Opći porezni zakon - Porezna zastara
Broj klase:410-01/14-01/62
Urudžbeni broj:513-07-21-01/14-2
Zagreb, 07.01.2014
Nastup porezne zastare

​                 Zaprimili smo upit vezan za početak i nastup zastare prava na utvrđivanje i naplatu obveze spomeničke rente za 2005. godinu. U predmetnom upitu u bitnom je navedeno kako je rješenjem od 16. prosinca 2005. godine utvrđena obveza na ime spomeničke rente za 2005. godinu koje je 11. siječnja 2006. godine dostavljeno stranci. Na navedeno rješenje nije izjavljena žalba. Kako se radi o obvezi spomeničke rente to postavlja pitanje sa kojim datumom počinje teći zastara prava na naplatu, odnosno kada nasstupa zastara prava na naplatu porezne obveze, kamata i troškova ovrhe.
U nastavku odgovaramo na postavljeni upit.
 
                 Člankom 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, dalje u tekstu: OPZ) propisano je da ovaj Zakon uređuje odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako posebnim  zakonima o pojedinim vrstama poreza i drugim javnim davanjima nije uređeno drugačije i predstavlja zajedničku osnovu poreznog sustava. Članak 2. OPZ-a jasno definira javna davanja koja uređuje zakon, kao poreze i druga javna davanja. Stavkom 3. propisano je što se za potrebe OPZ-a smatra drugim javnim davanjima. Ovdje je potrebno ukazati i na stavak 8. kojim je propisano da se odredbe OPZ-a o porezima na odgovarajući način primjenjuju i na druga javna davanja propisana OPZ-om, osim ako OPZ-om ili posebnim propisima nije uređeno drugačije te se određuje da se riječi „druga javna davanja“ u daljnjem tekstu zamjenjuju riječju „porez“što nadalje znači da se, kada se, primjerice govori o poreznom obvezniku, podrazumijeva porezni obveznik i obveznik drugog javnog davanja te da se sve što je propisano za poreze na odgovarajući način primjenjuje i na druga javna davanja propisana OPZ-om. Naravno, uz uvjet da OPZ-om ili posebnim propisom nije drugačije uređeno.      
 
                   Naime, OPZ-om se nastoji postići uspješna provedba poreznih postupaka te postupaka utvrđivanja drugih javnih davanja. Kako temelj uspješne provedbe proizlazi iz propisanih i svima poznatih pravila postupanja, OPZ propisuje jedinstvena postupovna pravila u navedenom širokom području primjene te čini zajedničku osnovu poreznog sustava.
 
                   Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (Narodne novine broj 66/99, 151/03, 157/03, 100/04, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, dalje u tekstu: Zakon), između ostalog,  propisano je tko je obveznik, osnovica i visina spomeničke rente. Isto tako propisano je tko donosi rješenje o utvrđivanju spomeničke rente te da se na ovršni i žalbeni postupak primjenjuju odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu. U svezi zastare prava na utvrđivanje i naplatu obveze spomeničke rente primjenjuju se odredbe članka 94., 95. i 96. OPZ-a, kojima je regulirana porezna zastara, a na koji zakon upućuje i Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara.    
 
                 Člankom 94. stavkom 4. OPZ-a propisano je da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate i troškove ovrhe.
 
                  Prema odredbi članka 95. stavka 1. OPZ-a tijek zastare prekida se svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni, koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku.
 
                  Člankom 96. OPZ-a propisano je da apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pokretanje prekršajnog postupka, naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni, te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni nastupa za 6 godina računajući od dana kada je zastara počela prvi puta teći.
 
                   Iz izloženih odredbi proizlazi da su utvrđivanje porezne obveze i naplata obveze dvije etape porezno-pravnog odnosa te da naplata porezne obveze ne može započeti prije negoli se ista utvrdi. Stoga niti tijek roka za naplatu porezne obveze ne može započeti prije negoli se porezna obveza utvrdi.
 
                   Iz podataka navedenih u upitu proizlazi da se u predmetnoj stvari radi o obvezi spomeničke rente koja je utvrđena rješenjem od 16. prosinca 2005. godine koje je uručeno stranci dana 11. siječnja 2006. godine. 
 
                   Nadalje, kako je ovdje obveza utvrđena od strane poreznog tijela, a od nadnevka utvrđivanja poreznog duga od strane poreznog tijela ovisi računanje početka tijeka zastare prava na naplatu poreznog duga to je stoga za razrješenje tog pitanja nužno utvrditi kada je porezni dug utvrđen i podoban za naplatu.
 
                   Kada se porezni akt može izvršiti pitanje je kojeg se odgovor nalazi u općem propisu na koje upućuje OPZ, dakle Zakonu o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09) koji u članku 133. propisuje u stavku 1. da se rješenje izvršuje pošto postane izvršno, a izvršno postaje prema stavku 2., istekom roka za žalbu kada nije žalba izjavljena, dostavom stranci ako žalba nije dopuštena, dostavom rješenja stranci ako žalba nema odgodni učinak, dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija, danom odricanja stranke od prava na žalbu te dostavom stranci rješenja o obustavi postupka u povodu žalbe. Drugostupanjsko rješenje kojim se rješava upravna stvar postaje izvršno dostavom stranci (stavak 3.).
Prema stavku 4. članka 133., ako je u rješenju određeno da se radnja koja je predmet izvršenja može izvršiti u ostavljenom roku, s izvršenjem rješenja može se započeti istekom tog roka.            
 
                   Slijedom navedenoga, proizlazi da je izvršnošću rješenja porezna obveza utvrđena, pa bi protekom godine u kojoj je utvrđena počeo teći rok zastare prava na naplatu poreznog duga. U konkretnom slučaju rok zastare prava na naplatu obveze spomeničke rente počeo je teći 1. siječnja 2007. godine (rješenje je postalo izvršno u 2006. godini i to istekom roka za žalbu budući žalba nije izjavljena na rješenje o utvrđivanju obveze spomeničke rente).   
 
                     Tijek zastare prekida se svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni, koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku, a nakon poduzetih službenih radnji zastarni rok počinje ponovo teći (članak 95. OPZ-a). U konkretnom slučaju tijek zastare prekinut je dostavom rješenja o ovrsi 16. prosinca 2009. godine, pa je zastara počela ponovo teći 17. prosinca 2009. godine i nije protekao rok zastare od tri godine od dana kada je obveznik trebao platiti utvrđenu obvezu. Za nastupanje apsolutne zastare, prekidanje tijeka zastare nema pravnog učinka pa tako apsolutna zastara nastupa protekom roka od 6 godina od dana kada je zastara počela prvi puta teći. U konkretnom slučaju, a prema podacima iz upita, apsolutna zastara na naplatu prvi puta je počela teći 1. siječnja 2007. godine i nastupila je 1. siječnja 2013. godine.
 

                     Zaključno, obzirom da je rješenje o ovrsi dostavljeno stranci 16. prosinca 2009. godine, dakle, u trenutku njegova donošenja nije nastupila apsolutna zastara naplate obveze spomeničke rente. Ovdje naglašavamo da OPZ-om nije propisano da se na poreznu zastaru pazi po službenoj dužnosti pa to onda upućuje na primjenu Zakona o obveznim odnosima (članak 94. stavak 12. OPZ-a) koji izrijekom propisuje da sud ne pazi na zastaru ako se dužnik nije pozvao na nju. Dakle, o zastari se odlučuje po prigovoru poreznog obveznika.   

 

Povratak na prethodnu stranicu