Porez na dohodak - Dohodak od samostalne djelatnosti
Broj klase:410-01/11-01/2431
Urudžbeni broj:513-07-21-01/12-2
Zagreb, 02.01.2012
Oporezivanje fizičke osobe koja uz nesamostalni rad obavljala dodatnu djelatnost i to kao obrt, kućnu radinost, slobodno zanimanje

Koje poreze i ostala davanja mora platiti fizička osoba koja bi uz nesamostalni rad obavljala dodatnu djelatnost i to kao obrt, kućnu radinost, slobodno zanimanje ili temeljem ugovora o djelu, te u kojim slučajevima mora voditi knjige, a u kojim slučajevima može paušalno plaćati porez?

 
            Način utvrđivanja i plaćanja poreza na dohodak od samostalne djelatnosti propisan je Zakonom o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 177/04, 73/08, 80/10 i 114/11; dalje u tekstu Zakon) i Pravilnikom o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10 i 137/11).
           Člankom 17. Zakona propisano je da se dohotkom od samostalne djelatnosti smatra dohodak od obrta i s obrtom izjednačenih djelatnosti, dohodak od slobodnih zanimanja i dohodak od poljoprivrede i šumarstva. Prema članku 18. stavku 1. točki 1. Zakona, obrtom i s obrtom izjednačenim djelatnostima (obrtničkim djelatnostima), u smislu toga Zakona, se između ostalog smatraju  djelatnosti u smislu članka 1. Zakona o obrtu i sve druge posebno nenavedene gospodarstvene djelatnosti. Između ostalog člankom 1.b Zakona o obrtu (Narodne novine, broj 77/93, 90/96, 102/98, 64/01, 71/01, 49/03 – pročišćeni tekst, 68/07 i 79/07) propisano je da fizičke osobe mogu obavljati djelatnosti iz članka 1. toga Zakona i kao domaću radinost ili kao sporedno zanimanje samo osobnim radom. Ukupni bruto primici ostvareni od obavljanja tih djelatnosti ne smiju prelaziti iznos deset (10) bruto prosječnih mjesečnih plaća u kalendarskoj godini u kojoj se obavljaju te djelatnosti, a prosječnom plaćom se smatra iznos mjesečne plaće isplaćene po jednom zaposlenom kod pravnih osoba u Republici Hrvatskoj u razdoblju siječanj – kolovoz u godini koja prethodi kalendarskoj godini u kojoj se obavljaju te djelatnosti, a koji objavljuje Državni zavod za statistiku. Prema članku 1.c toga Zakona pod domaćom radinošću razumijeva se izrada pojedinih proizvoda koje obavlja fizička osoba kod kuće osobnim radom, te se u domaćoj radinosti mogu izrađivati pojedini proizvodi iz djelatnosti slobodnih obrta sadržanih na listi proizvoda koju donosi ministar nadležan za gospodarstvo, rad i poduzetništvo na prijedlog Hrvatske obrtničke komore. Prema članku 1.d toga Zakona pod sporednim zanimanjem razumijeva se obavljanje određenih usluga održavanja i popravaka, a listu usluga donosi ministar nadležan za gospodarstvo, rad i poduzetništvo na prijedlog Hrvatske obrtničke komore.
            Način utvrđivanja dohotka od samostalne djelatnosti propisan je člankom 19. Zakona, a između ostalog propisano je da se dohodak od samostalne djelatnosti utvrđuje kao razlika između poslovnih primitaka i poslovnih izdataka nastalih u poreznom razdoblju. Nadalje člankom 20. Zakona propisano je što se sve smatra primitkom, a člancima 21. i 22. što se smatra izdatkom, odnosno koji se izdaci porezno ne priznaju.
            Člankom 47. Zakona propisan je način utvrđivanja predujma poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak od samostalne djelatnosti koji se oporezuje prema člancima 19. do 24. Zakona, odnosno na temelju poslovnih knjiga, te je stavkom 1. toga članka propisano da se mjesečni predujam plaća prema rješenju Porezne uprave.
            Sukladno članku 39. stavku 1. točki 2. Zakona porezni obveznici koji ostvaruju dohodak od samostalne djelatnosti iz članka 18. Zakona, odnosno dohodak utvrđuju na temelju poslovnih knjiga, obvezni su podnijeti godišnju poreznu prijavu do kraja veljače tekuće za prethodnu godinu, a u istoj iskazuju dohodak za koji su obvezni podnijeti godišnju poreznu prijavu (u ovom slučaju dohodak od samostalne djelatnosti) i dohodak od nesamostalnog rada, a ako uz dohodak za koji su obvezni podnijeti godišnju poreznu prijavu i dohodak od nesamostalnog rada iskažu i dohodak iz ostalih izvora iz članka 5. Zakona, obvezni su iskazati ukupno ostvareni oporezivi dohodak u poreznom razdoblju, a prema članku 5. Zakona.
            Također napominjemo da su Zakonom o porezu na dohodak te posebnim propisima kao što je Zakon o državnoj potpori za obrazovanje i izobrazbu, propisane olakšice, oslobođenja i poticaji koje porezni obveznici mogu koristiti radi umanjenja dohotka iz kojeg se utvrđuje porezna osnovica, odnosno radi umanjenja obveze poreza na dohodak i to osobni odbitak iz članka 36. i 54. Zakona, a osim navedenih poreznih olakšica porezni obveznici koji ostvaruju dohodak po osnovi samostalne djelatnosti iz članka 18.  Zakona, između ostalih i obrtnici, mogu navedeni dohodak dodatno umanjiti i za dodatne umanjenja prema članku 6. stavku 3. i članku 55. Zakona.
            Na utvrđenu godišnju poreznu osnovicu temeljem podnesene godišnje porezne prijave se primjenjuju porezne stope iz članka 37. stavka 2. Zakona:  stopa od 12% na godišnju poreznu osnovicu do visine dvostrukog iznosa osnovnoga osobnog odbitka (do 43.200,00 kuna), stopa od 25% na razliku godišnje porezne osnovice između dvostrukog i šesterostrukog iznosa osnovnoga osobnog odbitka (na razliku između 43.200,00 kuna i 129.600,00 kuna) i stopa od 40% na iznos porezne osnovice koji prelazi iznos šesterostrukoga osnovnoga osobnog odbitka (iznad 129.600,00 kuna).
            Napominjemo i da sukladno članku 44. Zakona poreznom obvezniku koji obavlja samostalnu djelatnost obrta i samostalne djelatnosti poljoprivrede i šumarstva, a nije obveznik poreza na dodanu vrijednost prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost, dohodak i porez na dohodak može se utvrđivati i u paušalnom iznosu, a način plaćanja i visina paušalnog poreza propisani su Pravilnikom o paušalnom oporezivanju samostalnih djelatnosti (Narodne novine, broj 143/06). Godišnji paušalni dohodak utvrđuje se u iznosu 12.750,00 kuna, što je i godišnja porezna osnovica za utvrđivanje godišnjeg paušalnog poreza na koji se primjenjuju porezne stope iz članka 8. Zakona o porezu na dohodak, odnosno u ovom slučaju 12% uvećano za prirez porezu na dohodak.
 
            Slijedom navedenog, razvidno je da ako se dodatna djelatnost iz upita obavlja kao samostalna djelatnost od koje se dohodak utvrđuje temeljem poslovnih knjiga tada se na isti način utvrđuje porezna osnovica neovisno o tome da li se radi o obrtu, domaćoj radinosti ili slobodnom zanimanju, pri tome ako porezni obveznik nije obveznik poreza na dodanu vrijednost tada za samostalnu djelatnost obrta može dohodak utvrđivati u paušalnom iznosu.
            Nadalje, sukladno članku 32. Zakona o porezu na dohodak, primici koji se ne smatraju primicima određenim po osnovi:
1. nesamostalnog rada iz članka 14. ovoga Zakona,
2. samostalne djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona,
3. imovine i imovinskih prava iz članka 27. ovoga Zakona,
4. kapitala iz članka 30. ovoga Zakona,
5. osiguranja iz članka 31. ovoga Zakona.
smatraju se primicima od kojih se utvrđuje drugi dohodak. Drugi dohodak je razlika između svakoga pojedinačnog primitka prema stavku 2., odnosno stavku 3. toga članka umanjen za propisane izdatke iz stavka 4. i 5. toga članka. Sukladno članku 48. Zakona o porezu na dohodak, predujam poreza na dohodak od drugog dohotka prema članku 32. stavku 1. toga Zakona plaća se po odbitku, po stopi od 25% bez priznavanja osobnog odbitka iz članka 36. toga Zakona, a obračunavaju ga, obustavljaju i uplaćuju isplatitelji prilikom svake isplate i istodobno s isplatom, osim u slučaju da porezni obveznik  dohodak ostvari izravno iz inozemstva ili od fizičkih osoba koje ne obavljaju samostalnu djelatnost, te je tada sam obvezan obračunati i uplatiti porez na dohodak i prirez porezu na dohodak u roku od osam dana od stjecanja primitka.
            Slijedom navedenog, ako se ostvaruje primitak po osnovi ugovora o djelu, a koji se ne smatra primitkom po osnovi nesamostalnog rada ili primitkom od samostalne djelatnosti, tada se od navedenog primitka utvrđuje drugi dohodak. Napominjemo da je člancima 590. do 619. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05 i 41/08) uređeno pitanje ugovora o djelu. Nadalje člankom 20. Pravilnika o porezu na dohodak propisano je da se obrtničkim djelatnostima od kojih se utvrđuje dohodak od samostalne djelatnosti smatraju i druge posebno nenavedene gospodarstvene djelatnosti koje se obavljaju samostalno u svrhu stjecanja dohotka, neovisno da li je nadležno tijelo odobrilo djelatnost ili nije i osnovna su djelatnost poreznog obveznika. Također, člankom 39. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 147/08 i 18/11)  propisano je da se poduzetnikom smatra svaka fizička ili pravna osoba, udružene osobe ili imovinska masa bez pravne osobnosti koja gospodarsku djelatnost obavlja samostalno, trajno i radi ostvarivanja prihoda, dohotka, dobiti ili drugih gospodarski procjenjivih koristi.  
 
            Zakonom o doprinosima (Narodne novine, broj 84/08, 152/08, 94/09 i 18/11) i Pravilnikom o doprinosima (Narodne novine, broj 2/09, 9/09 – ispravak, 97/09 i 25/11) uređeno je pitanje obračunavanja i plaćanja obveznih doprinosa, te je između ostalog propisano da su osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost obrta obvezno osigurane osobe osim ako djelatnost obrta obavljaju istovremeno kada su i zaposleni pa su tada osigurani po osnovi radnog odnosa, a djelatnost obrta im je dopunsko zanimanje (tzv. „druga djelatnost“).
            Obveze doprinosa i iznos obveze  ovise o načinu utvrđivanja oporezivanja, a to može biti:
-       da od djelatnosti utvrđuje dohodak od samostalne djelatnosti kao razliku između primitaka i izdataka (poslovne knjige) ili
-       da od djelatnosti utvrđuje dobit ili
-       da od djelatnosti obrta porez na dohodak plaća prema propisanom paušalnom dohotku.
 
            Tako su između ostalog člancima od 183. do 187. Zakona o doprinosima propisane vrste doprinosa koje plaćaju osiguranici po osnovi obavljanja druge djelatnosti koji od tih djelatnosti utvrđuju dohodak od samostalne djelatnosti, te tu djelatnost obavljaju istodobno uz osiguranje po osnovi radnog odnosa ili po bilo kojoj od osnova obveznih osiguranja te s obrtom izjednačenu djelatnost iz članka 18. stavka 1. točke 3. Zakona o porezu na dohodak. Doprinosi se obračunavaju prema godišnjoj osnovici koja jest dohodak ostvaren u poreznom razdoblju od obavljanja druge djelatnosti (razlika između poslovnih primitaka i poslovnih izdataka, prije umanjenja dohotka za preneseni gubitak i ostala propisana umanjenja), a ako se porez na dohodak plaća prema paušalnom dohotku tada je osnovica za obračun dohotka paušalni dohodak. Po osnovi obavljanja druge djelatnosti plaćaju se slijedeći doprinosi:
1. doprinos za mirovinsko osiguranje
2. doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje (za osiguranika tog osiguranja)
3. doprinos za zdravstveno osiguranje.
            Člancima od 111. do 117. Zakona o doprinosima propisane su obveze doprinosa za osiguranike po osnovi primitaka od kojih se utvrđuje drugi dohodak. Obveznik obračunavanja i plaćanja je isplatitelj primitka, osim ako se primitak ostvaruje neposredno iz inozemstva ili od fizičke osobe koja nije poslovni subjekt, te je tada obveznik obračunavanja i plaćanja doprinosa sam primatelj. Osnovica za obračun doprinosa jest drugi dohodak, a plaćaju se slijedeći doprinosi:
1. doprinosi iz osnovice:
1.1. doprinos za mirovinsko osiguranje
1.2. doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje (za osiguranika tog osiguranja)
2. doprinosi na osnovicu:
2.1. doprinos za zdravstveno osiguranje.
Ako je obveznik obračunavanja i plaćanja doprinosa sam primatelj tada plaća samo doprinose iz osnovice.
Nadalje, u nastavku donosimo i odredbe iz propisa o porezu na dodanu vrijednost:
Odredbama članka 2. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, od broja 47/95 do 94/09) propisano je da se porez na dodanu vrijednost plaća na isporuke svih vrsta dobara i sve obavljene usluge u tuzemstvu uz naknadu koje poduzetnik izvrši baveći se svojom gospodarskom ili drugom djelatnosti.
Poduzetnik, a time i porezni obveznik je, prema odredbama članka 2. stavka 3. i članka 6. stavka 1. točke 1. Zakona, a u vezi s odredbom članka 22. stavka 1. Zakona, svaka pravna ili fizička osoba koja samostalno i trajno obavlja djelatnost s namjerom ostvarivanja prihoda, ako je od obavljenih isporuka dobara i usluga iz članka 2. stavka 1. točke 1. Zakona, nakon odbitka vrijednosti isporuka koje su prema članku 11. i 11.a Zakona oslobođene poreza, u prethodnoj kalendarskoj godini ostvarila vrijednost isporuka veću od 85.000,00 kuna.
 
Prema odredbama članka 20. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost i članka 132. stavka 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 149/09 i 89/11) pretporez je iznos poreza na dodanu vrijednost koji je u smislu članka 15. stavka 3. Zakona zasebno iskazan na računima za isporuke dobara i usluga koje su poduzetniku obavili drugi poduzetnici u poduzetničke svrhe.
Odredbama članka 133. stavka 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost propisano je da poduzetnici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak pretporeza ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
1.     da računi za primljena dobra ili obavljene usluge sadrže sve podatke propisane člankom 15. stavkom 3. Zakona,
2.     da je isporuka dobara ili usluga primljena od drugog obveznika poreza na dodanu vrijednost,
3.     da za primljene isporuke prema članku 20. i 22.f Zakona nije isključeno pravo na odbitak pretporeza,
4.     da je isporuka obavljena poduzetniku u poduzetničke svrhe.
 
U skladu s navedenim, obzirom da se prodaja realiziranih kreacija smatra oporezivom isporukom u smislu članka 2. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, fizička osoba koja obavlja navedene isporuke sukladno odredbama članka 40. stavka 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost postaje obveznikom poreza na dodanu vrijednost od 1. siječnja iduće godine ako u tekućoj godini ostvariti godišnju vrijednost takvih isporuka u iznosu većem od 85.000,00 kuna, te najkasnije do 15. siječnja iduće godine nadležnoj ispostavi Porezne uprave podnosi prijavu radi upisa u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost.
Prema tome, ako je poduzetnik ostvario godišnju vrijednost isporuka veću od 85.000,00 kuna postaje obveznikom poreza na dodanu vrijednost i obvezan je na izdanim računima iskazivati porez na dodanu vrijednost te može uz ispunjenje uvjeta iz članka 20. Zakona i članka 133. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost odbiti porez koji mu zaračunaju ostali poduzetnici.
              U nastavku navodimo kratak prikaz, u pravilu, ostalih poreza, doprinosa te neporeznih davanja kojih su fizičke osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost obveznici plaćanja:
               - porez na tvrtku (fizička osoba koja je obveznik poreza na dohodak ili poreza na dobit i registrirana je za obavljanje djelatnosti),
               - doprinos Hrvatskoj obrtničkoj komori (obrtnici kojima je nadležni županijski ured izdao obrtnicu).
Napominjemo da se na internet stranici Porezne uprave www.porezna-uprava.hr mogu pronaći sve dodatne informacije u svezi oporezivanja dohotka te utvrđivanja i plaćanja obveznih doprinosa, a na istoj se u dijelu „Publikacije“ – priručnici i brošure, nalazi i brošura „Porezni priručnik za obrtnike“ u kojoj su detaljno obrađena sva pitanja u svezi oporezivanja dohotka obrtnika, utvrđivanja i plaćanja obveznih doprinosa, obveza za ostale poreze, posebne poreze i trošarine, obveza za druge doprinose i naknade i sl., te brošure „Oporezivanje drugog dohotka-Porezne obveze i obvezni doprinosi“ i „Paušalno oporezivanje samostalnih djelatnosti obrta, poljoprivrede i šumarstva“, a dodatne informacije mogu se zatražiti i u bilo kojoj ispostavi Porezne uprave te na telefonu Kontakt centra Porezne uprave br. 0800-66-99-33.
Povratak na prethodnu stranicu