Obratio nam se "N" d.o.o. iz Zagreba, s nekoliko pitanja u svezi oporezivanja kamata porezom po odbitku na koja nastavno dajemo mišljenje.
1. Hrvatsko društvo A član je grupe multinacionalnih kompanija s matičnim društvom u Njemačkoj. U cilju efikasnijeg financiranja odnosno snižavanja troškova pribavljanja sredstava zajma u grupi, matično društvo osnovalo je društvo B u Luxemburgu kao centralnog kreditora za cijelu grupu. Osnovna djelatnost toga društva je pribavljanje financijskih sredstava putem kredita kod financijskih institucija, kao i plasiranje viška sredstava u grupi, te plasiranje sredstava članicama grupe. Predviđeno je da se ta sredstva plasiraju i društvima u kojima se ima određeni, ali ne većinski udio u društvu.
Društvo A može plaćati kamate po kreditnom aranžmanu izravno financijskoj organizaciji ili društvu B, pa se postavlja pitanje podliježu li plaćanju poreza po odbitku na kamate koje se plaćaju društvu B, ili se u takvim slučajevima i društvo B može smatrati financijskom institucijom u smislu odredbe članka 31. stavak 5. točka 2. Zakona o porezu na dobit.

Nastavno dajemo mišljenje.

Prema odredbi članka 31. stavak 4. Zakona o porezu na dobit (Narodne novine br. 177/04., 90/05.i 57/06. - dalje: Zakon), porez po odbitku plaća se i na kamate. U stavku 5. točki 2. istoga članka Zakona propisano je da se iznimno porez po odbitku ne plaća na kamate isplaćene, između ostalih, i na kredite koje daje inozemna banka ili druga financijska institucija.

Zakon o porezu na dobit, (a niti drugi propisi koji uređuju financijsku djelatnost), ne definiraju pojam financijske institucije. Međutim, temeljno obilježje i smisao svake gospodarske djelatnosti je ostvarivanje prihoda odnosno dobiti od djelatnosti. Tako bi djelatnost svake financijske institucije trebala biti prodaja odnosno plasiranje financijskih sredstava na tržištu uz naknadu koja je kamata.

Prema navodima u upitu, društvo B ne plasira sredstva na tržištu već nastupa unutar grupe, parcijalno plasira sredstva i drugim društvima u kojima ima udio ali ne većinski. Dakle, djelatnost majke nije plasiranje financijskih sredstava na tržištu nego organizacija financijskih sredstava unutar grupe. Zato smatramo da se kamate koje se plaćaju majci ne mogu smatrati kamatama financijskoj organizaciji, što znači da takve kamate podliježu plaćanju poreza po odbitku.

2. Drugo pitanje odnosi se na isti poslovni odnos kao i u prvom pitanju, ali se radi o naknadi koju zaračunava banka za stavljanje kredita u pripravnost (kod tzv. revolving kredita). Troškove takvih naknada društvo B prevaljuje na društva, članice grupe, prema određenom ključu raspodjele. Naknada za stavljanje kredita u pripravnost plaća se banci za uslugu korištenja kreditne linije prema potrebi korisnika kredita. Uz navedeno društvo B sklapa ugovore s društvima članicama grupe o osiguranju od kreditnog rizika u vezi s opisanim kreditom. U ugovoru se utvrđuje gornja granica kamate koju se plaća po bankovnim kreditima na način da trošak kamata iznad maksimalno utvrđene snosi društvo B. Za takvu uslugu društvo B zaračunava određenu naknadu društvima članicama (tzv. hedging fee). Budući da se naknade za stavljanje kredita u pripravnost i naknada za osiguranje od kreditnih rizika posebno ne spominju kao naknade koje se oporezuju porezom po odbitku, postavlja se pitanje podliježu li ove naknade porezu po odbitku.

Nastavno dajemo mišljenje.

Prema odredbi članka 5. stavak 1. Zakona o porezu na dobit, propisano je da je porezna osnovica dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, povećana i smanjena prema odredbama Zakona. U članku 33. istoga Zakona propisano je da se porezna osnovica utvrđuje na temelju podataka evidentiranih u poslovnim knjigama koje se vode u skladu s propisima o računovodstvu i financijskim izvješćima koja se sastavljaju na temelju tih propisa (bilanca, račun dobiti i gubitka), ako Zakon ne određuje drukčije. Navedene poslovne promjene Zakon ne uređuje drukčije, te se u tom dijelu primjenjuju MRS-evi.

Prema definiciji efektivne kamatne stope iz točki 8. i 9., dodatka A MRS-a 39, naknade po odobrenim i primljenim kreditima imaju tretman, jednim dijelom kao kamate a drugim dijelom naknade za određenu uslugu, što ovisi o vrsti naknade. Ako se radi o naknadama u svezi plasiranja financijskih sredstava, u ovom slučaju naknade za stavljanje kredita u pripravnost i naknade za osiguranje od kreditnih rizika, naknada spada u efektivnu kamatu. Navedeno neizravno proistječe i iz Odluke o kontnom planu za banke (Narodne novine br, 115/03. i 39/04.), u kojemu su nekamatni prihodi od naknada/provizija za bankovne usluge, za platni promet na primjer, a prihodi od plasmana su kamatni prihodi.

Prema navedenom, naknade koje se plaćaju za stavljanje kredita u pripravnost i za osiguranje od kreditnih rizika spadaju u kamatne naknade te podliježu plaćanju poreza po odbitku.