Obratio nam se porezni obveznik "A" iz Zagreba,  s pitanjem u svezi razgraničenja troškova reprezentacije od troškova promidžbe. Porezni obveznik poklanja proizvode kupcima s ciljem poboljšanja prodaje. Vrijednost proizvoda koji se poklanjaju kupcima manja je od 80,00 kuna po komadu, pa se postavlja pitanje spadaju li troškovi poklonjenih proizvoda u troškove promidžbe ili troškove reprezentacije.

Nastavno dajemo mišljenje.

U članku 7. stavak 1. točka 3. Zakona o porezu na dobit (Narodne novine br. 177/04, 90/05 i 57/06), propisano je da se osnovica poreza na dobit povećava za 70% troškova reprezentacije (ugošćenja, darova sa ili bez utisnutog znaka tvrtke ili proizvoda, troškova odmora, športa, rekreacije i razonode, zakupa automobila, plovila, zrakoplova, kuća za odmor), u visini troškova nastalih iz poslovnog odnosa s poslovnim partnerom.

U stavku 6. istoga članka Zakona, propisano je da se, iznimno, ne smatraju troškovima reprezentacije, proizvodi i roba iz asortimana poreznog obveznika, prilagođeni za te svrhe s oznakom »nije za prodaju«, te drugi reklamni predmeti s nazivom tvrtke, proizvoda i drugog oblika reklame (čaše, pepeljare, stolnjaci, podmetači, olovke, rokovnici, upaljači, privjesci i slično), dani za uporabu u prodajnom prostoru kupca, a ako se daju potrošačima, ne smatraju se reprezentacijom do 80,00 kuna pojedinačne vrijednosti.

Troškovi promidžbe su porezno priznati troškovi sukladno odredbi članka 5. stavak 1. Zakona o porezu na dobit. U članku 24. stavak 1. Pravilnika o porezu na dobit (Narodne novine br. 95/05), propisano je da se troškovima promidžbe, za koje se ne uvećava porezna osnovica u smislu članka 7. stavak 6. Zakona, smatraju i troškovi nastali putem sredstva javnog priopćavanja, na oglasnim stupovima i pločama, telopima, lecima, katalozima, sajmovima, troškovi nagradnih igara u skladu s propisima o priređivanju nagradnih i sličnih igara, te troškovi kojim se promiče ime, dobro ili usluga poreznog obveznika na drugi način koji ima javno obilježje.

Prema navedenom, ako se kao promidžbeni materijal koriste predmeti s otisnutim znakom tvrtke ili proizvoda čija je pojedinačna vrijednost veća od 80,00 kn, smatra se porezno priznatim troškom promidžbe uz uvjet da se koristi u prodajnom odnosno poslovnom prostoru kupca.

Osim uobičajenih reklamnih predmeta, u promidžbene svrhe mogu se dati i proizvodi i roba iz asortimana poreznog obveznika, prilagođeni za te svrhe s oznakom »nije za prodaju«. Proizvodima prilagođenim za potrebe promidžbe i s oznakom «nije za prodaju«, smatraju se proizvodi koji su posebno pakirani za reklamne namjene, u malim vrećicama, kutijicama, bočicama, folijama i sličnoj ambalaži poznatoj u svijetu trgovine, te imaju napisanu, nalijepljenu ili drugi način apliciranu oznaku «nije za prodaju». Dakle, to ne mogu biti proizvodi u standardnom komercijalnom pakiranju u kojemu su na policama trgovina. Komercijalno pakiranje uobičajeno u prodaji, može biti trošak promidžbe samo u slučaju javne objave, kao što je putem raznih nagradnih igara.

Iz svega navedenoga razvidno je da proizvodi koje poklanjate kupcima u uobičajenom komercijalnom pakiranju spadaju u troškove reprezentacije, bez obzira što im vrijednost nije veća od 80,00 kuna. Ako su proizvodi pakirani prilagođeni, za promidžbene potrebe s naznakom »nije za prodaju«, tada se radi o troškovima promidžbe.