije radi oporezivanja prema propisima kojima se uređuje pojedina vrsta poreza. Računom za potrebe oporezivanja smatra i svaka isprava kojom se obračunavaju isporuke bez obzira na to u kojem obliku i pod kojim nazivom je izdana. Porezni obveznici su dužni postupati prema odredbama stavka 1. ovoga članka i u slučaju kad su te knjige i evidencije dužni voditi i prema drugim propisima. Sukladno odredbi članka 54. stavka 4. OPZ-a porezni obveznici koji isporuku dobara ili obavljanje usluga naplaćuju u gotovini obvezni su promet iskazivati putem naplatnih uređaja ili na drugi odgovarajući način.
Sadržaj računa propisan je Općim poreznim zakonom, Zakonom o fiskalizaciji u prometu gotovinom te posebnim poreznim propisima.
Računi za gotovinski promet, isječci vrpce ili potvrdnice iz naplatnih uređaja sukladno odredbama članka 54.a OPZ-a moraju sadržavati najmanje ove podatke:
1. broj i nadnevak izdavanja,
2. ime (naziv), adresu i osobni identifikacijski broj poduzetnika koji je isporučio dobra ili obavio usluge te naznaku mjesta gdje je isporuka dobara ili usluga obavljena (broj prodajnog mjesta, poslovnog prostora, prodavaonice i sl.),
3. količinu i uobičajeni trgovački naziv isporučenih dobara te vrstu i količinu obavljenih usluga,
4. ukupni iznos naknade i poreza razvrstani po poreznoj stopi.
Odredbama članka 16. stavka 3. i 4. OPZ-a propisano je da će se za imovinske mase bez pravne osobnosti koje nemaju zastupnika ili upravitelja, poreznim obveznicima smatrati svi njihovi vlasnici. Ako imovinom upravlja druga osoba, smatrat će se poreznim obveznikom za porezne obveze koje proistječu iz imovine kojom upravlja.
U skladu s navedenim odredbama OPZ-a osoba koja upravlja imovinom, u konkretnom slučaju iz upita trgovačko društvo koje upravlja poslovnom zgradom čiji suvlasnici imaju namjeru pružanja usluge parkirališta i naplate iste, smatrat će se poreznim obveznikom za porezne obveze koje proistječu iz imovine kojom upravlja.
 
 
III. POREZ NA DOHODAK, POREZ NA DOBIT i DOPRINOSI
 
 Iz dijela upita da li netko od vlasnika prostora može naplaćivati parking za račun zgrade ili se mora doregistrirati te pod kojim uvjetima, molimo da odgovorite u skladu s mišljenjem Središnjeg ureda, Porezne uprave o poreznom tretmanu primitka suvlasnika stambene zgrade po osnovi zakupa poslovnog prostora, KLASA: 410-01/11-01/1296, URBROJ: 513-07-21-01/12-2 od 2. siječnja 2012. kojeg dostavljamo u privitku.
 
 
IV. POREZ NA DODANU VRIJEDNOST
 
 Vezano za pitanje da li suvlasnici zgrade imaju obvezu obračunavanja PDV-a prilikom naplate parkinga navodimo kako slijedi.
Odredbama članka 4. stavaka 1. i 4. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine broj 79/13, 85/13, 160/13 i 35/14) propisano je da je porezni obveznik, u smislu Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine broj 73/13, 99/13 – Rješenje USRH, 148/13 i 153/13 – Rješenje USRH, u daljnjem tekstu Zakon o PDV-u), svaka pravna i fizička osoba koja na bilo kojem mjestu samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost bez obzira na svrhu i rezultat obavljanja te djelatnosti. Ako više fizičkih osoba zajednički obavlja djelatnost, svaka fizička osoba smatra se poreznim obveznikom za dio primitaka koji joj pripada od zajedničkog obavljanja djelatnosti. Fizičke osobe koje zajednički obavljaju djelatnosti obvezne su utvrditi jednu osobu (nositelja zajedničke djelatnosti) koji je odgovoran za vođenje poslovnih knjiga, plaćanje PDV-a i drugih obveza iz područja PDV-a. Ako supoduzetnici ne imenuju nositelja zajedničke djelatnosti, imenovat će ga Porezna uprava. Supoduzetnici za porezne obveze odgovaraju solidarno.
 
 Nadalje odredbama članka 90. stavaka 1. i 2. Zakona o PDV-u propisano je da se malim poreznim obveznikom u smislu Zakona o PDV-u smatra pravna osoba sa sjedištem, stalnom poslovnom jedinicom, odnosno fizička osoba s prebivalištem ili uobičajenim boravištem u tuzemstvu, čija vrijednost isporuka dobara ili obavljenih usluga u prethodnoj kalendarskoj godini nije bila veća od 230.000,00 kuna. Takav porezni obveznik oslobođen je plaćanja PDV-a na isporuke dobara ili usluga, nema pravo iskazivati PDV na izdanim računima i nema pravo na odbitak pretporeza.
 
 Iz navedenog proizlazi da porezni obveznik nema obvezu obračunavanja PDV-a prilikom naplate parkinga ukoliko vrijednost njegovih isporuka dobara ili obavljenih usluga u prethodnoj kalendarskoj godini (2013.) nije bila veća od 230.000,00 kuna. U tom slučaju napominjemo, ako vrijednost isporuka u 2014. godini bude veća od 230.000,00 kuna porezni obveznik, odnosno nositelj zajedničke djelatnosti obvezan je upisati se u registar obveznika PDV-a i od 01.01.2015. godine obračunavati i plaćati PDV na obavljene isporuke.
 
 
V. FISKALIZACIJA
 
Obveznici fiskalizacije prema članku 3. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom (Narodne novine, broj 133/12) su fizičke osobe obveznici poreza na dohodak od samostalne djelatnosti te pravne i fizičke osobe obveznici poreza na dobit za sve djelatnosti koje obavljaju, osim za djelatnosti izuzete od obveze izdavanja računa prema posebnim propisima te djelatnosti izuzete od obveze fiskalizacije prema članku 5. navedenog Zakona.
 
Svi ovi obveznici fiskalizacije za potrebe fiskalizacije moraju prilagoditi sadržaj računa te način numeriranja broja računa, donijeti interni akt o poslovnicama s opisom (poslovnica, adresa, oznaka radnog dana i radnog vremena te načina numeriranja brojeva) te istaknuti upozoravajuću naljepnicu.
 
Od ovih obveznika fiskalizacije samo oni koji naplaćuju račune sredstvima koja se smatraju gotovinom, provode i fiskalizaciju izdavanja računa na način da izdaju račune putem prilagođenih naplatnih uređaja i dostavljaju ih elektroničkim putem kako bi se računi ovjerili u Poreznoj upravi, te  istim putem šalju i poruke o poslovnicama.
 
Zakonom o fiskalizaciji u prometu gotovinom je također, određenim obveznicima fiskalizacije koji obavljaju djelatnost u manjem obimu, omogućen pojednostavljeni postupak fiskalizacije. Tako se člankom 4. istog Zakona uveo pojam malog obveznika fiskalizacije,  kojim se smatra obveznik fiskalizacije iz članka 3. točke 1. navedenog Zakona, kojemu se dohodak i porez na dohodak utvrđuje u paušalnom iznosu prema Zakonu o porezu na dohodak i Pravilniku o paušalnom oporezivanju samostalnih djelatnosti.
 
Dakle, navedenim obveznicima dana je mogućnost provođenja pojednostavljenog postupka fiskalizacije, u smislu mogućnosti izdavanja računa koji mora biti uvezan u posebnu knjigu računa, koju prije početka upotrebe ovjerava Ministarstvo financija, Porezna uprava, a sukladno odredbi članka 20. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom.
 
  Zaključno, za utvrđivanje obveze fiskalizacije, potrebno je utvrditi radi li se uopće o obveznicima fiskalizacije, odnosno obvezniku poreza na dohodak od samostalne djelatnosti ili obvezniku poreza na dobit. Nadalje, ukoliko postoji obveza izdavanja računa koji se naplaćuju sredstvima koja se smatraju gotovinom, postoji i obveza fiskalizacije izdavanja računa. Obveznici fiskalizacije su u tom slučaju dužni izdani račun fiskalizirati na način propisan Zakonom o fiskalizaciji u prometu gotovinom, odnosno moraju u skladu s zakonskim odredbama provesti sve pripremne radnje za postupak fiskalizacije izdavanja računa.
 
 
VI. ZAKLJUČAK
 
S obzirom da stambena zgrada nema pravnu osobnost, suvlasnici stambeno – poslovne zajednice moraju imenovati upravitelja te poslove upravljanja zgradom prenijeti na upravitelja, fizičku ili pravnu osobu, a međusobne odnose urediti ugovorom.  
Ovisno o tome tko će upravljati imovinom odnosno provoditi naplatu parkinga, smatrat će se poreznim obveznikom. Dakle, poreznim obveznikom može se smatrati upravitelj stambeno – poslovne zajednice ili svi suvlasnici stambeno – poslovne zajednice, ukoliko nemaju imenovanog zastupnika ili upravitelja.
 
Nadalje, porezni obveznik neće imati obvezu obračunavanja PDV-a prilikom naplate parkinga ukoliko vrijednost njegovih isporuka ili obavljenih usluga u prethodnoj kalendarskoj godini nije veća od 230.000,00 kuna.
 
U skladu s prethodno citiranim zakonskim odredbama suvlasnici stambeno-poslovne zajednice mogu registrirati samostalnu djelatnost te dohodak od naplate parkinga utvrđivati po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti u skladu s Zakonom o porezu na dohodak, čime postaju obveznici fiskalizacije prema Zakonu o fiskalizaciji u prometu gotovinom.
 
Isto tako, ukoliko će se naplata parkinga provoditi putem treće osobe, primjerice upravitelja zgrade, trgovačkog društva iz upita, obveznika poreza na dobit također će postojati obveza fiskalizacije izdanih računa.
 
Međutim, u slučaju da suvlasnici nekretnine po osnovi ostvarivanja zajedničkog dohotka od imovine i imovinskih prava utvrđenog prema članku 27. Zakona o porezu na dohodak, imenuju nositelja zajedničke djelatnosti, neće se smatrati obveznicima fiskalizacije.
 
Molimo da odgovor proslijedite podnositelju upita iz dostavnog spiska.
 
Povratak na prethodnu stranicu