Gradski i općinski porezi - Porez na kuće za odmor
Broj klase:410-01/12-01/2210
Urudžbeni broj:513-07-21-07/13-2
Zagreb, 11.04.2013
Porez na kuće za odmor na konfisciranu nekretninu
​Primili smo upit porezne obveznice iz dostavnog spiska, u kojem navodi da joj je temeljem presude Vrhovnog suda Hrvatske od 27. svibnja 1976. kojom joj je za kazneno djelo izrečena kazna konfiskacije imovine, 1994. godine konfiscirana kuća za odmor koja se nalazi u Malom Lošinju. U svezi s navedenim porezna obveznica postavlja pitanje je li obveznik plaćanja poreza na kuće za odmor i nakon izvršenja konfiskacije predmetnog objekta s obzirom da joj porezno tijelo i dalje utvrđuje porez na kuće za odmor.
 
U nastavku odgovaramo na postavljeno pitanje.
 
Prema odredbama članka 35. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (Narodne novine, broj: 117/93, 33/00, 73/00,  59/01, 107/01, 117/01, 150/02, 147/03, 132/06, 26/07, 73/08 i 25/12) obveznici plaćanja poreza na kuće za odmor su pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor. Kućom za odmor smatra se svaka zgrada, dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski.
 
Člankom 38. stavak 2. istog Zakona propisano je da obveznici poreza na kuće za odmor moraju nadležnom poreznom tijelu dostaviti podatke o kućama za odmor, koji se odnose na mjesto gdje se nalaze ti objekti, te korisnu površinu.
 
Slijedom navedenog, porez na kuće za odmor plaćaju vlasnici kuća za odmor a kriterij za utvrđivanje statusa kuće za odmor je njeno povremeno ili sezonsko korištenje.
 
Konfiskacija kao vrsta imovinske kazne regulirana je odredbama Zakona o konfiskaciji imovine i o izvršenju konfiskacije (Sl.list FNRJ, br. 61/46), te predstavlja prisilno oduzimanje cjelokupne imovine ili točno određenog dijela imovine bez naknade u korist države. Dakle, izvršenjem konfiskacije temeljem pravomoćne sudske presude, država stječe pravo vlasništva nad imovinom koja je predmet konfiskacije. Sukladno iznesenom, u konkretnom slučaju, nakon konfiskacije kuće za odmor podnositelj upita prestao je biti vlasnik predmetnog objekta, slijedom čega prestaje i obveza plaćanja poreza na kuće za odmor.
 
Vezano uz činjenicu da se podnositelju upita porez na kuće za odmor utvrđuje i nakon 1994. godine u kojoj je izvršena konfiskacija, napominjemo da su sukladno zakonu vlasnici kuća za odmor dužni nadležnom poreznom tijelu do 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez dostaviti prijavu s podacima o kući za odmor radi ažuriranja evidencije temeljem koje porezno tijelo utvrđuje porez na kuće za odmor. Navedeno se prvenstveno odnosi na nove obveznike poreza na kuće za odmor te postojeće obveznike kod kojih je došlo do promjene korisne površine objekta, promjene vlasništva ili promjene prebivališta. Porezni obveznik koji smatra da mu je porezno tijelo pogrešno utvrdilo obvezu plaćanja poreza na kuću za odmor može osporiti zakonitost rješenja podnošenjem žalbe. Ukoliko se radi o konačnom rješenju protiv kojeg se više ne može izjaviti žalba, isto se može poništiti, izmijeniti ili ukinuti primjenom izvanrednih pravnih lijekova i to samo u zakonom predviđenim slučajevima.
Povratak na prethodnu stranicu