Opći porezni zakon - Ostalo
Broj klase:410-01/14-01/395
Urudžbeni broj:513-07-21-01/14-2
Zagreb, 18.07.2014
Izvješće o isplaćenim kamatama na dohodak od štednje temeljem Općeg poreznog zakona i Direktive Vijeća 2003/48/EZ
​                 Zaprimili smo podnesak s upitom vezanim za izvješće isplatitelja kamata na štednju rezidentima Europske unije temeljem Direktive vijeća 2003/48/EZ o oporezivanju dohotka od štednje isplaćenog u obliku kamata. U predmetnom upitu u bitnom je navedeno kako postoje nejasnoće u svezi podnošenja izvješća koja obveza je propisana odredbama Općeg poreznog zakona te su postavljena slijedeća pitanja:
 
                  1. Vezano za kamate na kunsku i deviznu štednju potrebno je istaknuti kako postoji slijedeće mogućnosti odabira načina isplate kamata: pripis na glavnicu, koji se vrši prilikom prolongata i klijent s istom ne može raspolagati ili isplata u gotovini odnosno prijenos na račun, u kojim slučajevima klijent može izabrati kada želi isplatu/prijenos (mjesečno, tromjesečno, polugodišnje, godišnje, po isteku oročenja). Kada se kamata pripisuje glavnici nije jasno u kojem trenutku se takva kamata treba evidentirati u OPZ izvješću? Prilikom pripisa kamata glavnici kod prolongata, bez obzira što se ista ne isplaćuje klijentu i klijent istom ne može raspolagati ili tek po isteku oročenja ili prekidu oročenja depozita, kada se predmetna kamata zajedno s glavnicom isplaćuje klijentu na račun ili u gotovini i kada klijent istom može raspolagati?
 
                  2. U ovom slučaju bitno je navesti da klijent npr. početkom 2014. godine raskine ugovor o oročenju koji je sklopio u mjesecu srpnju 2013. godine i za svaki mjesec mu je na račun isplaćen iznos na ime kamata i taj ukupan iznos se prikazuje u izvješću. Međutim, kod raskida ugovora klijent ima pravo na isplatu kamate po viđenju u iznosu 1% i to za razdoblje od srpnja do npr. siječnja 2014. godine (kada je raskinut ugovor). Obzirom da je klijentu u istom razdoblju na račun već isplaćen iznos kamata, razlika se potražuje i naplaćuje iz glavnice. Koji iznos u takvim slučajevima treba iskazati u OPZ izvješću i u kojoj godini, poglavito u situacijama ako bi se ovakav raskid ugovora napravio nakon što su poslovne knjige i knjiženja za prethodnu godinu završena ili ako je izvješće za prethodnu godinu već predano Poreznoj upravi. Treba li se raditi ispravak izvještaja za prethodnu godinu ili se ovakve situacije mogu iskazati u slijedećoj tj. tekućoj godini u kojoj se i dogodio raskid ugovora i u kojoj je provedeno knjiženje predmetnog poslovnog događaja u poslovnim knjigama. U slučaju da se ispravak radi u tekućoj godini, što navesti u izvješću ukoliko se dogodi situacija da u tekućoj godini klijent nije imao drugih, novih obračuna kamata, odnosno mogu li se u izvješću navoditi iznosi s negativnim predznakom?
 
                  3. U poslovanju su moguće greške i to npr. situacije netočnog obračuna kamata. Po utvrđivanju greške radi se ispravak tj. reobračun i storno obračun kamata. Nije jasno što učiniti u situacijama kada se ovakve greške utvrde i izvrše se ispravci tek u tekućoj godini, nakon što su knjiženja za prethodnu godinu završena, iako izvješće još nije dostavljeno Poreznoj upravi. Treba li pratiti izvršena knjiženja i predmetno iskazati tek u izvješću za tekuću godinu ili ipak predmetno iskazati za prethodnu godinu, bez obzira što knjiženje ispravka nije napravljeno do 31.12.?
 
                  4. Banke po oročenim depozitima i štednim ulozima svaki mjesec vrše obračune evidentne kamate s kojom klijent ne može raspolagati do njenog dospijeća. O obračunu evidentne kamate klijent nije obaviješten obzirom da ista ne predstavlja konačan obračun? Ovdje nije jasno je li predmetna evidentna kamata predmet OPZ izvješća ili samo dospjela kamata koja se stvarno isplaćuje, odnosno stavlja klijentu na raspolaganje po dospijeću, odnosno završetku oročenja?
 
                  Na navedena pitanja nastavno odgovaramo.                
 
                  Primjena mjerodavnih propisa:
 
Opći porezni porez (Narodne novine broj 147/2008, 18/2011, 78/2012, 136/2012, 73/2013)
 
Članak 195. stavak 1.
 
„ (1) Porezna uprava je tijelo nadležno za razmjenu informacija između država članica Europske unije (u nastavku: država članica) o isplaćenim kamatama na dohodak od štednje nerezidentima država članica, kao i za primjenu pet Sporazuma sklopljenih između Europske unije i Švicarske federacije, Republike San Marino, Andore, Lihtenštajna i Monaca (u nastavku: treće države).“
 
Članak 196. stavak 1.   
 
„(1)  Cilj odredaba glave IX. ovoga Zakona je omogućiti da dohodak od štednje isplaćen u obliku kamata u Republici Hrvatskoj stvarnim korisnicima koji su fizičke osobe i rezidenti u drugoj državi članici, bude stvarno oporezovan u skladu sa zakonima države članice.“
 
 Članak 197.
 
„Stvarni korisnik je fizička osoba koja je rezident druge države članice i kojoj je kamata isplaćena ili fizička osoba kojoj je isplata kamate osigurana, osim ako ta osoba ne pruži dokaz da kamata nije primljena ili da isplata nije osigurana u njegovu osobnu korist zbog jednog od sljedećih razloga:
 
1. smatra se isplatiteljem u smislu članka 199. ovoga Zakona;
 
2. djeluje za korist:
 
– pravne osobe,
 
– subjekta za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire sukladno posebnom propisu (u nastavku: UCITS), ili
 
– subjekta iz članka 200. ovoga Zakona. U tom slučaju fizička osoba koja prima kamatu ili kojoj je isplata kamate osigurana mora gospodarskom subjektu koji isplaćuje kamatu dostaviti ime, prezime i adresu subjekta kome će kamata biti isplaćena, a gospodarski subjekt dostavlja istu informaciju Poreznoj upravi.
 
3. djeluje u ime druge fizičke osobe koja je stvarni korisnik, te isplatitelju kamate dostavlja ime, prezime i adresu toga stvarnoga korisnika. Ako isplatitelj nema tu informaciju niti bilo koji drugi element na temelju kojeg bi identificirao stvarnog korisnika kamate, fizička osoba koja djeluje u njegovo ime smatrat će se stvarnim korisnikom.“
 
Članak 199.
 
„Isplatitelj je svaki gospodarski subjekt, sa ili bez pravne osobnosti, koji isplaćuje kamatu ili osigurava isplatu kamate za izravnu korist stvarnoga korisnika bez obzira je li gospodarski subjekt ujedno i izravni dužnik kamate ili je samo subjekt koji je imenovan od strane dužnika ili stvarnog korisnika da isplati kamatu ili da osigura isplatu kamate.“
 
Članak 200. stavak 1. do 7.
 
„(1) Svaki subjekt kome je kamata isplaćena ili isplata kamate osigurana za izravnu korist stvarnog korisnika smatrat će se isplatiteljem po primitku za takvu isplatu.
 
(2) Stavak 1. ovoga članka ne primjenjuje se ako je gospodarskom subjektu koji obavlja ili osigurava isplatu kamate dostavljen službeni dokaz da se radi o primatelju:
 
1. pravnoj osobi, osim pravnih osoba iz stavka 7. ovoga članka ili
 
2. čija se dobit oporezuje prema načelima za oporezivanje trgovačkih društava ili
 
3. koji posluje kao UCITS.
 
(3) Subjekt iz stavka 1. ovoga članka ostvaruje status isplatitelja po primitku u trenutak zaprimanja kamata ili osiguranja isplate kamata.
(4) Svaki gospodarski subjekt koji isplaćuje kamatu ili osigurava isplatu kamate subjektu koji se u smislu stavka 1. ovoga članka smatra isplatiteljem po primitku, sa sjedištem u drugoj državi članici, dužan je Poreznoj upravi dostaviti naziv i adresu tog subjekta kao i ukupni iznos isplaćene kamate ili osigurane isplate kamata. Porezna uprava će informaciju proslijediti nadležnom tijelu države članice u kojoj taj subjekt ima sjedište.
 
(5) Subjekt iz stavka 1. ovoga članka može odabrati mogućnost da ga se za potrebe ovoga Zakona smatra UCITS-om iz stavka 2. točke 3. ovoga članka, pod uvjetom da gospodarskom subjektu koji mu obavlja ili osigurava isplatu kamata dostavi službenu potvrdu izdanu od strane države članice u kojoj ima sjedište.
 
(6) Porezna uprava će potvrdu iz stavka 5. ovoga članka, izdati najkasnije u roku od dva mjeseca od dana zaprimanja zahtjeva.
 
(7) Pravne osobe koje se smatraju isplatiteljem po primitku iz ovoga članka su:
 
1. u Finskoj: avoin yhtö (Ay) i kommandiittiyhtio (Ky)/öppet bolag i kommanditbolag
 
2. u Švedskoj: handesbolag (HB) i kommanditbolag (KB).“
Članak 201. stavak 1. 
„ (1) U smislu ovoga članka, isplaćene kamate su:
 
1. kamate isplaćene u gotovini ili uplaćene na račun, vezano za tražbine svake vrste, bez obzira na to jesu li te tražbine osigurane zalogom i bez obzira na to nose li pravo sudjelovanja u dobiti dužnika, a posebno prihod od državnih vrijednosnih papira i prihod od obveznica ili zadužnica, uključujući premije i nagrade u svezi s tim vrijednosnim papirima, obveznicama i zadužnicama. Zatezne kamate zbog kašnjenja u plaćanju ne smatraju se kamatom;“
 
Članak 202. stavak 1. do 4. 
„(1) Isplatitelji su obvezni Poreznoj upravi dostaviti, slijedeće informacije:
 
1. naziv isplatitelja, adresu sjedišta ili mjesta poslovanja isplatitelja,
 
2. identitet i rezidentnost stvarnog korisnika u skladu s člankom 198. ovoga Zakona,
 
3. broj računa stvarnoga korisnika ili, ako nije dostupan, opis tražbine na temelju kojeg se isplaćuje kamata, i
 
4. informacije vezane uz kamate isplaćene u skladu sa stavkom 2. ovoga članka.
 
(2) U minimalnoj količini informacija o isplaćenim kamatama koje je isplatitelj obvezan dostaviti, pravi se razlika između sljedećih kategorija kamata:
 
1. u slučaju kamata isplaćenih u smislu članka 201. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona, iznos kamata isplaćenih u gotovini ili uplaćenih na račun,
 
2. u slučaju kamata isplaćenih u smislu članka 201. stavka 1. točke 2. ili 4. ovoga Zakona, iznos kamata ili prihoda, ili u nedostatku istih, puni iznos prihoda od prodaje, reotkupa ili otplate,
 
3. u slučaju kamata isplaćenih u smislu članka 201. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona, iznos prihoda ili puni iznos raspodijeljenog prihoda,
 
4. u slučaju kamata isplaćenih u smislu članka 201. stavka 4. ovoga Zakona, iznos kamate koji se dodjeljuje članovima subjekata iz članka 200. stavka 1. ovoga Zakona, koji ispunjavaju kriterije iz članka 197. ovoga Zakona,
 
5. u slučaju kamata isplaćenih u smislu članka 201. stavka 5. ovoga Zakona iznos obračunatih kamata na godišnjoj razini.
 
(3) Informacije iz stavaka 1. i 2. ovoga članka dostavljaju se elektroničkim putem u propisanom formatu.
 
(4) Rok za dostavu informacija iz stavaka 1. i 2. ovoga članka je 31. ožujka tekuće godine za prethodnu kalendarsku godinu.“
 Zakon o računovodstvu (Narodne novine broj 109/07, 54/13)
 
Članak 1. stavak 1.
 
   „(1) Ovim se Zakonom uređuje računovodstvo poduzetnika, razvrstavanje poduzetnika, knjigovodstvene isprave i poslovne knjige, popis imovine i obveza, primjena standarda financijskog izvještavanja i tijelo za donošenje standarda financijskog izvještavanja, godišnji financijski izvještaji i konsolidacija godišnjih financijskih izvještaja, revizija godišnjih financijskih izvještaja, sadržaj godišnjeg izvješća, javna objava godišnjih financijskih izvještaja, Registar godišnjih financijskih izvještaja, te obavljanje nadzora.“
 
 Članak 4. stavak 1. i 2.
 
„(1) Računovodstveni poslovi su prikupljanje i obrada podataka na temelju knjigovodstvenih isprava, priprema i vođenje poslovnih knjiga, priprema i sastavljanje godišnjih financijskih izvještaja, te prikupljanje i obrada podataka u vezi pripreme i sastavljanja godiš¬njih izvješća, te financijskih podataka za statističke, porezne i druge potrebe.
 
(2) Poduzetnik je dužan prikupljati i sastavljati knjigovodstvene isprave, voditi poslovne knjige te sastavljati financijske izvještaje sukladno ovom Zakonu i na temelju njega donesenim propisima, poštujući pri tome računovodstvene standarde i temeljna načela urednog knjigovodstva.“
 
Članak 15. stavak 1. i 2.
 
„(1) Poduzetnik je dužan sastavljati godišnje financijske izvještaje u obliku, sadržaju i na način propisan ovim Zakonom i na temelju njega donesenim propisima.
 
              Iz svih navedenih propisa razvidno je da je Porezna uprava tijelo nadležno za razmjenu informacija između država članica EU o isplaćenim kamatama na dohodak od štednje nerezidentima država članica. Isplatitelji su dužni Poreznoj upravi dostaviti informaciju o isplaćenim kamatama za prethodnu kalendarsku godinu i to u propisanom roku.
 
             Slijedom utvrđenoga i primjenom citiranih materijalnih odredbi Zakona, odgovara se na pitanja kako slijedi:
 
1. i 4. Prvo i četvrto pitanje su povezani i svode se na pitanje u kojem trenutku se kamata treba evidentirati u OPZ izvješću, prilikom pripisa kamate glavnici (ista se ne isplaćuje klijentu) ili u trenutku kada se predmetna kamata zajedno sa glavnicom isplaćuje klijentu na račun ili u gotovini, odnosno kada klijent istom može raspolagati? Isplaćenim kamatama u smislu članka 6. A) Direktive 2003/48/EZ, smatraju se uplaćene kamate na račun ili pripisane kamate na račun, iz čega proizlazi da su isplatitelji kamata obvezni između ostaloga, izvješćivati o kamatama uplaćenim ili pripisanim na račun. Naime, cilj direktive u širem smislu je borba protiv poreznih prijevara i utaja, iz čega proizlazi da su u smislu navedenog članka direktive države članice pozvane da međusobno razmjenjuju informacije ne samo o isplaćenim kamatama već i o kamatama pripisanim na račun.   
 
2. Sukladno  članku 202. stavku 2. i 4. OPZ-a, isplatitelji dohotka obvezni su do 31. ožujka tekuće godine za prethodnu kalendarsku godinu dostaviti informacije o isplaćenim kamatama (uplaćene na račun ili pripisane na račun). Ispravak glavnice nije predmet izvješćivanja u smislu direktive 2003/48/EZ.  
 
3. Slijedom citiranih propisa razvidno je da su banke u Republici Hrvatskoj, kao i trgovačka društva, u vođenju svojih računovodstvenih poslova dužne primjenjivati odredbe Zakona o računovodstvu kojim odredbama je propisana primjena Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja (u daljnjem tekstu: HSFI). Prema podacima pod točkom 3. upita proizlazi kako se može raditi o greški zbog koje bi predmetno izvješće bilo netočno te ovdje izražavamo mišljenje da treba postupiti prema odredbama računovodstvenih standarda (čiji je i banka obveznik primjene) i to HSFI 3 – Računovodstvene politike, primjene računovodstvenih procjene, pogreške i HSFI 4 – Događaji nakon datuma bilance.
 
Povratak na prethodnu stranicu