Od obveznika poreza na dohodak primili smo upit koji se odnosi na tumačenje poreznih propisa u dijelu koji se odnosi na upotrebu osobnog automobila kao poslovne dugotrajne imovine pri iznajmljivanju nekretnina. U upitu je porezni obveznik naveo da je njegovo osnovno zanimanje vezano uz radni odnos u jednom dioničkom društvu po kojoj osnovi ostvaruje dohodak od nesamostalnog rada, a da osim toga iznajmljuje ulični lokal koji se nalazi izvan Grada drugom društvu i da po toj osnovi ostvaruje dohodak od imovine. Po osnovi iznajmljivanja nekretnine obveznik poreza na dohodak je i u sustavu je poreza na dodanu vrijednost, iz čega proizlazi da dohodak od imovine utvrđuje na temelju podataka iz propisanih poslovnih knjiga. Porezni obveznik navodi da mu je zbog potrebe kontrole korištenja iznajmljenog lokala te zbog potrebe izvođenja građevinskih radova na objektu, nužan osobni automobil, čije troškove smatra troškovima poslovanja odnosno troškovima nastalim u svezi sa iznajmljivanjem. Postavljena su pitanja oko načina izbora financiranja nabave vozila i priznavanja troškova. Porezni obveznik daje u upitu u tom smislu sljedeće slučajeve: smatra da nije potrebno ispostavljati i popunjavati putne naloge u slučaju ako je vozilo nabavljeno na leasing i kada se 30% troškova vezanih uz vozilo ne priznaje, ako je pak vozilo nabavljeno putem kredita smatra da se za svako putovanje treba ispostavljati i popunjavati putni nalog, a trošak putovanja se tada obračunava po broju prijeđenih kilometara uz isplatu neoporezivih dnevnica ili postavlja pitanje o postojanju nekog drugog načina obračuna troškova. Nastavno odgovaramo.
Odredbama članka 29. stavak 1. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04) je propisano da porezni obveznik koji dohodak od imovine ostvaruje izdavanjem u najam ili zakup nekretnina i pokretnina, iznajmljivanjem stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranjem kampova, a obveznik je poreza na dodanu vrijednost, dohodak od imovine utvrđuje u skladu s člancima od 19. do 24. istoga Zakona odnosno na način propisan za samostalne djelatnosti.
Člankom 24. stavci 1.12. Zakona o porezu na dohodak propisano je da se u popis dugotrajne imovine koju su obvezni voditi svi obveznici poreza na dohodak koji obavljaju samostalne djelatnosti iz članka 18. toga Zakona te porezni obveznici koji ostvaruju dohodak od imovine iz članka 27. stavak 1. istoga Zakona ili ostvaruju drugi dohodak iz članka 32. istoga Zakona, a koji utvrđuju na način propisan za samostalne djelatnost, unose stvari i prava čije su nabavne cijene ili troškovi proizvodnje veći od 2.000,00 kuna i vijek trajanja dulji od godine dana. Popis dugotrajne imovine služi za utvrđivanje izdataka otpisa (amortizacije) dugotrajne imovine. Nabavna vrijednost dobara dugotrajne imovine evidentiranih u popisu dugotrajne imovine, otpisuje se u skladu s člankom 24. stavak 4. Zakona o porezu na dohodak odnosno na način propisan člankom 12. Zakona o porezu na dobit ("Narodne novine" broj 177/04, 90/05, 57/06) i člankom 22. Pravilnika o porezu na dobit ("Narodne novine" broj 95/05).
Člankom 21. stavak 1. Zakona o porezu na dohodak propisano je da se poslovnim izdacima koji umanjuju primitke ostvarene u samostalnim djelatnostima i djelatnostima za koje se dohodak utvrđuje na način propisan za samostalne djelatnosti, smatraju svi odljevi dobara poreznog obveznika tijekom poreznog razdoblja nastali radi stjecanja, osiguranja i očuvanja poslovnih primitaka odnosno samo oni izdaci koji su izravno vezani za obavljanje djelatnosti.
U skladu s člankom 25. stavak 2. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05, 96/06) kao poslovni izdaci mogu se priznati samo oni izdaci o kojima postoje uredne isprave i koji su izravno vezani uz ostvarivanje primitaka. Između primitaka i izdataka mora postojati međuzavisnost, što znači da se učinjeni izdatak treba odraziti na ostvarivanje (povećanje) tekućih ili budućih primitaka. Pri utvrđivanju povezanosti primitaka s izdacima polazi se od normativa (utroška materijala, energije i slično) vodeći pri tome računa o načinu rada i posebnosti djelatnosti.
U smislu navedenog, a polazeći od činjenice da u konkretnom slučaju djelatnost iznajmljivanja nekretnine nije osnovna djelatnost poreznog obveznika, te od činjenice da porezni obveznik ne iznajmljuje više nekretnina odnosno više dobara različitih vrsta, da izdaci za otpis nabavne vrijednosti osobnog automobila i drugi izdaci vezani uz korištenje osobnog automobila u pravilu nemaju utjecaja na stjecanje, osiguranje i očuvanje primitaka odnosno najamnine/zakupnine te da nisu izravno vezani za obavljanje djelatnosti iznajmljivanja, čak štoviše najmoprimac odnosno zakupoprimac je obvezan najamninu odnosno zakupninu doznačiti na žiro račun najmodavca odnosno zakupodavca, pa zakupodavac taj primitak ne može osobno naplaćivati (zbog čega bi postojala potreba obavljanja putovanja u intervalima ugovorenog roka plaćanja), mišljenja smo da se osobni automobil ne može smatrati dugotrajnom imovinom koja služi za obavljanje djelatnosti iznajmljivanja. Zbog navedenog se osobni automobil bez obzira na način njegove nabave ne može ni evidentirati u popis dugotrajne imovine kao imovina koja služi za obavljanje djelatnosti iznajmljivanja (kao što je to npr. slučaj sa samom nekretninom koja je predmet iznajmljivanja te njenim tekućim ili investicijskim održavanjem).
Navedeno se na odgovarajući način odnosi i na sve druge izdatke nastale u svezi sa korištenjem osobnog automobila (amortizacija, registracije, tehnički pregledi, osiguranje, gorivo, mazivo, popravci i održavanja i slično).
Navedeno potkrepljujemo i odredbama propisa o porezu na dodanu vrijednost. U tom smislu je člankom 20. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" broj 47/95 do 90/05) propisano da je pretporez iznos poreza na dodanu vrijednost iskazan na računima za isporuke dobara i usluge koje su drugi poduzetnici obavili poreznom obvezniku.
Člankom 104. stavak 1. točka 4. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" broj 60/96 do 153/05) propisano je da poduzetnici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak pretporeza ako je, između ostalih ispunjen uvjet da je isporuka obavljena u poduzetničke svrhe.
Međutim, člankom 104. stavak 8. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost propisano je da ako se isporuka kod primatelja u cijelosti ili skoro u cijelosti koristi za poduzetničke svrhe, smatra se da je isporuka u cijelosti obavljena u poduzetničke svrhe. Ako se isporuka u beznačajnom dijelu koristi za poslovne svrhe, smatra se da je isporuka u cijelosti bila obavljena u nepoduzetničke svrhe, dakle osobne svrhe za koje odbitak pretporeza nije dopušten.
Dakle, i u smislu propisa o porezu na dodanu vrijednost osobni automobil u vlasništvu fizičke osobe koja je po osnovi iznajmljivanja obveznik poreza na dohodak i poreza na dodanu vrijednost, treba u cijelosti ili u pretežitom dijelu biti korišten u poduzetničke svrhe odnosno u predmetnom slučaju za obavljanje djelatnosti iznajmljivanja, kako bi se kao pretporez mogao odbiti porez na dodanu vrijednost plaćen pri nabavi toga automobila, a i kako bi se pretporez mogao odbiti po svakom ulaznom računu za isporuke i usluge u svezi sa korištenjem toga osobnog automobila (na primjer po računu za kupljeno gorivo, održavanje i slično).
Međutim, u skladu s člankom 10. točka 10. Zakona o porezu na dohodak i s člankom 25. stavak 1. točka 8. Pravilnika o porezu na dohodak poreznim se obveznicima koji obavljaju samostalne djelatnosti ili koji dohodak utvrđuju na način propisan za samostalne djelatnosti u skladu s člankom 19. do 24. toga Zakona, priznaju izdaci iz članka 13. toga Pravilnika. U predmetnom slučaju to znači da u slučaju potrebe putovanja u mjesto gdje se nalazi nekretnina koju porezni obveznik iznajmljuje, a koje putovanje je u svezi s tim iznajmljivanjem, porezni obveznik može u propisanoj poslovnoj knjizi (knjizi primitaka i izdataka- Obrazac KPI) iskazati izdatke iz članka 13. stavak 2. točke 1., 2., 5. i 13. Pravilnika o porezu na dohodak odnosno naknade prijevoznih troškova na službenom putovanju u visini stvarnih izdataka, naknade troškova noćenja na službenom putovanju u visini stvarnih izdataka, naknade za korištenje privatnog automobila u službene svrhe do 2,00 kune po prijeđenom kilometru, dnevnice u zemlji do 170,00 kuna dnevno za službeno putovanje koje traje više od 12 sati dnevno te dnevnice do 85,00 kuna za službena putovanja traju više od 8, a manje od 12 sati dnevno, pod uvjetima propisanim člankom 13. stavak 3. toga Pravilnika.
Prema članku 14. stavak 1. i 2. Pravilnika o porezu na dohodak isplate iz članka 13. toga Pravilnika priznaju se na temelju vjerodostojnih isprava (računa, obračuna, potvrda o cijeni karata i drugih), a izdaci za službena putovanja obračunavaju se na temelju urednog i vjerodostojnog putnog naloga i i priloženih isprava kojima se dokazuju izdaci i drugi podaci navedeni na putnom nalogu. Putni nalog treba osobito sadržavati osobito sljedeće podatke: nadnevak izdavanja, ime i prezime osobe koja obavlja službeno putovanje, mjesto u koje putuje, svrhu putovanja, vrijeme trajanja putovanja, vrijeme kretanja a put, podatke o prijevoznom sredstvu kojim se putuje (ako se putuje automobilom potrebno je navesti marku i registarsku oznaku automobila, početno i završno stanje brojila - kilometar/sat), vrijeme povratka s puta, popis ovlaštene osobe, obračun troškova i izvješće s puta. Uz putni nalog obvezno se prilažu isprave kojima se dokazuju nastali izdaci i to osobito računi za utrošeno gorivo, računi za cestarine, računi za smještaj i drugo. U svezi s navedenim je Ministarstvo financija, Porezna uprava dala i Uputu klasa: 410-18/05-01/86, Ur.broj: 513-07-21-01/05-2 od 24. listopada 2005. godine, kojom je u točki 1. pojašnjeno postupanje u slučajevima korištenja privatnog automobila za službene svrhe.
Proizlazi, da porezni obveznik koji ostvaruje dohodak od imovine i imovinskih prava iznajmljivanjem nekretnine koja se nalazi u mjestu izvan mjesta prebivališta/uobičajenog boravišta toga poreznog obveznika, a dohodak od imovine i imovinskih prava utvrđuje na način propisan za samostalne djelatnosti u skladu s člancima 19. do 24. Zakona o porezu na dohodak, ima pravo u propisanim poslovnim knjigama iskazivati izdatke vezane uz putovanja koja su nastala u svezi s ostvarivanjem primitaka od najamnine odnosno iznajmljivanjem, a na način i pod uvjetima propisanim navedenim odredbama članaka 13. i 14. Pravilnika o porezu na dohodak.
