Porez na dobit - Porezna osnovica
Broj klase:410-01/11-01/2392
Urudžbeni broj:513-07-21-01/11-2
Zagreb, 04.11.2011
Jesu li troškovi nastali temeljem sudske presude porezno priznati rashod i pod kojim uvjetima?
​Sukladno članku 5. stavku 1. Zakona o porezu na dobit (Narodne novine broj 177/04, 90/05, 57/06, 146/08 i 80/10) porezna osnovica je dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama toga Zakona. 

 

Osnovica poreza na dobit iz članka 5. Zakona o porezu na dobit povećava se sukladno članku 7. stavku 1. točki 7. toga Zakona za kazne koje izriče mjerodavno tijelo. 

 

Odredbama članka 11. stavka 1. Pravilnika o porezu na dobit (Narodne novine broj 95/05, 133/07, 156/08, 146/09 i 123/10) utvrđeno je da se rashodima razdoblja za koje se utvrđuje porez (porezno razdoblje), sukladno članku 5. stavak 1. Zakona, smatraju smanjenja gospodarstvenih koristi u obliku odljeva ili iscrpljenja imovine ili stvaranja obveza koja imaju za posljedicu smanjenje kapitala a u svrhu povećanja prihoda odnosno dobiti.

 

Prema članku 9. Zakona o porezu na dobit vrijednosna usklađenja po osnovi ispravka vrijednosti potraživanja od kupaca za isporučena dobra i obavljene usluge, priznaju se kao rashod ako je od dospijeća potraživanja do kraja poreznog razdoblja proteklo više od 120 dana, a ista nisu naplaćena do petnaestog dana prije dana podnošenja porezne prijave. Svote vrijednosnih usklađenja potraživanja od kupaca iskazane u prethodnim poreznim razdobljima kao porezno priznati rashod uključuju se u prihode, ako do trenutka nastupa zastare prava na naplatu nije postupljeno na način propisan u stavku 2. toga članka. Vrijednosno usklađenje potraživanja priznaje se ako je potraživanje evidentirano u poslovnim knjigama kao prihod i ako su obavljene sve radnje za osiguranje naplate duga, pažnjom dobroga gospodarstvenika. Smatra se da su obavljene radnje iz stavka 9. članka 2. Zakona o porezu na dobit, ako su potraživanja utužena ili se zbog njih vodi ovršni postupak, ako su prijavljena u stečajnom postupku nad dužnikom ili ako je postignuta nagodba s dužnikom, koji nije fizička osoba ili povezana osoba, u postupku sanacije ili stečaja. Iznimno od odredbe članka 9. stavka 3. Zakona o porezu na dobit, a sukladno stavku 4. toga članka priznaje se otpis potraživanja, koja su zastarjela i koja u svakom pojedinom poreznom razdoblju ne prelaze 5.000,00 kuna po pojedinom dužniku koji nije fizička osoba.  

Sukladno članku 11. stavku 2. Zakona o porezu na dobit priznaju se kao rashod rezerviranja za rizike i troškove na temelju zakona ili drugog propisa i rezerviranja koja su uvjetovana ugovorima (rezerviranja za otpremnine, rezerviranja za troškove obnavljanja prirodnih bogatstava, rezerviranja za troškove u jamstvenim rokovima i rezerviranja za troškove po započetim sudskim sporovima).
 
Članak 80. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05 i 41/08) navodi da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Ugovor o ustupanju nema učinak prema dužniku ako su on i vjerovnik ugovorili da ovaj neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez dužnikova pristanka.
 
Slijedom navedenoga, rashodi koji su poreznom obvezniku X d.o.o. nastali postupajući sukladno odluci Trgovačkog suda, prema kojoj je isti obvezan izvršiti plaćanje odnosno povrat sredstava društvu Y d.o.o., stoga što društvo Y d.o.o. nije uspjela naplati svoja potraživanja stečena ugovorom o ustupanju (cesiji), a koja se prijavljena u stečajnu masu predstavljaju porezno priznati rashod. 
 
Međutim, napominjemo da je u konkretnom slučaju potrebno obratiti pozornost na mogućnost da je porezni obveznik X d.o.o., u prethodnim poreznim razdobljima sukladno članku 11. Zakona o porezu na dobit mogao priznati kao rashod rezerviranja za započete sudske sporove, te će o toj činjenici ovisiti i konačan iznos porezno priznatih rashoda tijekom 2011. godine. Porezna osnovica sukladno članku 7. stavku 1. točki 7. Zakona o porezu na dobit povećava se za troškove kazni koje izriče mjerodavno tijelo, međutim na način da se u troškove kazni ne uključuju kamate i sudski troškovi, stoga će u slučaju da je Trgovački sud rješenjem izrekao određenu kaznu poreznom obvezniku Maziva-Zagreb d.o.o, ista biti porezno nepriznati rashod.  

 

Nadalje, skrećemo pozornost da je odgovor sastavljen na temelju upita kojega je dostavio porezni obveznik i kojemu nije priložen ugovor o ustupanju potraživanja (cesiji) niti rješenje, odnosno odluka Trgovačkog suda. Stoga vezano za postupak provođenje odluke Trgovačkog suda skrećemo pozornost nadležnim ispostavama poreznih obveznika na koje se odnosi predmetni ugovor o ustupanju potraživanja na ispravnu primjenu Zakona o porezu na dobit. Naime, u slučaju primjene članka 9. i članka 11. Zakona o porezu na dobit, porezno priznati rashodi poslovanja su uvjetno priznati rashodi, stoga je u slučaju da su određena potraživanja u prethodnim poreznim razdobljima isključena iz porezne osnovice zbog toga što su prijavljena u stečajnom postupku nad dužnikom a naknadno naplaćena za ista je potrebno izvršiti usklađenja kao i u slučaju kada su se u prethodim poreznim razdobljima izvršila rezerviranja za sudske sporove koja su tijekom poreznog razdoblja okončana.  
Povratak na prethodnu stranicu