Porez na dohodak - Drugi dohodak
Broj klase:410-01/11-01/1395
Urudžbeni broj:513-07-21-01/11-2
Zagreb, 26.08.2011
Porezni tretman isplata međunarodnoj tvrtci sa sjedištem u Monaku

Kakav je porezni tretman isplata međunarodnoj tvrtci sa sjedištem u Monaku koja će tuzemnom poreznom obvezniku ispostaviti račun za nagradni fond, putne troškove, naknade za promociju i naknadu za zastupanje za sportsko natjecanje u Republici Hrvatskoj, čime obveza isplate naknada sportašima postaje obveza menadžera?

 
            Republika Hrvatska i Kneževina Monako nemaju sklopljen ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja te se na poslovanja između njihovih rezidenata primjenjuje domaće zakonodavstvo.
            Prema članku 31. stavcima 1., 2. i 3. Zakona o porezu na dobit (Narodne novine, broj 177/04, 90/05, 57/06, 146/08 i 80/10) porez po odbitku u smislu toga Zakona jest porez kojim se oporezuje dobit koju ostvari nerezident u Republici Hrvatskoj, a porezni obveznik poreza po odbitku je isplatitelj te je porezna osnovica poreza po odbitku bruto iznos naknade koju tuzemni isplatitelj plaća nerezidentu – inozemnom primatelju. Prema stavku 10. toga članka porez po odbitku plaća se po stopi od 20% na sve vrste usluga koje su plaćene osobama koje imaju sjedište ili mjesto stvarne uprave, odnosno nadzora poslovanja u državama, osim država članica Europske unije, u kojima je opća ili prosječna nominalna stopa oporezivanja dobiti niža od 12,5%, a država je objavljena u Popisu država koji donosi ministar financija i koji se objavljuje na internetskim stranicama Ministarstva financija i Porezne uprave Republike Hrvatske, a između ostalog na tom Popisu nalazi se i država Monako.
            Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju tuzemni porezni obveznik, organizator natjecanja,  će na bruto iznos koji plaća nerezidentu, ako se radi o pravnoj osobi sa sjedištem u državi Monako, za usluge zastupanja, konzultantske usluge i promidžbu, obračunati i uplatiti porez na dobit po odbitku po stopi od 20%.
            U svezi nagrada koje se putem menadžera isplaćuju sportašima, osvajačima medalja na natjecanju u Hrvatskoj u konkretnom je slučaju bitna činjenica da se dohodak ostvaruje nastupom sportaša u Republici Hrvatskoj, a to što se nagrade sportašima isplaćuju posredstvom menadžera sa sjedištem u Monaku, ne utječe na plaćanje poreza u Republici Hrvatskoj kao državi izvora dohotka. Prema tome, nagrade što ih na natjecanju u Republici Hrvatskoj ostvare sportaši, nerezidenti i rezidenti, podliježu plaćanju poreza na dohodak u Republici Hrvatskoj kao državi izvora (nastanka) dohotka i smatraju se primicima od kojih se utvrđuje drugi dohodak u smislu članka 32. i članka 48. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 177/04, 73/08 i 80/10), a porezni obveznik kao organizator turnira ima obveze isplatitelja, što znači da je na osnovi podataka o nagradama koje na turniru ostvare pojedini sportaši dužan obračunati, obustaviti i uplatiti predujam poreza na dohodak, kao i možebitne doprinose za obvezna osiguranja.
 
            Naime, člankom 7. točkom 9. Zakona o doprinosima (Narodne novine, broj 84/08, 152/08, 94/09 i 18/11) propisano je da je drugi dohodak primitak ili dio primitka od kojega se, sukladno propisima o porezu na dohodak, utvrđuje drugi dohodak, a odredbe o obvezi doprinosa prema drugom dohotku propisane su člancima 111. do 117.  toga Zakona. Iznimno od tih odredbi, a sukladno članku 211. Zakona o doprinosima, primici od kojih se utvrđuje drugi dohodak, a isplaćuju se osobi koja je obvezno osigurana po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti slobodnog zanimanja sportaša i koji je, sukladno propisima o porezu na dohodak, promijenio način utvrđivanja dohotka te prema primicima po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti utvrđuje dohodak na način propisan za utvrđivanje drugog dohotka, ne podliježu obvezi doprinosa propisanoj prema primicima od kojih se utvrđuje drugi dohodak. Radi primjene iznimke isplatitelj primitka mora osigurati dokaz. Dokaz jest potvrda Porezne uprave izdana na ime primatelja prije prve isplate po toj osnovi u tekućoj godini o tome da je obveznik upisan u registar obveznika doprinosa po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti ili rješenje kojim mu je utvrđena obveza doprinosa za tekuću godinu. 
Prema primicima od kojih se utvrđuje drugi dohodak a isplaćuju se strancu – osobi iz države s kojom Republika Hrvatska nije sklopila ugovor o socijalnom osiguranju, obveza je doprinosa u skladu s odredbama Zakona o doprinosima, bez obzira na status te osobe u osiguranju u državi njezina prebivališta odnosno uobičajenog boravišta, sukladno članku 214. Zakona o doprinosima.
Prema primicima od kojih se utvrđuje drugi dohodak a isplaćuju se strancu – osobi iz države s kojom je Republika Hrvatska sklopila ugovor o socijalnom osiguranju obveza doprinosa ovisi o radnom i/ili socijalnom statusu primatelja u obveznom osiguranju te države i u skladu s odredbama tog ugovora. Prema primicima koji se isplaćuju osobi koja ima uređen status osiguranika u državi prebivališta ako je tako uređeno međudržavnim ugovorom nema obveze doprinosa, sukladno članku 215. Zaklona o doprinosima. O uređenom statusu u socijalnom osiguranju druge države, prije isplate primitka, isplatitelj je dužan od primatelja osigurati dokaz. Dokazom se smatra potvrda izdana od stranog nositelja obveznih osiguranja ili drugi dokaz predviđen ugovorom o socijalnom osiguranju na ime primatelja sukladno odredbama međudržavnog ugovora koja, na dan isplate primitka, ne smije biti starija od šest mjeseci.
Napominjemo da je tumačenje međudržavnih ugovora o socijalnom osiguranju u nadležnosti Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, odnosno nositelja osiguranja (Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje) te vas upućujemo da odgovore na eventualna dodatna pitanja, u svezi međudržavnih ugovora, možete dobiti od navedenog Ministarstva odnosno nositelja osiguranja.
            Nadalje, ako sportaši rezidenti obavljaju sportsku djelatnost slobodnog zanimanja u skladu s člankom 18. stavkom 2. točkom 4. Zakona o porezu na dohodak, od koje dohodak utvrđuju na temelju podataka iz propisanih poslovnih knjiga, osvojene nagrade na turnirima u tuzemstvu i u inozemstvu iskazuju u poslovnim knjigama kao poslovne primitke u skladu s člankom 20. stavkom 1. istog Zakona, te u tome slučaju isplatitelj primitka nema obvezu doprinosa prema tako isplaćenom primitku.
            Prema ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, kad je riječ o nastupu sportaša na ovakvim priredbama, pravo oporezivanja ima država u kojoj sportaš obavlja djelatnost, dakle država gdje sportaš nastupa u tom svojstvu na bilo kojoj sportskoj priredbi. Navedeno načelo međunarodnog oporezivanja sadržano je u članku 17. svih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koje primjenjuje Republika Hrvatska. Prema tome, ako svojim nastupom, odnosno obavljanjem svoje djelatnosti na području Republike Hrvatske sportaš ostvari dohodak, odnosno primitak, pravo oporezivanja takvog dohotka ima Republika Hrvatska, na način propisan Zakonom o porezu na dohodak.
            U svezi ostalih troškova potrebno je detaljno sagledati ugovor, te ukoliko bi naknada za promidžbu i ostali troškovi bili usko vezani za nastup sportaša u Republici Hrvatskoj, također bi se oporezivali sukladno tuzemnom Zakonu o porezu na dohodak. Naknada za konzultantske usluge menadžera, u slučaju da se radi o nerezidentu fizičkoj osobi, također bi se oporezivale prema tuzemnom Zakonu o porezu na dohodak i to kao drugi dohodak sukladno članku 32. toga Zakona.
Nadalje, što se poreza na dodanu vrijednost tiče, a prema navodima u upitu, napominjemo da je člankom 2. stavkom 1. točkom 1a. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine od broja 47/95 do 94/09), propisano da se porez na dodanu vrijednost plaća na isporuke svih  vrsta dobara (proizvoda, roba, novoizgrađenih građevina, opreme i sl.) i sve obavljene usluge u tuzemstvu uz naknadu koje poduzetnik izvrši baveći se svojom gospodarskom ili drugom djelatnosti.
Poduzetnik, a time i porezni obveznik je, prema odredbama članka 2. stavka 3. i članka 6. stavka 1. točke 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, a u vezi s odredbom članka 22. stavka 1. Zakona, svaka pravna ili fizička osoba koja samostalno i trajno obavlja djelatnost s namjerom ostvarivanja prihoda, ako je od obavljenih isporuka dobara i usluga u prethodnoj kalendarskoj godini, nakon odbitka vrijednosti isporuka koje su prema člancima 11. i 11.a Zakona oslobođene poreza, ostvarila godišnju vrijednost isporuka veću od 85.000,00 kuna.
Obzirom na navedeno, ako poduzetnik, u konkretnom slučaju porezni obveznik, organizator natjecanja u Hrvatskoj, nije ostvario godišnju vrijednost isporuka u prethodnoj kalendarskoj godini veću od 85.000,00 kuna, oslobođen je plaćanja poreza na dodanu vrijednost na isporuke dobara i usluga, nema pravo iskazivanja poreza na izdanim računima i nema pravo na odbitak pretporeza koji mu zaračunaju ostali poduzetnici.
Člankom 5. stavkom 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da se mjestom obavljanja usluge smatra sjedište poduzeća koje usluge obavlja ili mjesto gdje se usluge stalno obavljaju. Ako uslugu obavi poslovna jedinica, onda se mjestom obavljanja usluge smatra mjesto sjedišta poslovne jedinice.
Od ovoga općeg načela, propisani su izuzeci u članku 5. stavci 4. do 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, pa se umjetničke, znanstvene, nastavne, športske, zabavne ili slične usluge i njihovo organiziranje oporezuju prema mjestu gdje su te usluge stvarno obavljene što je propisano odredbom članka 5. stavka 4. točke 3.a Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Mjestom obavljanja posredničkih usluga smatra se prema članku 5. stavku 4. točki 4. Zakona o porezu na dodanu vrijednost mjesto isporuke dobara ili obavljene usluge za koju je obavljeno posredovanje.
Promidžbene usluge, te usluge inženjera, odvjetnika, revizora, računovođa, tumača prevoditelja i druge slične usluge savjetovanja oporezuju se prema sjedištu poduzeća primatelja usluge u smislu odredbe članka 5. stavka 6. točke 2. i 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost te članka 33. stavka 8. točke 2. i 3. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine broj 149/09 i 89/11), a u vezi s odredbom članka 5. stavka 5. Zakona o porezu na dodanu vrijednost.
            Odredbom članka 19. stavka 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost i članka 130. stavka 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost propisano je, ako domaćem poduzetniku uslugu obavi poduzetnik sa sjedištem u inozemstvu, domaći poduzetnik obveznik je poreza na dodanu vrijednost prema članku 6. stavka 1. točke 5. Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Člankom 130. stavkom 2. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost propisano je da poduzetnik iz stavka 1. toga članka koji nije stalni porezni obveznik, ne podnosi poreznu prijavu, a porez na vrijednost usluga koje mu je obavio inozemni poduzetnik, a koje se prema odredbama o mjestu oporezivanja oporezuju u tuzemstvu, plaća na propisani uplatni račun do zadnjeg dana u tekućem mjesecu po proteku mjeseca u kome su usluge inozemnog poduzetnika obavljene ili plaćene (predujmljene).
Poduzetnik koji nastupa u tuđe ime i za tuđi račun – posrednik i zastupnik, obračunava i plaća porez na pripadajuću proviziju, što je propisano odredbom članka 5. stavka 3. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost.
Prema navedenom, promidžbene usluge, uključujući i usluge posredovanja u tim uslugama, te usluge inženjera, odvjetnika, revizora, računovođa, tumača prevoditelja i druge slične usluge savjetovanja kao i posredovanja za navedene usluge oporezuju se prema sjedištu poduzeća primatelja tih usluga što je propisano odredbom članka 5. stavka 6. točke 2. i 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost.
Ako međunarodna tvrtka sa sjedištem u Monaku poreznom obvezniku, organizatoru natjecanja u Hrvatskoj, izdvojeno zaračunava naknadu za zastupanje za natjecanje, napominjemo da je riječ o usluzi posredovanja odnosno zastupanja u vezi sa sportskim uslugama i njihovim organiziranjem koja podliježe oporezivanju u tuzemstvu obzirom da je i mjesto oporezivanja športske usluge u tuzemstvu.
Prema navedenom porezni obveznik organizator natjecanja u Hrvatskoj je obvezan na vrijednost promidžbenih i konzultantskih usluga u koje su uključeni i izdaci u vezi s tim uslugama, kao i na vrijednost usluge zastupanja obračunati i platiti porez na dodanu vrijednost u smislu članka 19. stavka 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost i članka 130. stavka 2. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost.
Napominjemo da prema članku 139. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost poduzetnik koji koristi usluge inozemnog poduzetnika i plati porez prema članku 19. stavku 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ima pravo taj porez odbiti kao pretporez, ako su ispunjeni uvjeti iz članka 20. Zakona. Međutim ako poduzetnik nije upisan u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost nema pravo na odbitak pretporeza. 
U vezi nagradnog fonda što ga isplaćuju menadžeru za sportaše koji sudjeluju na natjecanju, napominjemo da se porez na dodanu vrijednost plaća na isporuke svih vrsta dobra i sve obavljene usluge u tuzemstvu uz naknadu koje poduzetnik izvrši baveći se svojom gospodarskom ili drugom djelatnosti, što je propisano člankom 2. stavkom 1. točkom 1a. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, stoga ako u konkretnom slučaju isplaćeni nagradni fond nije naknada za neku protuisporuku nema obveze obračunavanja poreza na dodanu vrijednost.
Povratak na prethodnu stranicu