Porez na dohodak - Primici koji se ne smatraju dohotkom
Broj klase:410-01/10-01/1331
Urudžbeni broj:513-07-21-01/11-6
Zagreb, 13.01.2011
Iznos u kojem poslodavac mora isplatiti terenski dodatak radniku
 
U kojem iznosu poslodavac mora isplatiti terenski dodatak radniku?
 
Prema članku 10. točki 9. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 177/04, 73/08 i 80/10; dalje u tekstu Zakon) porez na dohodak ne plaća se na primitke radnika i fizičkih osoba iz članka 14. stavka 1. Zakona po osnovi naknada, potpora i nagrada koje im isplaćuje poslodavac i isplatitelj primitka, odnosno plaće, do propisanih iznosa. 
Prema članku 13. stavku 2. točki 15. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09 i 123/10), a sukladno s odredbama članka 10. točke 9. Zakona, oporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada ne smatraju se iznosi što ih poslodavci isplaćuju svojim radnicima, i to između ostalog i terenski dodatak u zemlji do 170,00 kuna dnevno na ime pokrića troškova prehrane i drugih troškova radnika na terenu u zemlji, osim troškova smještaja koji se podmiruju na teret poslodavca i ne smatraju se dohotkom radnika. Prema stavku 4. toga članka terenski dodatak u tuzemstvu i inozemstvu isplaćuje se kada radnik boravi izvan mjesta svojega prebivališta ili uobičajenog boravišta radi poslova koje obavlja izvan sjedišta poslodavca ili sjedišta izdvojene poslovne jedinice poslodavca i kada poslodavac obavlja takvu vrstu djelatnosti koja je po svojoj prirodi vezana za rad na terenu (mjesto rada se razlikuje od mjesta sjedišta poslodavca ili njegove poslovne jedinice i mjesta prebivališta ili uobičajenog boravišta radnika, pri čemu je mjesto rada udaljeno od tih mjesta najmanje 30 kilometara). Terenski dodatak može se pod ovim uvjetima isplatiti i u slučaju kada ne postoji potreba za noćenjem radnika na terenu.
 
Svrha propisivanja terenskog dodatka u iznosu što uz propisane uvjete ne podliježe oporezivanju je da poslodavac može radnicima nadoknaditi povećane životne troškove, kakvi mu objektivno mogu nastati zbog potrebe i u interesu poslodavca da radi u mjestu različitom od mjesta radnikova prebivališta ili uobičajenog boravišta te izvan sjedišta poslodavca ili sjedišta izdvojene poslovne jedinice poslodavca odnosno ako poslodavac obavlja takvu vrstu djelatnosti koja je po svojoj prirodi vezana za rad na terenu. Isplaćeni terenski dodatak stoga služi za pokriće (uvećanih) troškova smještaja (ako to ne pokriva poslodavac), lokalnog prijevoza, prehrane i drugih troškova što ih radnik ima zbog rada na terenu. Nadalje, radnici imaju pravo, s obzirom na namjenu terenskog dodatka (pokriće troškova prehrane i drugih troškova), pod propisanim uvjetima primiti neoporezivi iznos terenskog dodatka i za dane tjednog odmora, ako i u te dane borave na terenu.  
           
Naknade koje poslodavci isplaćuju radnicima u iznosima i pod uvjetima koji nisu sukladni članku 13. stavku 2. točki 15. i stavku 4. Pravilnika o porezu na dohodak smatraju se primicima od nesamostalnog rada iz članka 14. Zakona te podliježu oporezivanju prema članku 45. Zakona.
           
Napominjemo da su poreznim propisima propisani uvjeti i iznosi neoporezivih isplata terenskog dodatka i drugih naknada, međutim prava radnika na isplatu terenskog dodatka te ostalih naknada radnicima i njihov mogući ukupan iznos utvrđuju se kolektivnim ugovorima, ugovorima o radu ili ostalim aktima poslodavca.

Povratak na prethodnu stranicu