Porez na dobit - Porezna osnovica
Broj klase:410-01/13-01/4335
Urudžbeni broj:513-07-21-01/14-02
Zagreb, 07.01.2014
Porezni tretman promidžbene akcije
​Primili smo upit banke u svezi poreznog tretmana promidžbene akcije koja uključuje darivanje novih klijenata proizvodima koji nisu iz asortimana porezanog obveznika. Prema navodima iz upita, porezni obveznik namjerava pokrenuti javnu promidžbenu akciju s ciljem privlačenja novih klijenata koji imaju redovite prilive novčanih sredstava na tekući račun odnosno redovite primitke plaća ili mirovina. Akcija se pokreće s ciljem privlačenja novih korisnika usluga mobilnog i internet bankarstva. Tijekom promidžbene akcije svi klijenti koji ugovore novi paket usluga uz obvezno plaćanje mjesečne naknade čiji iznos se utvrđuje u skladu s posebnim propisima banke, dobili bi mobilni telefon (smart phone) koji podržava uslugu iz ugovorenog paketa a to je mobilno bankarstvo. Za korištenje ugovorenog paketa korisnici su dužni prebaciti svoja redovita tekuća primanja na račun u banci, te račun zadržati otvorenim minimalno godinu dana uz plaćanje redovite mjesečne naknade. Zbog navedenoga postupka, postavljeno je pitanje kakav je porezni tretman nabave mobilnog telefon čija je vrijednosti veća od 160,00 kuna, a koji će se dodijeliti korisnicima predmetnog paketa usluga. Temeljem navedenog u nastavku dostavljamo odgovor.

 
 Sukladno članku 5. stavku 1. Zakona o porezu na dobit (Narodne novine broj 177/04, 90/05, 57/06, 146/08, 80/10, 22/12 i 148/13) porezna osnovica je dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama toga Zakona.
 
 U skladu s člankom 11. stavkom 1. Pravilnika o porezu na dobit (Narodne novine broj 95/05, 133/07, 156/08, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 146/12 i 160/13) rashodima razdoblja za koje se utvrđuje porez (porezno razdoblje), sukladno članku 5. stavku 1. Zakona o porezu na dobit, smatraju se smanjenja gospodarstvenih koristi u obliku odljeva ili iscrpljenja imovine ili stvaranja obveza koja imaju za posljedicu smanjenje kapitala a u svrhu povećanja prihoda odnosno dobiti.
 
 Prema članku 7. stavku 1. točci 3. Zakona o porezu na dobit, porezna osnovica povećava se za 70% troškova reprezentacije (ugošćenja, darova sa ili bez utisnutog znaka tvrtke ili proizvoda, troškova odmora, športa, rekreacije i razonode, zakupa automobila, plovila, zrakoplova, kuća za odmor), u visini troškova nastalih iz poslovnog odnosa s poslovnim partnerom. Nadalje prema stavku 6. navedenoga članka Zakona o porezu na dobit, iznimno, od navedenoga ne smatraju se reprezentacijom proizvodi i roba iz asortimana poreznog obveznika prilagođeni za te svrhe s oznakom »nije za prodaju«, te drugi reklamni predmeti s nazivom tvrtke, proizvoda i drugog oblika reklame (čaše, pepeljare, stolnjaci, podmetači, olovke, rokovnici, upaljači, privjesci i slično) dani za uporabu u prodajnom prostoru kupca, a ako se daju potrošačima, ne smatraju se reprezentacijom ako je njihova pojedinačna vrijednost bez poreza na dodanu vrijednost do 160,00 kuna.
U skladu s člankom 23. Pravilnika o porezu na dobit poslovnim partnerima iz članka 7. stavka 1. točke 3. Zakona o porezu na dobit, smatraju se osobe s kojima postoji poslovni odnos ili se očekuje da će se takav odnos uspostaviti. Troškovima reprezentacije s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost smatraju se darovi sa ili bez utisnutog znaka tvrtke ili proizvoda, sukladno članku 7. stavku 1. točci 3. Zakona o porezu na dobit koji su dani poslovnom partneru ili njegovu opunomoćeniku ili nekoj drugoj osobi, ako za to ne postoji pravna obveza ili neka druga povezanost s uslugom primatelja.
 Članak 24. stavak 1. Pravilnika o porezu na dobit navodi da se troškovima promidžbe za koje se ne uvećava porezna osnovica u smislu članka 7. stavka 6. Zakona o porezu na dobit koji uključuje mogućnost darivanje proizvoda, smatraju i troškovi nastali putem sredstva javnog priopćavanja, na oglasnim stupovima i pločama, telopima, lecima, katalozima, sajmovima, troškovi nagradnih igara u skladu s propisima o priređivanju nagradnih i sličnih igara, te troškovi kojim se promiče ime, dobro ili usluga poreznog obveznika na drugi način koji ima javno obilježje.
 
  Zbog širine i nepredvidivosti načina i oblika u kojima se može pojaviti promidžba Zakon i Pravilnik o porezu na dobit ne navodi taksativno koji se troškovi smatraju promidžbom ili promocijom, a smatra ih porezno priznatim rashodom poslovanja, pod uvjetom da su učinjeni u poslovne svrhe, odnosno da su povezani s ostvarivanjem prihoda.
 
 Prema navedenim poreznim propisima uzima se u obzir mogućnost da porezni obveznici, u konkretnom slučaju banaka razvija posebnu marketinšku strategiju i koristi promidžbu kako bi privukla nove korisnike određenih bankarskih usluga i to kod onih korisnika koji imaju redovite mjesečne novčane priljeve na tekući račun.
 
 Za utvrđivanje poreznog tretmana, u konkretnom slučaju, bitna je činjenica da banka dodjeljuje mobilni aparat pod određenim obvezujućim uvjetima za klijenta, a to je prijenos tekućeg računa na rok od najmanje godine dana uz plaćanje redovite mjesečne naknade što je u skladu s općim uvjetima poslovanja banke. Stoga ako porezni obveznik koncipira promidžbenu akciju na način prema kojemu bi mogućnost primitka mobilnog telefona bila dostupna svima pod jednakim uvjetima i s točno utvrđenom pravnom obvezom što pretpostavlja javnu objavu promidžbene akcije odnosno javno obilježje akcije, pri čemu će se isključit mogućnost pogodovanja određenim osobama, svi troškovi vezani za provođenje navedene akcije uključujući i mobilni telefon bili bi porezno priznati rashod banke u cijelosti, odnosno smatrali bi se kao rashodi učinjeni s ciljem povećanja prihoda.
 
Sukladno članku 40. stavku 1. točki d) Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 73/13, 99/13 - Rješenje USRH, 148/13 i 153/13 - Rješenje USRH) transakcije, uključujući posredovanje, u vezi sa štednim, tekućim i žiroračunima, plaćanjima, transferima, dugovima, čekovima i drugim prenosivim instrumentima, osim naplate duga oslobođene su od plaćanja poreza na dodanu vrijednost (u daljnjem tekstu: PDV).
 
Prema odredbi članka 58. stavka 4. točke 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, porezni obveznik ne može odbiti pretporez sadržan u računima za primljena dobra i obavljene usluge što ih koristi za isporuke dobara i obavljanje usluga oslobođenih plaćanja PDV-a u tuzemstvu prema člancima 39., 40. i 114. Zakona o porezu na dodanu vrijednost.
 
Budući je preduvjet za korištenje usluge mobilnog bankarstva posjedovanje mobilnog telefona, mišljenja smo da se darovanje takvog telefona klijentu prilikom ugovaranja paketa bankarskih usluga u promotivnom periodu može smatrati dijelom financijske usluge koja je oslobođena od plaćanja PDV-a.
 

Napominjemo da se pretporez sadržan u računima za nabavu navedenih telefona ne može odbiti sukladno članku 58. stavku 4. točki 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

 

Povratak na prethodnu stranicu