Obratilo nam se društvo A, s pitanjem i svezi primjene propisa o oporezivanju dobiti u dijelu koji se odnosi na goodwill i negativni goodwill koji nastaje pri stjecanju poduzeća, te postupanje s rezultatom revalorizacijom imovine na više, na koja nastavno odgovaramo.
Prema odredbi članka 24. Zakona o porezu na dobit ("Narodne novine" br. 127/2000), za utvrđivanje porezne osnovice mjerodavne su poslovne knjige koje se vode u skladu s propisima o računovodstvu te financijska izvješća koja se sastavljaju na temelju tih propisa (bilanca, račun dobitka i gubitka), ako porezni propisi ne određuju drukčije. Zakon o porezu na dobit ne uređuje poslovne posebno promjene u svezi poslovnih kombinacija stjecanja i preuzimanja poduzeća, što znači da se u navedenom slučaju postupa na način na koji to uređuje Zakon o računovodstvu ("Narodne novine" br. 90/92), koji u članku 15. propisuje, primjenu Međunarodnih računovodstvenih standarda - MRS-ova. Poslovna spajanja uređena su u MRS-u 22., čija primjena pri stjecanju ili preuzimanju poduzeća znači primjenu metode kupnje, a prema toj metodi rezultat stjecanja ili preuzimanja obračunava se kao kupnja bilo koje druge imovine. U skladu s tim, goodwill nastaje kad jedno poduzeće stječe imovinu drugog poduzeća pri čemu je trošak stjecanja veći od procijenjene fer vrijednosti poduzeća, a negativni goodwill nastaje kada je trošak stjecanja imovine drugog poduzeća manji od njene procijenjene fer vrijednosti. Ako porezni obveznik, stjecatelj, primjenjujući navedeni standard u postupku poslovnog stjecanja ili preuzimanja, iskaže negativni goodwill, svota negativnog goodwilla evidentira se kao odgođeni prihod, koji se u prihode razdoblja priznaje tijekom preostalog vijeka uporabe prepoznatljive stečene imovine koja podliježe amortizaciji. Vrijednost negativnog goodwila koji prelazi fer vrijednost nemonetarne imovine odnosno koji se odnosi na ostalu imovinu koja se ne amortizira (dugotrajnu, kratkotrajnu, potraživanja, financijska imovina, i dr.), iskazuje se kao prihod u razdoblju stjecanja ili izravno pripisuje kapitalu, što ima isti porezni učinak. Ako porezni obveznik ima trošak stjecanja imovine drugog poduzeća iznad procijenjene fer vrijednosti stečene imovine, taj se trošak stjecatelju porezno priznaje. Trošak stjecanja imovine drugog poduzeća iznad procijenjene fer vrijednosti stečene imovine, iskazuje se kao dugotrajna nematerijalna imovina, goodwill, koja se porezno priznaje kao rashod amortizacije na način propisan u Pravilniku o amortizaciji («Narodne novine» br. 54/2001), po odredbi članka 5. stavka 9. Zakona o porezu na dobit («Narodne novine» br. 127/2000). Amortizacija goodwilla, prema članku 3. Pravilnika o amortizaciji («Narodne novine» br. 54/2001), obavlja se linearnom metodom primjenom godišnjih amortizacijskih stopa iz tablice koja čini sastavni dio Pravilnika, a godišnje amortizacijske stope porezni obveznik može povećati do 100%. Glede revalorizacije imovine, u članku 5. stavku 12. Zakona o porezu na dobit, propisno je da se rashodima amortizacije smatra i amortizacija povećanja vrijednosti dugotrajne imovine zbog revalorizacije na više, do visine iznosa koji je po toj osnovi uračunan u prihode, što znači da je u takvom slučaju povećana vrijednost imovine putem revalorizacije neutralna na oporezivanje. Međutim, u članku 4. stavcima 3., 4. i 5. Pravilnika o porezu na dobit, propisno je da se prihodima poreznog razdoblja smatraju i dobici od revalorizacije izravno pripisani kapitalu. Kapitalom se, u smislu Zakona i Pravilnika smatra: temeljni kapital (glavnica), kapitalna dobit, zakonska rezerva, statutarna rezerva, ostale rezerve osim revalorizacijskih, te zadržana dobit, a navedeno se primjenjuje i na dobitke od revalorizacije nastale pri spajanju ili pripajanju, ako se izravno pripisuju kapitalu. Prema navedenomu, razvidno je da rezultat revalorizacije za imovinu koja se amortizira može biti porezno neutralan (osim ako se ne pripiše kapitalu u razdoblju revalorizacije), a za ostalu imovinu oporeziv je u razdoblju u kojemu se pripiše kapitalu. Pri poslovnoj kombinaciji stjecanja ili preuzimanja poduzeća, povećana vrijednost imovine temeljem revalorizacije provedene u poduzeću koje se stječe ili preuzima, uključuje se u poreznu osnovicu tog poduzeća, jer je veća vrijednost imovine u trenutku stjecanja ili preuzimanja izravno pripisana kapitalu.
|