U svezi upita poreznog obveznika "A" iz Zagreba, o otpisu zastarjelih potraživanja prema Zakonu o porezu na dobit koja se porezno priznaju u rashode poslovanja, u nastavku odgovaramo:

Porezni obveznik "A" iz Zagreba postavlja upit može li, prema članku 9. stavku 4. Zakona o porezu na dobit, otpisati iznose po pojedinim računima manjim od 5.000,00 kuna kao porezno priznati rashod ili se smatra da ukupna zastarjela potraživanja prema dužniku ne smiju biti veća od 5.000,00 kuna.

Člankom 9. stavkom 4. Zakona o porezu na dobit (Narodne novine, broj 177/04 i 90/05) propisano je da se priznaje otpis potraživanja, koja su zastarjela i koja u svakom pojedinom poreznom razdoblju ne prelaze 5.000,00 kuna po pojedinom dužniku koji nije fizička osoba.

Člankom 33. stavkom 4. Pravilnika o porezu na dobit (Narodne novine, broj 95/05) propisano je da se svota od 5.000,00 kuna godišnje može otpisati po pojedinom dužniku koji nije fizička osoba u slučaju kada pojedinačno zastarjelo potraživanje (pojedini račun ili druga isprava koja ima značenje računa), ne glasi na iznos veći od 5.000,00 kuna. Ako su zastarjela potraživanja na temelju više računa koji glase na manji iznos od 5.000,00 kuna po pojedinom dužniku, porezno se priznaje otpis ukupno najviše do 5.000,00 kuna.
Slijedom navedenog, zastarjelo potraživanje prema računu koji glasi na iznos veći od 5.000,00 kuna, iz primjera navedenog u upitu, poreznom obvezniku ne predstavlja porezno priznati rashod, dok se ostala zastarjela potraživanja prema istom dužniku na temelju više računa koji glase na iznose manje od 5.000,00 kuna, mogu porezno priznati ukupno najviše do 5.000,00 kuna.