Porez na dobit - Poslovne knjige, financijski izvještaji
Broj klase:410-01/06-01/598
Urudžbeni broj:513-07-21-01/06-2
Zagreb, 12.12.2006
Vođenje poslovnih knjiga obveznika poreza na dobit

Obratilo nam se društvo "A" s pitanjima u svezi vođenja poslovnih knjiga u inozemstvu. Matično društvo iz Švedske donijelo je odluku da se sva povezana društva u njegovu vlasništvu trebaju uključiti u postupak centralizacije zajedničkih funkcija na način da se i računovodstveni poslovi za tuzemno povezano društvo obavljaju u Finskoj. Obavljanje računovodstvenih poslova, između ostaloga, obuhvaća zaprimanje ulaznih računa dobavljača izravno u Finskoj, a zaprimljeni računi bi se odobravali u pisanoj formi na posebnom dokumentu od strane predstavnika tuzemnog društva. Izlazni računi tuzemnog društva sastavljali bi se u Finskoj i slali kupcima društva iz Finske. Poslovne primjene knjižile bi se u poslovne knjige u Finskoj, a opisi knjiženja ne bi se unosili ili bi bili sastavljeni na engleskom jeziku. Društvu bi bilo omogućeno pregledavanje proknjiženih poslovnih promjena, ali ne i njihovo knjiženje. Nakon isteka poslovne godine, originalna dokumentacija vraćala bi se tuzemnom društvu na trajno arhiviranje. Za obavljenu knjigovodstvenu uslugu plaćala bi se posebna naknada (dvostruko veća nego u Republici Hrvatskoj), budući da bi se ukupni troškovi ureda u Finskoj dijelili na sva povezana društava. Na temelju navedenoga postavljena su slijedeća pitanja:

1. Može li računovodstvene usluge tuzemnog društva obavljati inozemna pravna ili fizička osoba

2.  Mogu li poslovne knjige biti sastavljene na engleskom jeziku i treba li opis svakog pojedinog knjiženja?

3.  Može li dokumentacija tekuće godine biti deponirana u drugoj državi?

4. Je   li   porezno   priznata   naknada   koju   bi   tuzemno   društvo   plaćalo   za računovodstvene usluge inozemnom društvu i podliježe li plaćanju PDV?

 


Na navedena pitanja nastavno odgovaramo.

1., 2. i 3. Prva tri pitanja povezana su i svode se na pitanje mogu li se računovodstvene usluge obavljati u inozemstvu. Porezni propisi ne uređuju pitanja u svezi mogućnosti i prava tuzemnih ili inozemnih osoba na obavljanje bilo kojih usluga pa tako niti računovodstvenih. Međutim, uvjeti koji su propisani za porezne potrebe realno ograničavaju mogućnost obavljanja tih usluga u inozemstvu. Porezni propisi uređuju obveze poreznih obveznika u dijelu koji se odnosi na utvrđivanje porezne osnovice i porezne obveze, a one se utvrđuju na temelju podataka u poslovnim knjigama, pri čemu su postavljeni zahtjevi koje porezni obveznik poreza na dobit i poreza na dodanu vrijednost mora ispuniti.

Prema članku 5. stavak 1. Zakona o porezu na dobit ("Narodne novine" br. 177/04, 90/05 i 57/06), osnovica poreza na dobit je dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima. To znači da se porezna osnovica utvrđuje prema podacima iskazanim u financijskim izvještajima, odnosno poslovnim knjigama u kojima su podaci uneseni iz knjigovodstvenih isprava. U članku 4. Zakona o računovodstvu ("Narodne novine" br. 146/05.), propisano je da se knjigovodstvena isprava sastavlja na mjestu i u vrijeme nastanka poslovnog događaja. Sadržaj knjigovodstvene isprave mora biti takav da nedvojbeno i istinito predstavlja poslovni događaj i da obuhvaća sve podatke potrebne za unos u poslovne knjige. U članku 6. Zakona o računovodstvu propisano je da knjigovodstvena isprava mora biti sastavljena tako da je nepristrana stručna osoba, koja nije sudjelovala u poslovnom događaju, može koristiti za nesmetanu spoznaju o prirodi poslovnog događaja.

Osim u Zakonu o porezu na dobit i u samom Zakona o računovodstvu, u članku 1. navedeno je da taj Zakon propisuje, između ostaloga, obveznike primjene Zakona, knjigovodstvene isprave, poslovne knjige, popis imovine i obveza te financijske izvještaje. U članku 2. stavci 1., 6. i 7. istoga Zakona propisano je da je obveznik primjene Zakona o računovodstvu svaka pravna osoba, prema Zakonu o trgovačkim društvima sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, pa se odnosi i na tuzemna društva koja su osnovala inozemne osobe. Obveznici primjene Zakona dužni su voditi poslovne knjige prema temeljnim načelima urednog knjigovodstva i sastavljati financijske izvještaje, tako da u njima budu vidljivi poslovni događaji u svezi s imovinom, obvezama, kapitalom te informacijama o uspješnosti poslovanja. Knjigovodstvo mora biti tako ustrojeno da trećoj stručnoj osobi omogući uvid u poslovne događaje. A u članku 16. Zakona o računovodstvu propisno je da se poslovne knjige, financijski izvještaji i druga izvješća sastavljaju na hrvatskom jeziku, latiničkim pismom i u hrvatskoj valutnoj jedinici. U članku 4. stavak 8. istoga Zakona propisano je da fotokopije izvornih knjigovodstvenih isprava mogu se koristiti kao podloga za obradu podataka pod uvjetom da je na njima navedena naznaka mjesta čuvanja izvorne knjigovodstvene isprave, razlog uporabe fotokopije, te potpis odgovorne osobe, osim kada se evidentiraju poslovni događaji vezani uz poreze.

Prema članku 55. stavci 2. i 3. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" br. 127/00., 86/01. i 150/02.), bilježenje podataka u poslovne knjige mora se temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama. Smatra se da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna je isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj. U članku 6. stavci 4. i 5. Općeg poreznog zakona propisano je da ako porezni obveznik predaje ispravu na stranom jeziku i pismu koji nije u službenoj uporabi kod poreznog tijela, porezno tijelo odredit će rok u kojem će porezni obveznik dostaviti ovjerovljeni prijevod isprave na hrvatski jezik i latinično pismo. Ako porezni obveznik ne dostavi ovjerovljeni prijevod u određenom roku, porezno tijelo prevest će isprave o trošku poreznog obveznika.

U članku 55. stavci 8. i 11. istoga Zakona propisano je da se poslovne knjige i druge evidencije s pripadajućom dokumentacijom moraju voditi i čuvati na način da su dostupne poreznim tijelima i to:

1. u poslovnim prostorijama ili, ako nema poslovnih prostorija, u stanu poreznog obveznika, ili

2. kod opunomoćenika ili

3. kod osobe koja za poreznog obveznika vodi poslovne knjige.

Ako se za knjiženja ili druga evidentiranja koristi jezik i pismo koji nisu u službenoj uporabi, porezno tijelo zatražit će ovjerovljeni prijevod na hrvatski jezik i latinično pismo. Ako se koriste kratice, brojke, slova ili simboli, onda njihovo značenje mora biti jednoznačno utvrđeno.

Prema članku 15. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" br. 47/05 do 90/05), porezni obveznik mora ispostaviti račun za isporučena dobra ili obavljene usluge te na računu posebno iskazati porez na dodanu vrijednost. A u članku 23. istoga Zakona propisano je da porezni obveznik koji plaća porez prema izdanim računima mora u knjizi primljenih (ulaznih) i izdanih (izlaznih) računa i u svome knjigovodstvu osigurati sve podatke potrebne za utvrđivanje i plaćanje poreza na dodanu vrijednost. Te podatke porezni obveznici moraju osigurati unutar roka propisanog za uplatu poreza.

Iz svih navedenih propisa razvidno je da knjigovodstvene isprave moraju biti na hrvatskom jeziku, latiničnom pismu i u hrvatskoj valutnoj jedinici, te moraju imati opis poslovnog događaja na temelju kojega su sastavljene, tako da potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj. Za porezne potrebe porezni obveznik mora osigurati originalne isprave o poslovnim događajima i s opisom poslovnog događaja tako da ih i nepristrana stručna osoba, koja nije sudjelovala u poslovnom događaju, može koristiti za nesmetanu spoznaju o prirodi poslovnog događaja. Neovisno kod koga se čuvaju, isprave i poslovne knjige moraju biti dostupne najmanje unutar roka propisanog za uplatu poreza. To znači da nije moguće, da se originalna dokumentacija vratiti tuzemnom društvu samo na trajno arhiviranje, jer ona mora biti dostupna poreznom tijelu tijekom cijele godine.

Prema navedenom propisani su uvjeti koji moraju biti ispunjeni a ne način i mjesto tko će ih osigurati.

4. U svezi vrijednosti koja bi se zaračunala za računovodstvene usluge, Zakon o porezu na dobit u članku 13. stavak 1. propisuje da ako se između povezanih osoba u njihovim poslovnim odnosima ugovore takve cijene ili drugi uvjeti koji se razlikuju od cijena ili drugih uvjeta koji bi se ugovorili između nepovezanih osoba, tada se sva dobit u svoti u kojoj bi bila ostvarena, kad bi se radilo o odnosima između nepovezanih osoba, uključuje u poreznu osnovicu povezanih osoba.

Cijene računovodstvenih usluga između nepovezanih društava u tuzemstvu su poznate, što znači da bi za cijenu koja bi se smatrala transfernom trebalo povećati osnovicu poreza na dobit.

Prema odredbi članka 5. stavak 6. točka 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, usluge računovođa oporezuju se prema sjedištu primatelja usluge. To znači da u slučaju u kojem bi računovodstvenu uslugu domaćem poduzetniku obavio inozemni poduzetnik, usluga bila oporeziva u tuzemstvu i trebalo bi primijeniti odredbu članka 19. stavak 2. Zakona, u kojoj je propisano da ako domaćemu poduzetniku uslugu obavi poduzetnik sa sjedištem u inozemstvu, porez na dodanu vrijednost plaća domaći poduzetnik.

 

Povratak na prethodnu stranicu