Porez na dodanu vrijednost - Oporezive transakcije
Broj klase:410-19/14-01/47
Urudžbeni broj:513-07-21-01/14-02
Zagreb, 02.07.2014
Usluge hoteljera
​Podnositelj upita iz dostavnog popisa postavio je pitanja u vezi Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine broj 73/13, 99/13 – Rješenje USRH, 148/13 i 153/13 – Rješenje USRH, u daljnjem tekstu: Zakon). U nastavku navodimo pitanja te očitovanje u vezi istih.
 
1. Na koji se način obračunava PDV na usluge koje hoteli pružaju u vlastitim objektima kao što su wellness usluge, iznajmljivanje ležaljki i suncobrana na bazenima, najam sportskih terena u okviru hotelskih naselja i slično? Da li se kod obavljanja takvih usluga poreznim obveznicima iz drugih država članica Europske unije primjenjuje prijenos porezne obveze?
 
Odredbama članka 38. stavka 3. točke 1. Zakona propisano je da se PDV obračunava i plaća po sniženoj stopi 13% na usluge smještaja ili smještaja s doručkom, polupansiona ili punog pansiona u hotelima ili objektima slične namjene, uključujući smještaj za vrijeme odmora, iznajmljivanje prostora u kampovima za odmor ili u mjestima određenima za kampiranje te smještaj u plovnim objektima nautičkog turizma.
 
Nadalje, člankom 19. Zakona propisano je da se mjestom obavljanja usluga u vezi s nekretninama, uključujući usluge stručnjaka i posrednika za prodaju nekretnina, smještaj u hotelima ili objektima slične namjene uključujući kampove za odmor ili mjesta uređena za kampiranje, davanje prava na uporabu nekretnina i usluge pripreme i koordinacije građevinskih radova, kao što su usluge arhitekata i građevinskog nadzora, smatra mjesto gdje se nekretnina nalazi. Sukladno članku 33. stavku 2. točki 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine broj 79/13, 85/13, 160/13 i 35/14, u daljnjem tekstu: Pravilnik) usluge u vezi s nekretninama obuhvaćaju usluge koje se obavljaju pomoću nekretnina (npr. iznajmljivanje kuća, stanova, soba, smještaj u hotelima, apartmanima, kampovima za odmor i objektima slične namjene, zemljišta – npr. parkirnih mjesta, vezova za brodove, iznajmljivanje teniskih igrališta, kuglana, održavanje grijanja i dizala, održavanje zelenih površina, čišćenje zgrada.
 
Iz navedenog proizlazi da će hotel ili neki drugi komercijalni ugostiteljski objekt iz članka 47. stavka 2. točke a) Pravilnika obračunati i platiti PDV po sniženoj stopi 13% na usluge smještaja ili smještaja s doručkom, polupansiona ili punog pansiona, dok će na usluge kao što su wellness usluge, iznajmljivanje ležaljki i suncobrana na bazenima ili najam sportskih terena obračunati opću stopu PDV-a 25% sukladno članku 19. Zakona i članku 33. stavku 2. točki 1. Pravilnika, obzirom da se smatra da su to usluge koje se obavljaju u vezi s nekretninama u kojoj se pruža usluga smještaja. No međutim, ukoliko hotel pruža cjelovitu uslugu (tzv. all inclusive) koja se sastoji od smještajnih usluga, te usluga navedenih u upitu i koja se ugovara po jedinstvenoj cijeni, tada se na takvu jedinstvenu uslugu obračunava i plaća PDV po sniženoj stopi 13%.
 
Navedeno se primjenjuje i kada hotel pruža spomenute usluge poreznim obveznicima iz drugih država članica Europske unije, obzirom da se sukladno odredbama članka 19. Zakona mjestom obavljanja usluga u vezi s nekretninama, uključujući smještaj u hotelima ili objektima slične namjene uključujući kampove za odmor ili mjesta uređena za kampiranje, smatra mjesto gdje se nekretnina nalazi.
 
2. U kojoj se valuti iskazuju iznosi na računima što ih domaći hotelijeri ispostavljaju stranim turističkim agencijama za turističke aranžmane, obzirom da se ugovori sa stranim agencijama sklapaju u stranoj valuti, te da se uplate predujmova vrše u stranoj valuti?
 
Člankom 81. Zakona, te člankom 157. stavkom 6. Pravilnika propisano je da se iznosi na računima iskazuju u kunama i uz to mogu biti iskazani u bilo kojoj valuti pod uvjetom da je iznos PDV-a koji treba platiti ili koji se usklađuje iskazan u kunama uz primjenu tečaja iz članka 36. stavka 2. Zakona. Ako se računi izdaju u drugim valutama pojedinačni iznosi u računu mogu biti iskazani u drugoj valuti s tim da ukupni iznos računa i iznos PDV-a koji treba platiti mora biti iskazan u kunama.
 
Iz navedenog proizlazi da račun ne mora nužno biti iskazan samo u kunama, već može biti iskazan u bilo kojoj drugoj valuti uz uvjet da je ukupan iznos računa i iznos PDV-a iskazan u kunama.
 
3. Smatraju li se usluge smještaja koje pružaju hotelijeri kontinuiranim uslugama?
 
Sukladno članku 30. stavku 2. Zakona ako se za obavljanje usluga kontinuirano izdaju računi ili se kontinuirano obavljaju plaćanja smatra se da su usluge obavljene po isteku razdoblja na koje se takvi računi ili plaćanja odnose. Nadalje, člankom 36. stavkom 4. Pravilnika propisano je da su usluge obavljene u trenutku završetka njihovog korištenja. Ako se usluga obavlja stalno (kontinuirano) kroz više obračunskih razdoblja, obveza obračuna PDV-a nastaje po proteku svakog obračunskog razdoblja, bez obzira je li usluga zaračunana ili nije.
 
Iz navedenog proizlazi da se usluga smještaja ne može smatrati uslugom koja se obavlja kontinuirano u slučaju kada primjerice primatelj usluge odsjeda u hotelu u periodu koji obuhvaća kraj jednog i početak slijedećeg mjeseca. U navedenom slučaju smatra se da su usluge obavljene u trenutku završetka njihovog korištenja.
 
4. Na koji se način storniraju računi za predujam u vezi Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, odnosno Zakona o PDV-u? Da li je porezni obveznik, sukladno odredbama Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom obvezan stornirati račun za predujam jednom kada se predujam iskoristi, te isti fiskalizirati?
 
Odredbama članka 24. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom propisano je da se sve obveze propisane odredbama toga Zakona za izdavanje računa (sadržaj računa, broj računa) na odgovarajući način primjenjuju i kod izdavanja računa za storniranje računa odnosno kod računa u kojima se iskazuje djelomični ili cjeloviti povrat robe ili usluga. Ako se po storniranju računa izvršava povrat plaćenih iznosa u gotovom novcu, moguće je provesti postupak fiskalizacije i po računima s iskazanim negativnim predznakom.
 
Člankom 159. stavcima 1. i 2. Pravilnika propisano je da se za primljene predujmove, odnosno uplate koje su izvršene prije isporuke dobra ili obavljene usluge mora izdati račun u smislu članka 79. stavka 1. Zakona. Izdani račun za predujam je isprava u smislu i za potrebe Zakona. Iznimno, račun za predujam ne mora sadržavati podatak o količini propisan člankom 79. stavkom 1. točkom 4. Zakona. Pri isporuci dobara odnosno obavljanju usluge izdaje se račun u kojem porezni obveznik od obračunanog PDV-a po tom računu umanjuje poreznu osnovicu i PDV obračunan na primljeni predujam. Na tom računu porezni obveznik navodi i broj izdanog računa za primljeni predujam. Nadalje, člankom 159. stavkom 4. Pravilnika propisano je da porezni obveznik nije obvezan izdati račun za primljeni predujam ako je izdao račun za obavljenu isporuku dobara ili usluga do roka za podnošenje prijave PDV-a za obračunsko razdoblje u kojem je primio predujam.
 
Napominjemo da se Zakonom o fiskalizaciji u prometu gotovinom ne propisuje obveza izdavanja računa, već samo njegova fiskalizacija, te se sukladno navedenom fiskalizira samo onaj gotovinski račun koji je izdan, a obzirom da Zakonom porezni obveznik nije obvezan stornirati račun za primljeni predujam, obveza fiskaliziranja u tom slučaju ne postoji.
Povratak na prethodnu stranicu