Tvrtka A d.o.o. obratila nam se sa upitom u svezi tumačenja Zakona o porezu na dobit. Radi se o ugovoru između povezanih društava koji zaključuje matično društvo sa ostalim članovima grupe društava o sudjelovanju u troškovima istraživanja i razvoja, radi podjele troškova. U nastavku dajemo slijedeće mišljenje: 1. Kod multinacionalnih kompanija odnosno kod povezanih društava koja posluju na svjetskoj razini vrlo je čest slučaj da sklapaju ugovore o međusobnom sudjelovanju u troškovima u kojima ugovaraju podjelu troškova i rizika razvoja, proizvodnje ili nabave imovine, usluga ili prava i na temelju kojeg se određuje priroda i opseg interesa svakog sudionika u toj imovini, uslugama ili pravima. Najčešća vrsta takovih ugovora koja se susreće u praksi jesu ugovori o zajedničkom razvoju nematerijalne imovine, prema kojima svaki sudionik takvog ugovora temeljem sudjelovanja u troškovima razvoja, stiče pravo da koristi razvijenu nematerijalnu imovinu kao i stvarni vlasnik. Takovi se ugovori sklapaju zbog snižavanja troškova istraživanja i razvoja na razini grupe povezanih društava. Postavlja se pitanje poreznog priznavanja troškova za sudionike ugovora o sudjelovanju u troškovima istraživanja i razvoja. U članku 41. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 127/00) propisano je načelo priznavanja poslovnih odnosa između povezanih osoba. Priznavanje ugovora i poslovnih odnosa između povezanih osoba porezno će biti priznati samo ako bi i druge osobe koje nisu u takvom međusobnom odnosu pod istim ili sličnim okolnostima utvrdile takve ugovorne uvjete ili uspostavile takve poslovne odnose. U Zakonu o porezu na dobit ("Narodne novine", broj 127/00) u članku 6. propisano je da ako se između društva osnivača ili između tuzemnog ovisnog društva i inozemnog matičnog društva ili tuzemnog matičnog društva i inozemnog ovisnog društva povećavaju rashodi tuzemnog poreznog obveznika po osnovi izdataka za nabavu proizvoda i usluga, usluga menadžmenta, intelektualnih usluga, robnih i zaštitnih znakova, patenata, licencija, zajmova, raznih naknada i po drugim osnovama smanjuje porezna osnovica tuzemnog poreznog obveznika i obavlja skriveni transfer dobiti, navedene transakcije obračunati će se po tržišnim cijenama koje bi se za usporedivu transakciju postigle na usporedivom tržištu pod istim ili sličnim okolnostima između nepovezanih osoba. Isto se odnosi i na skrivene isplate dobiti putem smanjivanja prihoda tuzemnog poreznog obveznika. Iz navedenih odredbi može se zaključiti da se porezno priznavanje troškova koji se raspoređuju na sudionike ugovora temelji na načelu usporedbe sa nepovezanim osobama. Isto tako plaćanja troškova koja obavlja sudionik ugovora moraju biti proporcionalna koristima koja će imati temeljem ugovora. U tome smislu plaćanja troškova istraživanja i razvoja između povezanih osoba ne predstavljaju naknadu koja se plaća za korištenje prava intelektualnog vlasništva (npr. za know how), jer sudjelovanjem u plaćanju takovih troškova sudionik ugovora stječe pravo koristiti tako razvijenu imovinu kao i stvarni vlasnik, a ne kao primatelj licence, što znači da ne plaća naknadu za licencu niti bilo kakvu naknadu za korištenje razvijene imovine ili prava. Temeljem navedenoga, plaćanja troškova prema ugovoru o sudjelovanju u troškovima, koja u predmetnom slučaju plaća domaće društvo inozemnom matičnom društvu, ne podliježu obvezi plaćanja poreza po odbitku iz članka 22. Zakona o porezu na dobit, jer se na radi o plaćanju naknade za pravo korištenje industrijskog ili znanstvenog iskustva (know how) nego o podjeli troškova istraživanja i razvoja za financiranje tih aktivnosti između povezanih osoba temeljem ugovora o rasporedu i podjeli troškova. 2. Drugi dio pitanja odnosi se na plaćanje određenih usluga koje društvo kćer plaća matičnom društvu. Kod međunarodno povezanih osoba uobičajeno je da isključivo matično društvo pruža određene usluge ostalim članovima grupe. Usluge koje matično društvo pruža ostalim članovima ovise o vrsti djelatnosti i organizacijskoj strukturi grupe povezanih osoba, a mogu obuhvaćati usluge tehničke pomoći kao što su savjetovanje i podrška kod razvoja novih proizvoda, savjetovanje i druge oblike pomoći kod nabave roba i usluga (npr. pomoć kod zaključenja ugovora s dobavljačima), savjetovanje o optimiranju proizvodnih procesa (tehnički savjeti), savjetovanje kod uspostavljanja kontrole kvalitete i sl. Za svrhe oporezivanja i priznavanje troškova za plaćanje takovih usluga, važno je da se može utvrditi da su takove usluge stvarno obavljene, i da je njihovo zaračunavanje u skladu s načelom transfernih cijena odnosno u skladu s člankom 6. Zakona o porezu na dobit, što znači da se troškovi za takove usluge mogu porezno priznati samo ako su obračunate prema tržišnim cijenama za usporedivu uslugu na usporedivom tržištu pod istim ili sličnim okolnostima između nepovezanih osoba. Vezano uz navedene usluge pod točkom 2. stranka postavlja pitanje glede primjene članka 22. Zakona o porezu na dobit. Naime u članku 22. Zakona propisano je da su porezni obveznici koji plaćaju naknade za usluge istraživanja tržišta, poreznog savjetovanja, revizorske usluge i slično, inozemnim osobama koje nisu fizičke osobe, dužni prilikom isplate od naknade obračunati, obustaviti i uplatiti porez po stopi od 15%. U članku 16. stavku 4. točki 2. i 3. Pravilnika o porezu na dobit («Narodne novine», broj 54/01) potanje su razrađene odredbe zakona u dijelu koji se odnosi na usluge istraživanja tržišta. Tako se pod uslugama istraživanja tržišta razumijeva način prikupljanja tržišnih informacija, određivanje obilježja tržišta, mjerenje potencijala tržišta, analiza udjela u tržištu, analiza prodaje, istraživanje trendova poslovanja, kratkoročna i dugoročna predviđanja, ispitivanje ponuda konkurencije, istraživanje cijena, testiranje novih i postojećih proizvoda na tržištu. Iz navedenih odredbi zaključuje se da plaćanju poreza po odbitku iz članka 22. Zakona o porezu na dobit ne podliježu usluge kao što su naknade za usluge savjetovanja i podrške kod razvoja novih proizvoda, savjetovanja u optimiranju proizvodnih procesa (tehnički savjeti), savjetovanja kod uspostavljanja kontrole kvalitete, savjetovanja kod nabave roba i usluga (npr. pomoć kod zaključenja ugovora s dobavljačima) Molimo vas da sa mišljenjem upoznate stranku |