U svezi upita o pravu na nagradu i nadoknadu troškova za sastavljanje upravne tužbe imenovanom zastupniku po službenoj dužnosti kod poreznog obveznika "A" u nastavku odgovaramo: Člankom 17. stavkom 3. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 127/00, 86/01 i 150/02) propisano je da zastupnik ima pravo na nagradu i nadoknadu troškova zastupanja. Nagradu i nadoknadu troškova utvrđuje i isplaćuje porezno tijelo prema propisanoj tarifi. Stavkom 4. istog članka propisano je da porezno tijelo ima pravo na povrat sredstava isplaćenih za nagrade i troškove zastupnika od poreznog obveznika.
Člankom 2. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 53/91, 9/92 i 77/92) dano je pravo pokretanja upravnog spora svakom pojedincu ili pravnoj osobi ako smatra da joj je upravnim aktom povrijeđeno kakvo pravo ili neposredni opći interes utemeljen na zakonu. Mogućnost korištenja toga izvanrednoga pravnog lijeka ide u prilog načelu ekonomičnosti postupka i načelu zaštite interesa stranaka. S tim u vezi su i odredbe članka 6. stavka 2. Općeg poreznog zakona koje propisuju da je porezno tijelo dužno utvrđivati sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, a pri tom je dužno s jednakom pažnjom utvrditi i one činjenice koje idu u prilog poreznog obveznika.U upravnom sporu Upravni sud donosi presudu i rješenje. Presudom rješava spor na način da se tužba uvažava, u tom slučaju se poništava upravni akt, ili da se odbija kao neosnovana. U svezi s pravnim posljedicama presude važno je istaknuti da presuda poništava (djelovanje ex tune), a ne ukida upravni akt. Poništavanjem rješenja i proglašavanjem ništavim poništavaju se i pravne posljedice koje je takvo rješenje proizvelo (članak 269. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91 i 103/96 -Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-I-248/1994 od 13. studenoga 1996.)). Isto tako, sud u sporu o zakonitosti nema mogućnosti da izmijeni upravni akt koji se tužbom osporava. Utjecaj suda na budući novi akt, koji nakon poništenog treba biti donesen od strane poreznog tijela, dolazi posebno do izražaja u tom smislu što je porezno tijelo dužno postupiti onako kako je određeno u presudi.
Slijedom navedenoga, budući da porezno-pravni odnos iz članka 12. Općeg poreznog zakona može biti ponovno predmetom rješavanja u poreznom postupku, imenovani zastupnik po službenoj dužnosti ima pravo na nagradu i nadoknadu troškova zastupanja i za sastavljanje upravne tužbe protiv drugostupanjskog rješenja prema propisanoj tarifi. | 