Hrvatska autokuća podmiruje troškove police osiguranja (obveznog i kasko) svakom kupcu za kupljeni automobil za jednu godinu pod uvjetom da se kupac osigura kod određenog osiguravatelja. Autokuća i osiguravajuće društvo potpisuju ugovor o poslovnoj suradnji na temelju kojeg će svaki kupac automobila besplatno dobiti policu osiguranja. Police osiguranja glase na ime kupaca automobila, a troškove police osiguranja osiguravajućem društvu plaća autokuća u punom iznosu mjesečno na temelju pisanih obračuna. Plaćanje troškova polica osiguranja svakom kupcu automobila biti će iskorišteno u promotivne svrhe kako autokuće tako i osiguravajućeg društva. Postavljeno je pitanje da li se trošak police osiguranja kupcima automobila može za autokuću smatrati troškom koji je nastao u promotivne svrhe. U nastavku dajemo slijedeće mišljenje: 1. Prema našem mišljenju plaćanje police osiguranja kupcima automobila ne bi se moglo smatrati porezno priznatim troškom za autokuću, jer autokuća nije stjecatelj prava iz ugovora o osiguranju. Zakon o porezu na dobit ("Narodne novine" br. 127/00) u članku 5. definira rashode kao smanjenja gospodarstvenih koristi u obliku odljeva ili iscrpljenja imovine ili stvaranja obveza. Smanjenje koristi moguće je samo ako takva korist prethodno postoji za poreznog obveznika odnosno ako se korist može pripisati poreznom obvezniku. Budući da koristi iz ugovora o kasko osiguranju stječe kupac izravno od osiguravajućeg društva, proizlazi da kod autokuće ne može doći do smanjenja gospodarstvenih koristi po osnovi osiguranja, jer joj one u ovome slučaju nisu ni pripadale. Korist bi autokuća ostvarila (u smislu povećanja prodaje) u slučaju sniženja prodajne cijene (popust). 2. Nadalje, navodite da bi autokuća plaćanje troškova police osiguranja kupcima automobila koristila u promotivne svrhe kako autokuće tako i osiguravajućeg društva, te smatrate da su troškovi polica osiguranja nastali od promocije autokuće, pa bi ih trebalo smatrati porezno priznatim rashodom. Budući da autokuća nije primatelj usluge, osiguravajuće društvo ne može izdati račun za isporuku usluge autokući. Čak i u slučaju da se usluga osiguranja smatra isporukom koja je obavljena autokući, što u ovome primjeru nije slučaj, takva se usluga ne može smatrati uslugom "slanja promotivnih poruka" jer je riječ o usluzi čiji pretežiti sadržaj nije prenošenje promotivne poruke, već osiguranje od rizika. Cilj promotivnih poruka je da informira, uvjerava i podsjeća potrošače da reagiraju na ponudu proizvoda ili usluga na tržištu. Oblici promotivnih aktivnosti su, između ostalog, reklama i unapređenje prodaje koji se koriste pri promociji robe (proizvoda i usluga). Reklamna poruka obuhvaća sve oblike plaćene prezentacije i promocije ideja, proizvoda ili usluga koji se provode putem medija masovnog komuniciranja kao što su oglasi u tisku, časopisima, radio i televizijski oglasi, oglasi u kinematografima, brošure i prospekti, plakati, leci, audiovizualni materijal, simboli, logotipovi, reklame na zgradama i sredstvima javnog prijevoza i sl. Dakle, za poreznog obveznika koji na neki od navedenih načina reklamira svoj proizvod ili uslugu, trošak reklame predstavlja u smislu članka 5. stavka 2. točke 2. Zakona o porezu na dobit porezno priznati rashod. Dok reklama pruža razlog za kupovinu određenog proizvoda ili usluge, unapređenje prodaje pruža poticaj za kupovinu kojom se želi postići brza i jasna reakcija kupaca. Sredstva za unapređenje prodaje koja se koriste za poticanje kupaca i trgovine jesu: besplatni uzorci, kuponi za nagradne igre, popusti u cijenama, pakovanja sa dodatkom, degustacije proizvoda, izlaganje na sajmovima i izložbama i sl. Cilj unapređenje prodaje kao jednog od sredstava promocije je također privlačenje novih kupaca s ciljem povećanja prodaje. Temeljem navedenoga, mišljenja smo da se troškovi plaćanja police obveznog i kasko osiguranja kupcima automobila od strane autokuće, ne mogu smatrati troškovima koji su nastali zbog promocije proizvoda, te se u poreznom smislu ne smatraju porezno priznatim troškom. |