Opći porezni zakon - Porezno-dužnički odnos
Broj klase:410-01/12-01/2898
Urudžbeni broj:513-07-21-01/13-2
Zagreb, 09.01.2013
Prebivalište, boravište

​Primili smo upit u kojem je navedeno da je u postupku pokrenutom po članku 63. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12) porezni obveznik, kao izvor sredstava za stjecanje nekretnine u Zagrebu naveo novčana sredstva uplaćena sa računa njegove majke, koja živi u Sjedinjenim Američkim Državama i ondje radi, a u Republici Hrvatskoj ima prijavljeno prebivalište i ima u vlasništvu nekretnine od 2007.godine. Postavljaju upit podliježe li fizička osoba oporezivanju porezom na dohodak za dohodak ostvaren nesamostalnim radom u Sjedinjenim Američkim Državama u Republici Hrvatskoj, odnosno može li se prema odredbama članka 38. Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12) smatrati da ista ima prebivalište u tuzemstvu te što se u smislu članka 38. Općeg poreznog zakona smatra stanom u vlasništvu ili posjedu, odnosno je li se stanom može smatrati kuća, apartman, vikendica i drugi objekti koji su opremljeni za stanovanje.

Na postavljeni upit odgovaramo u nastavku.  
 
Republika Hrvatska nema u primjeni Ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja sa Sjedinjenim Američkim Državama.
 
Utvrđivanje i oporezivanje dohotka što ga ostvaruju fizičke osobe, pa tako i dohotka od nesamostalnog rada uređeno je odredbama Zakona o porezu na dohodak.
 
Prema članku 3. i 4. Zakona o porezu na dohodak rezident je fizička osoba koja u Republici Hrvatskoj ima prebivalište ili uobičajeno boravište, a ujedno i fizička osoba koja u Republici Hrvatskoj nema prebivalište ni uobičajeno boravište, a zaposlen je u državnoj službi Republike Hrvatske i po toj osnovi prima plaću. Nerezident je fizička osoba koja u Republici Hrvatskoj nema ni prebivalište ni uobičajeno boravište, a u Republici Hrvatskoj ostvaruje dohodak koji se oporezuje prema odredbama ovoga Zakona.    
    
Osnovica poreza na dohodak rezidenta, sukladno članku stavku 1. Zakona o porezu na dohodak, je ukupni iznos dohotka od nesamostalnog rada, dohotka od samostalne djelatnosti prema stavku 3. toga članka, dohotka od imovine i imovinskih prava, dohotka od kapitala, dohotka od osiguranja i drugog dohotka, koji rezident ostvari u tuzemstvu i u inozemstvu (načelo svjetskog dohotka), a umanjen za osobni odbitak iz članka 36. i/ili članka 54. toga Zakona. Dok je porezna osnovica nerezidenta sukladno stavku 2. toga članka, ukupni iznos dohotka od nesamostalnog rada, dohotka od samostalne djelatnosti prema stavku 3. toga članka, dohotka od imovine i imovinskih prava, dohotka od kapitala, dohotka od osiguranja i drugog dohotka, koji rezident ostvari u tuzemstvu (načelo tuzemnog dohotka), a umanjen za osobni odbitak iz članka 36. stavka 1., 11. i 12. Zakona o porezu na dohodak.                
                   
Općim poreznim zakonom definira se prebivalište za potrebe oporezivanja pa je tako člankom 38. propisano da: porezni obveznik ima prebivalište ondje gdje ima stan u vlasništvu ili posjedu neprekidno najmanje 183 dana u jednoj ili dvije kalendarske godine. Boravak u stanu nije obvezan.  Ako porezni obveznik u Republici Hrvatskoj ima u vlasništvu ili posjedu više stanova, prebivalište mjerodavno za oporezivanje uređuje se prema mjestu prebivališta obitelji, a za poreznog obveznika samca prema mjestu u kojem se pretežno zadržava ili prema mjestu iz kojeg pretežno odlazi na rad ili obavljanje djelatnosti. Ako porezni obveznik ima prebivalište u tuzemstvu i inozemstvu, smatra se da ima prebivalište u tuzemstvu. Uobičajeno boravište u smislu ovoga Zakona ima porezni obveznik u onome mjestu u kojem  se zadržava pod okolnostima na temelju kojih se može zaključiti da on u tome mjestu ili na tom području ne boravi samo privremeno. Uobičajenim boravištem u smislu ovoga Zakona smatra se stalan ili vremenski povezan boravak u trajanju od najmanje 183 dana u jednoj ili u dvije kalendarske godine. Za određivanje uobičajenog boravišta nisu važni kratkotrajni prekidi boravka koji ne traju dulje od jedne godine.
                          
Iz podataka navedenih u upitu nije razvidno jesu li nastupile okolnosti iz kojih se može zaključiti da će porezna obveznica nekretninu koristiti za stalno stanovanje tijekom duljeg razdoblja kako to propisuje OPZ. Navedene okolnosti su bitne za postojanje prebivališta. Međutim, ako nabavljena nekretnina služi za povremeni boravak (kuća za odmor) tada vlasništvo ili posjed nekretnine ne utječe na pojam prebivališta, a time niti na stjecanje statusa hrvatskog rezidenta te u tom slučaju osoba iz predmetnog upita nije obvezna u Republici Hrvatskoj plaćati porez na dohodak ostvaren u inozemstvu, već samo na možebitni dohodak ostvaren u Republici Hrvatskoj.
 
Slijedom navedenoga proizlazi zaključak da se u smislu odredbi članka 38. OPZ-a u svrhu utvrđivanja prebivališta, stanom u vlasništvu ili posjedu smatra ona nekretnina koja će se koristiti ili se koristi za stanovanje bez obzira kako je nazvana (stan, kuća, apartman).   
Povratak na prethodnu stranicu