Porez na dobit - Porezna osnovica
Broj klase:410-01/11-01/602
Urudžbeni broj:513-07-21-01/11-2
Zagreb, 11.10.2011
Mogu li se prihodi od jednokratno naplaćenih naknada za porezne svrhe razgraničiti za vrijeme trajanja najma odnosno ugovora o leasingu?

​Sukladno članku 5. stavku 1. Zakona o porezu na dobit (Narodne novine broj 177/04, 90/05, 57/06, 146/08 i 80/10) porezna osnovica je dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama toga Zakona.
 
Odredbama članka 9. stavka 1. Pravilnika o porezu na dobit (Narodne novine broj 95/05, 133/07, 156/08 i 146/09) utvrđeno je da se prihodima razdoblja za koje se utvrđuje porez (porezno razdoblje), sukladno članku 5. stavak 1. Zakona o porezu na dobit, smatraju bruto povećanja gospodarstvenih koristi za isporučena dobra, obavljene usluge i po drugim osnovama u obliku priljeva ili povećanja imovine ili smanjenja obveza što ima za posljedicu povećanje kapitala do kraja toga razdoblja. Povećanjem kapitala smatraju se i sva izravna povećanja dobiti i svih oblika kapitala osim revalorizacijskih pričuva. S revalorizacijskim pričuvama izjednačavaju se i odgovarajuće pričuve za vrijednosna usklađenja financijske imovine, utvrđene po posebnim propisima.
 
Međunarodni računovodstveni standard broj 17.-Najmovi (Narodne novine broj 136/09, 8/10, 18/10, 27/10: dalje u tekstu MRS) pod točkom 36. navodi da najmodavci trebaju priznati imovinu koju drže pod financijskim najmom u svojoj izvještaju o financijskom položaju i prezentirati je kao potraživanje u iznosu koji je jednak neto ulaganju u najam. Točka 38. toga standarda navodi da početni izravni troškovi kao što su provizije i naknade za pravne usluge i interni troškovi često nastaju kod najmodavca za vrijeme pregovaranja i dogovaranja najma. Ovdje nisu uključeni opći troškovi koji nastaju kod tima zaduženog za prodaju i marketing. Za financijske najmove, osim onih koji uključuju proizvođače ili posrednike u ulozi najmodavca, početni izravni troškovi dio su početnog mjerenja potraživanja financijskog najma te smanjuju iznos prihoda priznatih tijekom razdoblja najma. Kamatna stopa koja je sadržana u najmu definirana je tako da su početni izravni troškovi uključeni u potraživanje financijskog najma; nema potrebe da se oni zasebno dodaju. Troškovi nastali od strane proizvođača i dilera, a vezani za pregovaranje i dogovaranje najma nisu uključeni u definiciju početnih izravnih troškova. Kao rezultat toga isključeni su iz neto ulaganja u najam te su priznati kao rashod kod priznavanja dobiti od prodaje, a za financijski najam to u pravilu predstavlja početak korištenje najma.  
 
Nadalje, MRS 17- Najmovi pod točkom 39. navodi da se priznavanje financijskog prihoda treba temeljiti na osnovici koja održava konstantnu periodičnu stopu povrata na neto ulaganje najmodavca koje se odnose na financijski najam.  
 
Sukladno MRS 18.- Prihodi točki 20. kada se ishod transakcije, koja obuhvaća pružanje usluga, može pouzdano procijeniti, prihodi povezani s tom transakcijom priznat će se prema stupnju dovršenosti transakcije na datum izvještaja o financijskom položaju. Ishod transakcije može se pouzdano procijeniti kada su ispunjeni svi slijedeći uvjeti: a) iznos prihoda može se pouzdano izmjeriti, b) vjerojatno je da će ekonomske koristi povezane s transakcijom pritjecati u subjekt, c) stupanj dovršenosti transakcije na datum izvještaja o financijskom položaju može se pouzdano izmjeriti, i d) nastali troškovi transakcije i troškovi dovršenja transakcije mogu se pouzdano izmjeriti. Nadalje, točka 29. toga standarda navodi da, prihodi koji nastaju korištenjem imovine subjekta od strane drugih subjekata, koja nosi kamate, tantijeme i dividende  priznat će se na osnovama postavljenim u točki 30. kada: a) je vjerojatno da će ekonomske koristi povezane s transakcijom pritjecati u subjekt, i b) iznos prihoda može se pouzdano izmjeriti.
 
Sukladno točki 1. MRS 39.- Financijski instrumenti: priznavanje i mjerenje, cilj toga  standarda je uspostava principa priznavanja i mjerenja financijske imovine, financijskih obveza i određenih ugovora o kupnji ili prodaji nefinancijske imovine. Zahtjevi prezentiranja i objavljivanja informacija o financijskim instrumentima navedeni su u MRS-u 32.- Financijski instrumenti: objavljivanje i prezentiranje.
 
Slijedom navedenoga, naknade za troškove obrade ugovora i akontacije navedene u upitu koje leasing društva zaračunavaju i naplaćuju jednokratno uključuju se u poreznu osnovicu razdoblja u kojemu su zaračunate i naplaćene, što je u skladu s odredbama Zakona i Pravilnika o porezu na dobit te s Međunarodnim računovodstvenim standardima kojima se utvrđuje priznavanja prihoda. U konkretnom slučaju, potrebno je uzeti u obzir činjenicu da leasing društva u trenutku sklapanja ugovora s najmoprimcima navedene naknade i akontacije zaračunavaju i naplaćuju jednokratno, odnosno ne naplaćuju se od korisnika leasinga na ravnomjernoj osnovi tijekom razdoblja korištenja najma iako se za iste može reći da su u direktnoj svezi s predmetom leasinga. Naime, navedenim postupanjem leasing društva, u konačnici, da li temeljem izvršenih usluga ili temeljem neke druge ugovorene osnove u poreznom razdoblju, od korisnika leasinga ostvaruju određene oporezive prihode. 
 
Nadalje, u svezi navedenoga, mišljenja smo da iznose navedenih naknada iz upita, kao i uvjete i načine plaćanja istih, utvrđuje svako leasing društvo sukladno svojim poslovnim interesima, te da za iste može omogućiti korisniku plaćanje istih tijekom trajanja ugovora o najmu. Tada bi se zaračunata naknada ili akontacija u svrhu obračuna poreza na dobit mogla vremenski razgraničiti. 
 Napominjemo da je u svezi primjene MRS 18. i 39. Središnji ured, Porezne uprave izdao mišljenja Klasa: 410-01/04-01/1696, Ur.broj: 513-07-21-01-/05-02 od 28. siječnja 2005. godine i Klasa: 410-01/07-01/451, Ur.broj: 513-07-21-01-/07-02 od 25. svibnja 2007. godine.

Povratak na prethodnu stranicu