Financijsko poslovanje i predstečajna nagodba - Financijsko poslovanje i predstečajna nagodba
Broj klase:423-08/14-01/25
Urudžbeni broj:513-07-21-01/14-2
Zagreb, 18.02.2014
Tumačenje članka 11. stavka 4. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (NN 108/12, 144/12, 81/13, 112/13)
​Vezano za Vašu zamolbu za mišljenjem o primjeni članka 11. stavak 4 Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi a u svezi prekršajne odgovornosti dužnika koji rok za ispunjenje novčane obveze računa od datuma primitka računa (30 dana), a ne od datuma dospijeća navedenog na računu koji zna biti između 7-15 dana od datuma izdavanja računa, nastavno odgovaramo.
 
Zakonom o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (NN br.108/12,144/12,81/13,112/13, dalje u tekstu: Zakon), koji je stupio na snagu 01.10.2012. godine, a koji Zakon je gotovo u cijelosti preuzeo odredbe Zakona o rokovima ispunjenja novčanih obveza (NN br.125/11), propisani su rokovi ispunjenja novčanih obveza u poslovnim transakcijama između poduzetnika i između poduzetnika i osoba javnog prava u kojima je osoba javnog prava dužnik novčane obveze.
 
Člankom 12. istog Zakona određeni su rokovi ispunjenja novčanih obveza u poslovnim transakcijama između poduzetnika i osoba javnog prava. Tako je odredbom stavka 1., 2. i 3.  citiranog članka propisano slijedeće: „u poslovnim transakcijama između poduzetnika i osoba javnog prava u kojima je osoba javnog prava dužnik novčane obveze, može se ugovoriti rok ispunjenja novčane obveze do 30 dana. Iznimno, i samo ako je to objektivno opravdano posebnim značajkama i naravi ugovora, može se ugovoriti u pisanom obliku i dulji rok plaćanja, ali ne dulji od 60 dana. Ako ugovorom nije ugovoren rok za ispunjenje novčane obveze, dužnik je dužan, bez potrebe da ga vjerovnik na to pozove, ispuniti novčanu obvezu u roku od 30 dana“.
U odnosu na početak računanja roka plaćanja, u članku 12. stavku 5. Zakona propisano je kada točno počinje teći rok za ispunjenje novčane obveze u poslovnim transakcijama između poduzetnika i osoba javnog prava, kako ne bi bilo spora o točnom vremenu dospijeća tražbine. Tako je određeno da rok za ispunjenje novčane obveze počinje teći od dana određenog člankom 11. stavkom 4. Zakona.

U članku 11. stavku 4. Zakona, propisano je da rok za ispunjenje novčane obveze počinje teći od:
1. dana kad je dužnik primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu, ili
2. dana kad je vjerovnik ispunio svoju obvezu:
– ako nije moguće sa sigurnošću utvrditi dan primitka računa ili drugog odgovarajućeg zahtjeva za isplatu ili,
– ako je dužnik primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu prije negoli je vjerovnik ispunio svoju obvezu, ili
3. dana isteka roka za pregled predmeta obveze, ako je ugovorom ili zakonom predviđen određeni rok za takav pregled, a dužnik je primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu prije isteka toga roka.
Bez obzira da li je rok plaćanja ugovoren ili ne, Zakonom je propisano od kada rok za plaćanje počinje teći, s time da datum primitka računa ili drugog odgovarajućeg zahtjeva za isplatu ne podliježe ugovornom dogovoru između vjerovnika i dužnika.
Iako u dopisu nije dovoljno jasno obrazloženo o kakvim je računima riječ, upućujemo na odredbu članka 88.a Zakona kojom je predviđena prekršajna odgovornost dužnika koji kasni s plaćanjem. Zakon kao prekršajnu sankciju predviđa novčanu kaznu u iznosu od 10.000,00 do 1,000.000,00 kuna za osobu javnog prava, koja kasni s plaćanjem u roku ugovorenom temeljem pravila za plaćanje određenim u Zakonu, odnosno u zakonskom roku za ispunjenje novčane obveze.
Vezano uz ostala pitanja oko načina plaćanja, ispostavljanja računa i načina naplate izvješćujemo Vas kako Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi uređuje rokove ispunjenja novčanih obveza i pravne posljedice zakašnjenja s ispunjenjem novčanih obveza, a na sve druge odredbe ugovora primjenjuje se Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08 i 125/11).
Prema odredbama Zakona o obveznim odnosima rok za ispunjenje obveze može biti određen ugovorom (ugovorni rok), zakonom (zakonski rok), i odredbom mjerodavnog tijela.
 
U slučaju kada su suugovaratelji rok ispunjenja obveze sami ugovorili, svoju sporazumnu volju o određivanju roka ispunjenja mogu utvrditi na mnogo načina: može biti određen točnim nadnevkom (npr. 31. listopada 2014.), odsjekom vremena od nastanka obveze (npr. dva tjedna od sklapanja ugovora), može biti vezan uz nastupanje određenog događaja (npr. tri dana od puštanja postrojenje u pogon).
 
Ako su suugovaratelji sami odredili vrijeme dospjelosti obveze, oni ga se moraju pridržavati, a vjerovnik nije dužan opominjati dužnika o nastupu roka za ispunjenje i ne ispuni li dužnik svoju obvezu o roku, pada u zakašnjenje.
 

Povratak na prethodnu stranicu