Proslijedili ste nam podnesak pravne osobe A iz Požege u kojemu postavljate niz pitanja o uvjetima koje bi trebao ispuniti ugovor između najmoprimca poslovnog prostora i najmodavca, te koju evidenciju i podatke treba osigurati pri prodaji tuđe robe u istom prodajnom prostoru (roba u mesnici bila bi tuđa roba) i naplati na istoj blagajni gdje se naplaćuje prodaja vlastite robe.
Ugovor sklapaju dvije i više osoba koje uređuju međusobna prava i obveze, te Porezna uprava ne može određivati sadržaj ugovora niti njegovu provedbu, jer to nije u njenoj nadležnosti. Porezna uprava može nadzirati primjenu poreznih propisa u dijelu ugovorenih i realiziranih poslova. Pri tome skrećemo pozornost da oblici i načini prodaje, koji su uređeni Zakonom o trgovini spadaju u nadležnost vašeg ministarstva.
U dijelu koji spada u našu nadležnost, a odnosi se na primjenu propisa o porezu na dobit i poreza na dodanu vrijednost, nastavno odgovaramo.
Prodaja tuđe robe, u pravilu se obavlja kao komisijska prodaja, u svoje ime za tuđi račun, ali u bitnom, provodi se kao i prodaja vlastite robe.
Ako poduzetnik, trgovačko društvo, prodaje robu drugog poduzetnika, mora o tome osigurati evidenciju u smislu odredbe članka 24. Zakona o porezu na dobit («Narodne novine« br. 127/2000) u kojemu je propisano da su za utvrđivanje porezne osnovice mjerodavne poslovne knjige koje se vode u skladu s propisima o računovodstvu te financijska izvješća koja se sastavljaju na temelju tih propisa (bilanca, račun dobitka i gubitka) ako porezni propisi ne određuju drugačije, te da porezni obveznici utvrđuju i u računovodstvu iskazuju stanja i promjene imovine, obveza i kapitala te nastale iznose prihoda, rashoda i rezultat poslovanja uz primjenu računovodstvenog načela nastanka događaja, što znači da se poslovni događaji iskazuju u računovodstvu kada su nastali i iskazuju u financijskim izvješćima razdoblja na koje se odnose.

Osim navedenog, treba uvažiti odredbe članka 5. stavka 2. Zakona o porezu na dobit, u kojima je propisno da se u komisionom i zastupničkom odnosu u prihode komisionara ili zastupnika uključuju samo svote provizije ili druge naknade. U skladu s navedenim treba osigurati evidencije o vrijednosti ukupnog prometa tuđe robe i podatke o ostvarenoj komisionoj naknadi.
Osim propisa o oporezivanju dobit, primjenjuju se i odredbe članka 23. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (((Narodne novine» br. 47/95 do 73/2000), ako je obveznik poreza na dodanu vrijednost. U navedenim odredbama propisana je obveza poreznog obveznika da osigura podatke u knjigama izlaznih i ulaznih računa kao i sve potrebne podatke za utvrđivanje i plaćanje poreza na dodanu vrijednost.
Nadalje, porezni obveznik koji prodaje tuđu robu u komisiji mora ispostaviti račun za ukupnu naknadu za robu, u smislu odredbe članka 4. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (((Narodne novine br. 60/96 do 54/2001). U navedenoj odredbi propisano je da pri prodaji robe u komisiji nastaju dvije isporuke: isporuka komisionara kupcu i isporuka komitenta (vlasnika robe) komisionaru. Prema tome, pri prodaji tuđe robe ispostavlja se račun kao i pri prodaji vlastite robe, a s vlasnikom robe radi se obračun prodane robe, pri čemu treba voditi računa da nastaju dvije isporuke istodobno, što znači da i porezna obveza nastaje u istom obračunskom razdoblju.
Kako će komisionar osigurati praćenje prodaje tuđe robe na istoj blagajni na kojoj prodaje i svoju robu, ovisi o tehničkim mogućnostima blagajne i informatičkoj podršci.
Ako porezni obveznik ugovori neki drugi način prodaje, ovisno o realizaciji ugovorenoga, treba voditi računa o primjeni poreznih propisa kojima je temeljna svrha osigurati evidenciju o prodanoj robi i poreznim osnovicama i izdavanje računa, koji su temeljne isprave o prodaji.