Porez na dobit - Uračunavanje inozemnog poreza
Broj klase:410-01/13-01/1182
Urudžbeni broj:513-07-21-01/13-02
Zagreb, 17.06.2013
Porezna olakšica za reinvestiranu dobit

​Primili smo upit društva za poslovne usluge u svezi sastavljanja godišnje prijave poreza na dobit za 2012. U upitu su postavljena pitanja, da li se porezna olakšica za reinvestiranu dobit primjenjuje samo za dobit ostvarenu u tuzemstvu, da li je iznos umanjenja osnovice poreza na dobit ovisan o drugim propisanim umanjenjima osnovice poreza na dobit te gdje se u poslovnim knjigama evidentiraju prihodi, rashodi i dobitci ili gubici poslovne jedinice u inozemstvu koja vodi knjige i plaća porez prema propisima zemlje u kojoj je osnovana u inozemstvu. Temeljem navedenoga u nastavku dostavljamo odgovor. 

 Sukladno članku 6. stavku 1. točki 6. Zakona o porezu na dobit (Narodne novine 177/04, 90/05, 57/06, 146/08, 80/10 i 22/12) porezna osnovica iz članka 5. toga Zakona može se umanjiti za reinvestiranu dobit, osim ako nije ostvarena iz bankarskog odnosno financijskog nebankarskog sektora. Prema stavku 5. toga članka Zakona, reinvestirana dobit je ostvarena dobit poreznog razdoblja kojom se u svrhe investiranja i razvoja povećava temeljni kapital sukladno posebnim propisima.
 Člankom 12.a Pravilnika o porezu na dobit (Narodne novine broj 95/05, 133/07, 156/08, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12 i 146/12) detaljnije je propisan postupak i način korištenja porezne olakšice za reinvestiranu dobit.

 Sukladno članku 12.a stavku 1. Pravilnika o porezu na dobit, umanjenje porezne osnovice za reinvestiranu dobit mogu ostvariti porezni obveznici koji su u poreznom razdoblju ostvarili dobit prije uvećanja i umanjenja prema članku 5. stavku 1. Zakona o porezu na dobit pod uvjetima:
1. da je dobit ili dio dobiti poreznog razdoblja za koje se podnosi prijava poreza na dobit uporabljena za povećanje temeljnog kapitala i
2. da je u sudskom registru, sukladno posebnim propisima, upisano povećanje temeljnog kapitala u visini reinvestirane dobiti i
3. da dobit nije ostvarena u bankarskom odnosno financijskom nebankarskom sektoru.

 Porezni obveznik koji iskazuje umanjenje porezne osnovice za reinvestiranu dobit, obvezan je prema članku 12.a stavku 2. Pravilnika o porezu na dobit, dostaviti uz prijavu poreza na dobit ili najkasnije u roku od 6 mjeseci od proteka roka za podnošenje prijave poreza na dobit, dokaz da je u sudskom registru upisano povećanje temeljnog kapitala u visini reinvestirane dobiti. 

 Kako bi se utvrdilo pravo na korištenje porezne olakšice za reinvestiranu dobit, u skladu s člankom 12.a stavkom 4. Pravilnika o porezu na dobit, porezni obveznik uz dokaz i u roku iz stavka 2. toga članka Pravilnika, dostavlja odluku o uporabi dobiti ostvarene u poreznom razdoblju za koju se podnosi prijava poreza na dobit, uključivo i dobit koja se reinvestira, te pregled stanja kapitala i rezervi nakon što je u sudskom registru proveden postupak povećanja temeljnog kapitala reinvestiranom dobiti.

 Posebni propisi iz članka 6. stavka 5. Zakona o porezu na dobit i članka 12.a stavka 1. Pravilnika o porezu na dobit, pretpostavljaju primjenu Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine broj 152/11 – pročišćeni tekst i 111/12) posebice odredbe o uvjetima za isplatu dobiti, promjenama u temeljnom kapitalu i druge postupke koji se provode na Trgovačkim sudu
 
  Slijedom navedenoga, pravo na umanjenje osnovice poreza na dobit temeljem reinvestirane dobiti može ostvariti porezni obveznik koji zadovoljava naprijed navedene uvjete, neovisno o tome da li je dobit ostvarena u tuzemstvu ili inozemstvu te neovisno o tome da li porezni obveznik iskazuje druga umanjenja porezne osnovice. Međutim napominjemo, nakon što se provede postupak povećanja temeljnog kapitala potrebno je uzeti u obzir i članak 12.a stavak 7. Pravilnika o porezu na dobit prema kojemu se umanjenje porezne osnovice za reinvestiranu dobit neće priznati ako porezni obveznik naknadno smanji temeljni kapital koji je povećan reinvestiranom dobiti i izvrši isplate članovima društva i/ili ako se smanjenje temeljnog kapitala izvrši radi povećanja drugih stavki kapitala i rezervi koje u budućim poreznim razdobljima omogućavaju isplatu dobiti.

 Nadalje, s ciljem izbjegavanja dvostrukog oporezivanja člankom 30. Zakona o porezu na dobit propisano je da ako porezni obveznik ostvari prihode ili dobit u inozemstvu (izravno ili putem poslovne jedinice) na koju je platio porez na dobit ili njemu istovrsni porez, plaćeni porez u inozemstvu može uračunati u tuzemni porez najviše do iznosa poreza na dobit koji bi za tako ostvarenu dobit ili prihode platio u tuzemstvu. Iznos poreza na dobit iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se tako da se na dobit ili prihode ostvarene u inozemstvu primijeni stopa za uračunavanje. Stopa za uračunavanje izračunava se tako da se stavi u odnos ukupna porezna obveza utvrđena prije dodatnih umanjenja porezne osnovice i ukupno ostvarene dobiti samo iz tuzemnog poslovanja. U svrhu uračunavanja plaćenog poreza u inozemstvu iz stavka 1. toga članka porezni obveznik je dužan Poreznoj upravi predočiti dokaz o plaćenom porezu u inozemstvu. Stoga porezni obveznik koji vodi poslovne knjige i plaća porez prema propisima zemlje u kojoj je osnovana poslovna jedinica u inozemstvu može ako je to i u skladu s ugovorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja iskoristiti pravo uračunavanja poreza plaćenog u inozemstvu pri čemu je potrebno i dobit poslovne jedinice iskazati u prijavi poreza na dobit.

 Vođenje poslovnih knjiga poslovne jedinice u inozemstvu koja vodi knjige i plaća porez prema propisima zemlje u kojoj je osnovana u inozemstvu za moguće porezne svrhe utvrđeno je člankom 56. stavkom 10. Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12), koji propisuje da ako za stalne poslovne jedinice u inozemstvu, prema inozemnim propisima, postoji obveza vođenja knjigovodstva koju porezni obveznik ispunjava, poslovne se knjige i druge evidencije ne moraju voditi i čuvati u tuzemstvu. U tom se slučaju stanja i poslovni rezultati iz knjigovodstva u inozemstvu moraju preuzeti u knjigovodstvo tuzemnoga poreznog obveznika ako su bitni za oporezivanje, uz naznaku i obrazloženje određenih prilagodbi tuzemnim poreznim propisima.

Povratak na prethodnu stranicu