Financijsko poslovanje i predstečajna nagodba - Financijsko poslovanje i predstečajna nagodba
Broj klase:423-08/13-01/3344
Urudžbeni broj:513-07-21-01/13-2
Zagreb, 31.10.2013
Tumačenje odredbi Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (NN broj 108/12, 144/12, 81/13,112/13)

​Nastavno na Vaš upit jesu li predmet nadzora rokova izvršavanja novčanih obveza i plaćanja prema inozemnim poduzetnicima (dobavljačima robe) sukladno odredbama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi i Europskoj Direktivi 2011/07/EU, te hoće li odredbe ugovora sa inozemnim dobavljačem robe o plaćanju dužem od 60 dana biti ništave i podliježe li domaći poduzetnik prekršajnoj odgovornosti za zakašnjela plaćanja ino-dobavljaču, odgovaramo kako slijedi;
 

Potrebno je razlikovati dvije situacije, prva je kada se radi o odnosima s državama članicama Europske unije i druga situacija kada se radi o odnosima s trećim zemljama, odnosno s državama ili područjem koje nije područje Europske unije, odnosno na koje se ne primjenjuje Ugovor o osnivanju Europske unije.

 
Zakonom o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi u hrvatski pravni sustav implementirane su odredbe Direktive 2011/07/EU Europskog parlamanta i Vijeća od dana 16. veljače 2011. godine o suzbijanju zakašnjenja s plaćanjem u poslovnim transakcijama.
 
Direktiva 2011/07/EU usvojena je formalno na osnovi odredbe članka 114. Ugovora o funkcioniranju EU-a koja daje nadležnost Europskom parlamentu i Vijeću za usvajanje mjera za usklađivanje odredaba nacionalnih prava s ciljem uspostave i funkcioniranja unutarnjeg tržišta.
 
Direktiva 2011/07/EU obvezuje države članice Europske unije da osiguraju da ugovorni rok ispunjenja novčane obveze ne prelazi 60 kalendarskih dana. Iznimno je poduzetnicima dopušteno izrijekom ugovorom odrediti dulji rok ispunjenja novčane obveze pod uvjetom da takva ugovorna odredba nije izrazito nepoštena prema vjerovniku.
 
 
 
Slijedom navedenog, proizlazi da poduzetnik podliježe prekršajnoj odgovornosti za zakašnjela plaćanja ino-dobavljaču iz zemalja članica Europske unije.
 
Ako se radi o odnosima s trećim zemljama, odnosno s državama ili područjem koje nije područje Europske unije, primjenjuju se odredbe Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (NN br. 53/91, 88/01).
 
Člankom 19. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima propisano je da je za ugovor mjerodavno pravo koje su ugovorile ugovorne strane. Ako stranke nisu izabrale mjerodavno pravo i ako druge okolnosti ne upućuju na mjerodavno pravo, uzimaju se u obzir odredbe članka 20., odnosno pravo koje je u najbližoj vezi s određenim odnosom. Ako posebne okolnosti slučaja ne upućuju na drugo pravo, najbližim pravom smatrat će se pravo mjesta gdje se u trenutku ponude nalazilo prebivalište, odnosno sjedište ponudioca. Prema tome, ukoliko je ugovoreno hrvatsko pravo, poduzetnik podliježe prekršajnoj odgovornosti.
 

Povratak na prethodnu stranicu