Porez na dohodak - Primici koji se ne smatraju dohotkom
Broj klase:410-01/11-01/1834
Urudžbeni broj:513-07-21-01/11-2
Zagreb, 29.08.2011
Porezni tretman isplate terenskog dodatka
        Kakav je porezni tretman isplate terenskog dodatka ako se radnik privremeno upućuje na rad na područje udaljeno više od 30 km od mjesta stanovanja, ako se radnik privremeno upućuje na rad na područje udaljeno manje od 30 km, ali na radu provede više od 12 sati, te ako se upućuje na rad na udaljenosti manjoj od 30 km s tim da mu nije omogućen svakodnevni povratak u mjesto prebivališta?
 
            Zakon o porezu na dohodak (Narodne novine broj 177/04, 73/08 i 80/10; dalje u tekstu: Zakon) u članku 10. točki 9. propisuje da se porez na dohodak ne plaća na primitke radnika i fizičkih osoba iz članka 14. stavka 1. Zakona po osnovi naknada, potpora i nagrada koje im isplaćuje poslodavac i isplatitelj primitka, odnosno plaće, do propisanih iznosa.
Pravilnik o porezu na dohodak (Narodne novine broj: 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09 – ispravak, 146/09 i 123/10; dalje u tekstu: Pravilnik) u članku 13. stavku 1. propisuje da se u skladu s odredbama članka 14. stavka 1. točke 1. podtočke 1.2. Zakona primici po osnovi naknada, potpora, nagrada, dnevnica i otpremnina smatraju primicima od nesamostalnog rada ako prelaze iznose iz stavka 2. istoga članka. Svi drugi primici koji nisu navedeni u stavcima 2. i 3. navedenog članka smatraju se oporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada u ukupno isplaćenom iznosu. 
Člankom 13. stavkom 2. točkom 15. i 16. Pravilnika propisano je da se u skladu s člankom 10. točkom 9. Zakona o porezu na dohodak, oporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada ne smatraju iznosi što ih poslodavci isplaćuju svojim radnicima, a između ostalih ni terenski dodatak u zemlji do 170,00 kuna dnevno te terenski dodatak u inozemstvu do 250,00 kuna dnevno, na ime pokrića troškova prehrane i drugih troškova radnika na terenu u zemlji, osim troškova smještaja koji se podmiruju na teret poslodavca i ne smatraju se dohotkom radnika. Prema stavku 4. istoga članka terenski dodatak u tuzemstvu i inozemstvu isplaćuje se kada radnik boravi izvan mjesta svojega prebivališta ili uobičajenog boravišta radi poslova koje obavlja izvan sjedišta poslodavca ili sjedišta izdvojene poslovne jedinice poslodavca i kada poslodavac obavlja takvu vrstu djelatnosti koja je po svojoj prirodi vezana za rad na terenu (mjesto rada se razlikuje od mjesta sjedišta poslodavca ili njegove poslovne jedinice i mjesta prebivališta ili uobičajenog boravišta radnika, pri čemu je mjesto rada udaljeno od tih mjesta najmanje 30 kilometara). Terenski dodatak može se pod ovim uvjetima isplatiti i u slučaju kada ne postoji potreba za noćenjem radnika na terenu.
Slijedom navedenog terenski dodatak može se neoporezivo isplatiti u iznosu i pod uvjetima propisanim Pravilnikom, a u konkretnom slučaju to znači da ako su svi ostali uvjeti zadovoljeni i ako je mjesto rada udaljeno od mjesta sjedišta poslodavca ili njegove poslovne jedinice i mjesta prebivališta ili uobičajenog boravišta radnika više od 30 kilometara, tada se terenski dodatak u zemlji može neoporezivo isplatiti u iznosu do 170,00 kuna dnevno, u protivnom, ako navedeni uvjeti nisu zadovoljeni tako isplaćeni dodaci trebaju se smatrati primicima po osnovi nesamostalnog rada (plaća) za koje je poslodavac obvezan obračunati, obustaviti i uplatiti propisane obveze za javna davanja.
Napominjemo da porezni propisi ne uređuju prava radnika na ostvarivanje terenskog dodatka ili drugih naknada koje radnicima isplaćuju poslodavci primjerice na temelju kolektivnog ugovora, kao niti njihovu visinu, već uređuju pitanja o poreznom tretmanu tih primitaka.

Povratak na prethodnu stranicu