Financijsko poslovanje i predstečajna nagodba - Financijsko poslovanje i predstečajna nagodba
Broj klase:410-01/13-01/3598
Urudžbeni broj:513-07-21-01/13-2
Zagreb, 30.10.2013
Ispunjenje novčanih obveza

Ugovor o robno trgovačkom kreditu
 
 
 
Na zaprimljeni upit „A“ d.o.o. iz Zagreba, o tome što se podrazumijeva pod ugovorom o robno trgovačkom kreditu, u nastavku odgovaramo;
 
Ugovorom o robno trgovačkom kreditu može se smatrati svaki ugovor o nabavi robe i/ili pružanju usluga kojim se u pisanom obliku ugovara rok plaćanja duži od 60 dana ali nikako duži od 360 dana, uz nepostojanje okolnosti iz stavka 5. članka 14. Zakona i uz jasno izraženu volju stranaka da sklapaju ugovor o robno trgovačkom kreditu.
 
U Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi kao osnovno pravilo određeno da se ugovorom među poduzetnicima može ugovoriti rok ispunjenja novčane obveze do 60 dana.
Od tog osnovnog pravila postoji mogućnost izuzetaka, jer mogu nastati okolnosti u kojima poduzetnici trebaju dulje rokove plaćanja na primjer kada dodjeljuju poslovni kredit svojim kupcima, pa je u Zakonu određeno da se iznimno kod ugovora o robno trgovačkom kreditu može ugovoriti u pisanom obliku i dulji rok ispunjenje novčane obveze ali ne dulji od 360 dana.
 
Za mogućnost ugovaranja dužeg roka plaćanja više se ne traži uvjet davanja zadužnice ili drugog sredstva osiguranja sa snagom ovršne isprave, već se mora raditi o kupnji robe na kredit. Takvo ugovaranje mora biti u pisanoj formi i ne smije biti rezultat očite neravnopravnosti na štetu vjerovnika novčane tražbine, u ovom slučaju prodavatelja.
 
U slučaju ako bi dva poduzetnika ugovorila rok plaćanja duži od 60 dana, takvo ugovaranje ne bi bilo ništetno samo po sebi, već samo onda ako bi time suprotno načelu savjesnosti i poštenja, bila prouzročena očigledna neravnopravnost na štetu vjerovnika novčane obveze.
No, ugovorna odredba kojom je ugovoren rok plaćanja duži od 360 dana, biti će ništetna uvijek te se s takvom odredbom postupa kao da je nema.
 
Prema tome, strane bi trebale i dalje imati mogućnost da se izričito dogovore o rokovima plaćanja dužim od 60 dana, uz uvjet da takvo produljenje nije nepošteno prema vjerovniku te da rok može iznositi najviše 360 dana.
 
Zakonodavac je člankom 14. Zakona pod nazivom „Ništetnost pojedinih odredbi ugovora“ unaprijed skrenuo pozornost ugovarateljima kako bi izbjegli sklapanje ništetnih klauzula te olakšao sudovima utvrđivanje ništetnosti ne samo prema općim odredbama Zakona o obveznim odnosima nego i prema posebnim slučajevima ništetnosti.
Pri utvrđivanju ništetnosti ugovaranja rokova sud mora utvrditi na temelju okolnosti konkretnog slučaja, trgovačkih običaja i naravi predmeta obveza da proistječe da je suprotno načelima savjesnosti i poštenja proizvedena očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama stranaka na štetu vjerovnika novčane obveze.
Uz to, sud mora pri ocjeni ništetnosti utvrditi jesu li za odstupanje od rokova navedenih u stavcima 5 i 6. članka 14. Zakona postojali opravdani razlozi. Sudovima je ostavljena sloboda odlučivanja postoje li opravdani ili neopravdani razlozi pri tome mogu primijeniti sve okolnosti koje im pruža institut savjesnosti i poštenja te ostala načela obveznog prava.
Povratak na prethodnu stranicu