Obratio nam se porezni obveznik "A" d.o.o. za proizvodnju
stakla iz Lipika, s pitanjem postoji li zakonska zabrana knjiženja u prihod od revalorizacije ukupne svote dobitka od revalorizacije u godini u kojoj je dugotrajna imovina revalorizirana, na koje nastavno odgovaramo.
U članku 4. stavak 10. Zakona o porezu na dobit ("Narodne novine" br. 127/2000. i 163/2003.), propisano je da se u prihode uključuju i dobici proizašli iz revalorizacije imovine (usklađivanja na više s cijenama na tržištu ili s fer vrijednostima), do visine iznosa koji je uključen u povećane troškove amortizacije temeljem revalorizacije.
U članku 5. stavak 12. istog Zakona propisano je da se rashodima amortizacije smatra i amortizacija povećanja vrijednosti dugotrajne imovine zbog revalorizacije na više do visine iznosa koji je po toj osnovi uračunan u prihode.
U članku 5. stavak 3. Pravilnika o porezu na dobit ("Narodne novine" br. 54/2001. i 198/2003.), propisano je da se prihodima poreznog razdoblja smatraju i dobici od revalorizacije izravno pripisani kapitalu.
Prema navedenim odredbama, razvidno je da je revalorizacija dugotrajne imovine, osim financijske, neutralna na poreznu osnovicu u ukupnom amortizacijskom vijeku, jer se u prihodima iskazuje svota do visine povećanih troškova amortizacije. Iskazivanje ukupne vrijednosti dobitaka od revalorizacije u jednom poreznom razdoblju, nije izgubljena neutralnost, ali je učinjen vremenski pomak koji ima isti učinak kao i kada se dobitak od revalorizacije izravno pripiše kapitalu, tj. smatra se prihodom za koji treba uvećati osnovcu poreza na dobit.
U skladu s rečenim, glede primjene poreznih propisa nema zapreke da se dobici od revalorizacije iskažu kao prihodi poreznog razdoblju u kojemu je revalorizacija učinjena. No, skrećemo pozornost na primjenu propisa o računovodstvu koji, uz ostalo, podrazumijevaju i iskazivanje podataka u financijskim izvješćima u "fer vrijednostima", a što ne bi bilo u opisanom slučaju.