Financijsko poslovanje i predstečajna nagodba - Financijsko poslovanje i predstečajna nagodba
Broj klase:423-08/14-01/17
Urudžbeni broj:513-07-21-01/14-2
Zagreb, 11.02.2014
Suglasnost povjerenika predstečajne nagodbe na prodaju nekretnina

​Dana 24.siječnja 2014. Porezna uprava, Središnji ured zaprimila je Vaš dopis u kojem je postavljen upit da li se prodaja nekretnine na kojoj je osnovano razlučno pravo može smatrati radnjom kojom se oštećuju ili dovode u nepovoljan položaj ostali vjerovnici te smije li povjerenik odobriti prijenos vlasništva ako isto nije obuhvaćeno planom financijskog i operativnog restrukturiranja i izglasano od strane većine vjerovnika.
 
Vezano za predmetno pitanje u nastavku odgovaramo.
 
Svrha je postupka predstečajne nagodbe omogućiti dužniku, koji je postao nelikvidan i/ili insolventan, financijsko restrukturiranje na temelju kojeg će postati likvidan i solventan, a vjerovnicima omogućiti povoljnije uvjete namirenja njihovih tražbina od uvjeta koje bi vjerovnik ostvario da je protiv dužnika pokrenut stečajni postupak.
 
Razlučni vjerovnici su vjerovnici koji imaju založno pravo ili pravo na namirenje na kojoj dužnikovoj stvari ili pravu koji su upisani u javnoj knjizi (zemljišnoj knjizi, upisniku brodova, zrakoplova, intelektualnog vlasništva).
 
Razlučni vjerovnici ako se nisu odrekli prava na odvojeno namirenje ne smatraju se vjerovnicima predstečajne nagodbe u odnosu na svoje osigurane tražbine. Takvi vjerovnici svoje osigurane tražbine mogu namirivati isključivo iz predmeta na kojem postoji razlučno pravo, prema općim pravilima ovršnog prava. Zakon propisuje u članku 81. stavku 5. da ovršne isprave razlučnih vjerovnika ne gube pravnu snagu glede namirenja na predmetu na kojem postoji razlučno pravo.
 
Založno pravo je ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje njegovog nositelja (založnog vjerovnika) da određenu tražbinu, ne bude li mu o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik (založni dužnik) dužan je to trpjeti.
 
S obzirom na propisanu mogućnost namirenja iz založene stvari, neovisno o promjeni njenog vlasnika, po redovnom tijeku stvari, samim otuđenjem založene stvari, založnom vjerovniku ne nastaje šteta. Stjecanjem založnog prava založni vjerovnik stječe pravo namirenja iz založene stvari, i to samo do visine tražbine, a nema pravo na isplatu cijele vrijednosti založene stvari. Stoga ne bi bila na štetu ostalih vjerovnika radnja kojom se otuđuje nekretnina koja je već tako opterećena stvarnim pravima da tim pravima neosigurani vjerovnici ne bi mogli očekivati da bi bili iz njih izmireni.
 
Slijedom svega navedenog, ako su treća osoba i dužnik uredno i u skladu sa tržišnim uvjetima predvidjeli svoja prava i obveze (npr. kada je za prodanu nekretninu ugovorena i plaćena cijena u skladu sa tržišnim uvjetima), prodaja nekretnine na kojoj je osnovano razlučno pravo, ne smatra se radnjom kojom se oštećuju i dovode u nejednak položaj ostali vjerovnici, već jedno od rješenja za poboljšanje likvidnosti dužnika.

 

 

Povratak na prethodnu stranicu