Porez na dobit - Porezna osnovica
Broj klase:410-01/02-01/546
Urudžbeni broj:513-07/02-2
Zagreb, 22.07.2002
Izdaci za osnivanje trgovačkog društva
Obratila nam se pravna osoba A s pitanjem u svezi priznavanja izdataka nastalih pri osnivanju društva. Inozemni poduzetnik osnovao je u Republici Hrvatskoj komanditno društvo. U postupku osnivanja i registracije nastali su izdatci koje je platio osnivač i koje je prefakturirao osnovanom društvu. Postavljeno je pitanje može li osnivač (matična kuća) prefakturirati nastale troškove i jesu li porezno priznati, na koje nastavno odgovaramo.
Prema odredbi članka 24. Zakona o porezu na dobit ("Narodne novine" br. 127/2000), za utvrđivanje porezne osnovice mjerodavne su poslovne knjige koje se vode u skladu s propisima o računovodstvu te financijska izvješća koja se sastavljaju na temelju tih propisa (bilanca, račun dobitka i gubitka) ako porezni propisi ne određuju drugačije. Porezni obveznici utvrđuju i u računovodstvu iskazuju stanja i promjene imovine, obveza i kapitala te nastale iznose prihoda, rashoda i rezultat poslovanja uz primjenu računovodstvenog načela nastanka događaja, što znači da se poslovni događaji iskazuju u računovodstvu kada su nastali i iskazuju u financijskim izvješćima razdoblja na koje se odnose.
Navedene odredbe znače da se utvrđivanje osnovice poreza na dobit temelji na financijskim izvješćima koji se sastavljaju prema Zakonu o računovodstvu ("Narodne novine" br. 90/92), koji u članku 15. propisuje primjenu Međunarodnih računovodstvenih standarda - MRS-ova.
Prema članku 17. Zakona o računovodstvu, poduzetnici iskazuju osnivačke izdatke u aktivi bilance u okviru nematerijalne imovine. U točki 57. MRS-a 38, osnivački izdatci ili izdatci početnih aktivnosti priznaju se u razdoblju kada su nastali.

Navedeno znači da osnivački izdatci, koji najčešće obuhvaćaju razne izdatke za osnivačke akte, naknade odvjetnicima, revizorima, procjeniteljima, studije, projektnu dokumentaciju, izdatci za stručno osposobljavanje i usavršavanje kadrova i slični izdatci jesu trošak razdoblja u kojemu su nastali.
Da bi izdatci bili porezno priznati rashod moraju se temeljiti na vjerodostojnoj dokumentaciji, kako je to propisano u članku 5. stavku 19. Zakona o porezu na dobit u kojoj je navedeno da rashodi koji nisu vjerodostojno dokumentirani ne priznaju se kao rashodi poreznog razdoblja.
U skladu s rečenim, za porezno priznavanje troškova nastalih izvršenjem usluga novom društvu, društvo treba imati vjerodostojne (znači izvorne) isprave o nastalim troškovima. U tom smislu, osnivač može ispostaviti račune za usluge koje je obavio za društvo u osnivanju. Međutim, račun kojim je osnivač prefakturirao troškove, iz razloga što ih je platio, ne predstavlja vjerodostojnu ispravu o nastalom trošku. Nema zakonske zapreke da osnivač plaća račune novog društva, i da novo društvo iskaže financijsku obvezu prema osnivaču za plaćene račune društva. Ali, da bi plaćeni troškovi osnivanja društva bili porezno priznati, moraju biti izvorne isprave (koje se mogu i naknadno dostaviti), a financijska podrška treba se urediti u međusobnom imovinsko-pravnom odnosu. Međutim, ako se osnivački izdaci u tuzemnom društvu iskazuju na temelju računa osnivača, tada Porezna uprava može u nadzoru provjeriti ima li kod tih izdataka elemenata za primjenu odredi članka 6. Zakona o porezu na dobit, koje propisuju priznavanje rashoda između tuzemnih i inozemnih društava i njihovih poslovnih jedinica.
Precizno razgraničenje troškova usluga koje su učinili tuzemni poduzetnici, između inozemnog osnivača i tuzemnog društva, bitno je i zbog pravilne primjene Zakona o porezu na dodanu vrijednost.
Povratak na prethodnu stranicu