Od liječnika opće medicine u privatnoj praksi, Makarska, primili smo upit: koji se odnosi na mogućnost priznavanja izdataka po osnovi plaćenih rata za leasing ili rata kredita za kupnju broda za kojim bi se obavljale kućne posjete pacijentima koji žive na otocima. Nastavno odgovaramo.
1. Člankom 21. stavak 4. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04) propisano je da se poslovnim primicima odnosno poslovnim izdacima ne smatraju primljeni krediti i zajmovi odnosno otplate kredka i zajmova. Člankom 21. stavak 5. istog Zakona propisano je da se plaćene kamate po kreditima i zajmovima za obavljanje djelatnosti smatraju poslovnim izdacima.
Prema tome, u slučaju ako fizička osoba koja obavlja samostalnu djelatnost iz članka 18. Zakona o porezu na dohodak, nabavi plovilo koje služi za obavljanje te djelatnosti sredstvima kredita, otplata kredita ne smatra se poslovnim izdatkom, ali se poslovnim izdatkom mogu smatrati plaćene kamate po kreditu za nabavu toga dobra dugotrajne imovine.
Kupljeno plovilo za obavljanje samostalne djelatnosti vlastitim sredstvima ili sredstvima kredita, smatra se dobrom dugotrajne imovine i treba ga evidentirati u evidenciju Popis dugotrajne imovine (Obrazac DI) iz članka 24. Zakona o porezu na dohodak i članka 35. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05).
U skladu s člankom 24. stavak 4. Zakona o porezu na dohodak nabavna se vrijednost dobara dugotrajne imovine koja su unesena u popis dugotrajne imovine, otpisuje u skladu sa člankom 12. Zakona o porezu na dobit ("Narodne novine" broj 177/04, 90/05), pa se poslovnim izdacima obveznika poreza na dohodak koji obavljaju samostalnu djelatnost iz članka 18. Zakona o porezu na dohodak, smatra i izdatak otpisa (amortizacije) dobara dugotrajne imovine koja su upisana u navedenu evidenciju u konkretnom slučaju izdatak otpisa (amortizacije) plovila upisanog u spomenutu evidenciju. Međutim, odredbama članka 22. stavak 1. točka 5. Zakona o porezu na dohodak propisano je da se pri utvrđivanju dohotka od samostalne djelatnosti ne priznaje 30% izdataka u svezi s vlastitim ili unajmljenim osobnim motornim vozilima i drugim sredstvima za osobni prijevoz poduzetnika, poslovodnih i drugih zaposlenih osoba, ako se po osnovi korištenja tih sredstava za osobni prijevoz ne utvrđuje plaća ili drugi dohodak.
Prema tome, obvezniku poreza na dohodak koji obavlja samostalnu djelatnost iz članka 18. Zakona o porezu na dohodak porezno se ne priznaje 30% izdataka u svezi sa vlastitim ili unajmljenim plovilima, osim izdataka za osiguranje plovila koji se priznaju u ukupno plaćenom iznosu.
2. Priznavanje poslovnih izdataka po osnovi plaćenih rata za plovilo nabavljeno na leasing ovisi o vrsti najma.
Ako se radi o financijskom najmu plovila kod kojega se gotovo svi rizici i koristi u svezi s vlasništvom plovila prenose na najmopriraca, pri čemu se vlasništvo može, ali i ne mora prenijeti, tada se u skladu s gospodarstvenim pristupom odnosno odredbama o pripadnosti gospodarstvenih dobara iz članka 34. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj 127/00, 86/01 - ispravak, 150/02), može smatrati da to plovilo pripada najmoprimcu. U tom slučaju obveznik poreza na dohodak koji obavlja samostalnu djelatnost iz članka 18. Zakona o porezu na dohodak plovilo treba evidentirati kao dobro dugotrajne imovine u propisanu evidenciju i u svemu postupati na način opisan u točki 1. ovoga pisma.
Za razliku od financijskog najma, kod poslovnog najma ne prenose se gotovo svi rizici i koristi s vlasništvom na najmoprimca, a u konkretnom slučaju nad predmetom najma - plovilom. Stoga se za svrhe oporezivanja u tom slučaju najamnine (rate za leasing) smatraju poslovnim izdacima u trenutku plaćanja u ukupnom iznosu, a u skladu s člankom 21. stavak 1. Zakona o porezu na dohodak i člankom 25. stavak 1. točka 1. i stavak 2. Pravilnika o porezu na dohodak. U tom slučaju plovilo se ne može upisati u propisanu evidenciju kao dobro dugotrajne imovine u samostalnoj djelatnosti iz članka 18. Zakona o porezu na dohodak, posljedica čega jest da se ne priznaju ni izdaci za otpis (amortizaciju) toga dobra.
3. Poslovnim se izdacima obveznika poreza na dohodak općenito smatraju sva ona dobra koja porezni obveznik izda u svrhu stjecanja, osiguranja i očuvanja poslovnih primitaka odnosno poslovnim izdacima smatraju se oni izdaci koji su izravno vezani za obavljanje djelatnosti.
U tom smislu se izdatak otpisa (amortizacije) dobra dugotrajne imovine te izdatak za najam nekog dobra može priznati kao poslovni izdatak samo ako je izravno vezan za obavljanje samostalne djelatnosti, u konkretnom slučaju slobodnog zanimanja zdravstvenog djelatnika iz članka 18. stavak 2. točka 1. Zakona o porezu na dohodak.
Međutim, ako se neko dobro - u konkretnom slučaju plovilo, pretežito koristi u neposlovne svrhe, a samo povremeno i u manjem obujmu se koristi i za svrhe obavljanja samostalne djelatnosti, mišljenja smo da se tada radi o dobru u osobnom vlasništvu fizičke osobe koje se ne može iskazati kao dobro dugotrajne imovine u okviru samostalne djelatnosti. Ako se plovilo u privatnom vlasništvu fizičke osobe koristi i u poslovne svrhe, u poslovnim knjigama može biti iskazan i izdatak po osnovi neoporezive naknade poduzetniku koji sredstvo prijevoza u svom privatnom vlasništvu, koristi za službene svrhe. Pri tome smo mišljenja da se na odgovarajući način u tom slučaju mogu primijeniti odredbe članka 16. stavak 3. točka 5.5 2. Pravilnika o porezu na dohodak.
Skrećemo i pozornost i na odredbe članka 11. Općeg poreznog zakona koje se odnosi na prividne pravne poslove kojim se prikrivaju neki drugi (prikriveni) pravni poslovi, a po kojima se porezna obveza utvrđuje na temelju prikrivenog pravnog posla. |