U vašem pismu pod navedenim brojem postavljeno je pitanje u svezi oporezivanja porezom na dobit i porezom na dohodak neamortizirane dugotrajne imovine s kojom nakon likvidacije djelatnosti (obrta) raspolažu njeni vlasnici, a čija je tržišna vrijednost veća od knjigovodstvene vrijednosti. Imovina je bila korištena za obavljanje djelatnosti i bila je evidentirana u poslovnim knjigama koje su vođene za djelatnost (odvjetničku). Odvjetnički ured poslovao je kao obrt a bio je obveznik poreza na dobit, pa se postavlja pitanje na koji način se oporezuje imovina koja ostane nakon likvidacije obrta te što se oporezuje porezom na dobit a što porezom na dohodak.
Kod likvidacije djelatnosti fizičke osobe, jednako kao i kod pravne osobe obveznika poreza na dobit, dugotrajna (i druga) imovina jesu stavke u zaključnoj likvidacijskoj bilanci. Prema odredbi članka 10. stavka 1. i 3. točke 4. Zakona o porezu na dobit ("Narodne novine" br. 127/2000), porezno razdoblje je razdoblje koje se nastavlja na posljednju godinu do otvaranja likvidacije, a razdoblje likvidacije je posebno porezno razdoblje. Kako se radi o obrtu, ne postoji posebno razdoblje likvidacije jer fizička osoba jamči za svoje obveze svom svojom imovinom, i poslovnom i neposlovnom.
Prema navedenom, obveznik poreza na dobit obvezan je utvrditi porez na dobit za razdoblje koje se nastavlja na posljednju poslovnu godinu do dana likvidacije obrta. Za utvrđivanje porezne osnovice mjerodavne su poslovne knjige koje se vode u skladu s propisima o računovodstvu te financijska izvješća koja se sastavljaju na temelju tih propisa (bilanca, račun dobitka i gubitka) ako porezni propisi ne određuju drugačije. Porezni obveznici utvrđuju i u računovodstvu iskazuju stanja i promjene imovine, obveza i kapitala te nastale iznose prihoda, rashoda i rezultat poslovanja uz primjenu računovodstvenog načela nastanka događaja, što znači da se poslovni događaji iskazuju u računovodstvu kada su nastali i iskazuju u financijskim izvješćima razdoblja na koje se odnose, u smislu odredbe članka 24. Zakona o porezu na dobit.
Navedeno znači da je porezni obveznik dužan pri likvidaciji obrta sastaviti obračun poreza na dobit na temelju financijskih izvješća (bilance i računa dobiti i gubitka), uvažavajući razlike koje propisuju porezni propisi.
U smislu navedenoga, dugotrajna imovina treba, biti iskazana u bilanci poreznog obveznika po realnoj, dakle fer ili tržišnoj vrijednosti. To znači da u slučaju kada je vrijednost imovine veća od vrijednosti iskazane u knjigama, treba provesti usklađenje vrijednosti na više, te za vrijednost usklađenja povećati prihode u smislu odredbe članka 4. stavka 3. Pravilnika o porezu na dobit («Narodne novine» br. 54/2001). U navedenoj odredbi propisano je da se prihodima poreznog razdoblja smatraju i dobici od revalorizacije izravno pripisani kapitalu. Kako se radi o likvidaciji djelatnosti nakon koje poduzetnici raspolažu kapitalom, to se iznos revalorizacije na više smatra pripisom kapitalu i treba se uključiti u prihode poreznog razdoblja.
Dobit koja preostane nakon oporezivanja podliježe plaćanju poreza na dohodak od kapitala po stopi od 15%, u smislu odredbe članka 32. stavka 2. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 54/2001), po kojoj je udio u dobit fizičkih osoba izjednačen u oporezivanju porezom na dohodak od kapitala sa udjelima u dobiti članova trgovačkih društava.