Porez na dobit - Porezna osnovica
Broj klase:410-10/05-01/43
Urudžbeni broj:513-07-21-01/05-3
Zagreb, 04.11.2005
Porez na dobit - mišljenje
"A" BANKA iz Zagreba, obratila nam se s nekoliko pitanja u svezi oporezivanja dobiti, na koja nastavno dajemo mišljenje.

1. Smatra li se dugotrajnom imovinom koja se amortizira, sukladno Zakonu o porezu na dobit, imovina čija je nabavna vrijednost manja od 2.000,00 kuna a rok uporabe dulji od godine dana, odnosno moraju li oba uvjeta biti ispunjena kumulativno.

U članku 12. stavak 3. Zakona o porezu na dobit (Narodne novine br. 177/04. i 90/05. - dalje: Zakon), navedeno je da se dugotrajnom materijalnom i nematerijalnom imovinom smatraju stvari i prava čiji je pojedinačni trošak nabave veći od 2.000,00 kuna i vijek trajanja duži od godinu dana.
Temeljno obilježje dugotrajne imovine je da se koristi duže od jednog obračunskog odnosno poreznog razdoblja. Međutim, ako imovina ima trošak nabave, stjecanja ili izgradnje u vrijednosti manjoj od 2.000,00 kuna, ona se, prema navedenoj zakonskoj odredbi, ne smatra dugotrajnom imovinom i na takovu imovinu ne primjenjuju se propisi o amortizaciji, neovisno o vijeku trajanja. Znači da se kumulativno primjenjuju uvjeti propisani za vrijednost imovine i rok uporabe.

2. Drugo pitanje odnosi se na primjenu odredbe članka 22. Pravilnika o porezu na dobit (Narodne novine br. 95/05. - dalje: Pravilnik), u kojoj je propisano da se ne priznaju troškovi amortizacije za imovinu kojom se ne obavlja djelatnost. Porezni obveznik ima nekretnine koje su bile korištene za djelatnost, ali trenutno nisu u funkciji jer su, prema odluci nadležnih tijela, određene za prodaju, pa postavlja pitanje jesu li troškovi amortizacije na takve nekretnine porezno priznati rashod.

Amortizacija dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine propisana je u članku 12. Zakona i članku 22. Pravilnika. Prema tim odredbama porezno se priznaje kao rashod iznos amortizacije obračunane na trošak nabave primjenom linearne metodi i amortizacijskih stopa iz stavka 5. članka 12. Zakona. U stavku 5. Pravilnika propisano je da se ne priznaju troškovi amortizacije za imovinu kojom se ne obavlja djelatnost.
Uz navedene odredbe, u ovom slučaju, primjenjuju se i odredbe članka 5. stavak 1. Zakona u kojemu je propisano da je porezna osnovica dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama istoga Zakona. Zakon o računovodstvu ("Narodne novine" br. 90/92.), u članku 15. propisuje primjenu Međunarodnih računovodstvenih standarda, (u daljnjem tekstu - MRS). Zakon o porezu na dobit uređuje priznavanje troškova amortizacije u vijeku uporabe dugotrajne imovine, međutim vrijednosno usklađenje dugotrajne imovine priznaje se prema računovodstvenim propisima.
Prema računovodstvenim propisima (MRS 16 točka 55), amortizacija ne prestaje kad se sredstvo prestaje koristiti i povlači iz upotrebe osim u slučaju ako je sredstvo u potpunosti amortizirano. Međutim, amortizacija imovine prestaje prije datuma kada je imovina razvrstana kao imovina koja se drži za prodaju i datuma prestanka priznavanja kao imovine, ovisno o tome koji je ranije.
Navedeno znači da ovisno o klasifikaciji imovine ovisi i priznavanje troškova amortizacije. Prema navodima u upitu, radi se o nekretninama koje su određene za prodaju, što znači da im je promijenjena namjena (reklasrficirana su). Takova imovina ne spada u imovinu kojom se ne obavlja djelatnost, nego imovinu kojoj je promijenjena namjena - od dugotrajne imovine postala je imovina za prodaju.
Sukladno navedenom, porezni obveznik ne obračunava amortizaciju na nekretnine.

3. Postavljeno je pitanje jesu li financijske organizacije, koje su u članku 8. stavak 1. Zakona izuzete od primjene odredbi navedenih u tome članku, izuzete i prema odredbama članka 14. Zakona u kojemu je propisana visina kamate između povezanih društava koja se priznaje kao porezni rashod.

U članku 8. stavak 1. Zakona propisano je da se porezna osnovica povećava za kamate na zajmove koji su primljeni od dioničara odnosno člana društva koji drži najmanje 25% dionica ili udjela u kapitalu ili glasačkih prava u poreznom obvezniku, ako bilo kada u poreznom razdoblju ti zajmovi premaše četverostruku svotu udjela toga dioničara odnosno člana društva u kapitalu ili glasačkom pravu, utvrđenu u odnosu na svotu i razdoblje trajanja zajmova u poreznom razdoblju, osim kamate po kreditima od financijskih organizacija. U članku 32. stavci 5. i 6. Pravilnika propisano je da se za kamate ne povećava osnovica poreza na dobit ako se na kamate plaća porez na dohodak od kapitala i ako ih zaračunava tuzemni obveznik poreza na dobit.
U članku 14. Zakona propisano je da se pri utvrđivanju prihoda od kamata na dane zajmove kod povezanih osoba obračunava kamata najmanje do visine kamatne stope koja bi se ostvarila između nepovezanih osoba u trenutku odobrenja zajma, te da kamatnu stopu određuje i objavljuje ministar financija, prije početka poreznog razdoblja u kojem će se koristiti, vodeći pritom računa da se radi o kamatnoj stopi koja se ostvaruje u usporedivim okolnostima ili koja bi se ostvarila između nepovezanih osoba. U članku 37. Pravilnika propisano je da, ako ministar financija prije početka poreznog razdoblja u kojem se primjenjuje kamata iz članka 14. Zakona, ne odredi i ne objavi visinu kamate, u tom razdoblju primjenjuje se eskontna stopa koju objavljuje Hrvatska narodna banka.
Prema navedenom, ako porezni obveznik (povezano društvo), na način propisan u članka 8. Zakona, primi kredit od dioničara ili člana društva koji je financijska organizacija, nije obvezan uvećati poreznu osnovicu za kamate plaćene na taj kredit, ali samo do iznosa kamata propisanih u članku 14. Zakona i 37. stavak 2. Pravilnika.

4. Plaća li se u 2005. na naknade za softver porez po odbitku prema članku 31. stavak 4. Zakona, ako se radi o kupnji softvera za korištenje bez prava na daljnju prodaju i/ili razvitak?

Prema članku 31. stavak 6. Zakona, porez po odbitku plaća se na kamate te na autorska prava i druga prava intelektualnog vlasništva (prava na reprodukciju, patente, licencije, zaštitni znak, dizajn ili model, proizvodni postupak, proizvodne formule, nacrt, plan, industrijsko ili znanstveno iskustvo i druga slična prava), koje se plaćaju inozemnim osobama koje nisu fizičke osobe.
Prema navedenom, ako se kupuje softver koji ima elemente autorskih prava ili drugih prava intelektualnog vlasništva, ili ako se koristi kao licenca, tada se naknada oporezuje porezom po odbitku. Ako kupljeni softver nema tih obilježja, tada se porez po odbitku ne plaća.
Povratak na prethodnu stranicu