Od Hrvatskog novinarskog društva primili smo upit koji se odnosi na ujednačavanje postupka utvrđivanja dohotka novinara koji obavljaju djelatnost slobodnog zanimanja. U upitu se navodi da pojedine ispostave Porezne uprave postupaju različito u dijelu izdataka koje neki priznaju, a neki ne priznaju. Navedeno se naročito odnosi na izdatke za nabavu domaćih i stranih tiskovina na kioscima te referentnih CD-a s glazbom ili filmovima radi pisanja kritika, a za koje ne postoje računi, izdatke po putnim nalozima za noćenja i plaćene cestarine bez računa i potvrda o njihovom plaćanju te izdatke po osnovi plaćenih režija za stambeni prostor u kojem obavljaju djelatnost, pri čemu su vlasnici stanova supružnici novinara. Nastavno odgovaramo. Člankom 15. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 127/00, 150/02, 163/03 i 30/04- u daljnjem tekstu:"Zakon") koji se primjenjuje od 1. siječnja 2001. godine, propisane su za svrhe oporezivanja samostalne djelatnosti, a u stavku 2. točki 4. propisano je da se samostalnim djelatnostima slobodnih zanimanja smatra i samostalna djelatnost novinara i to ona koju porezni obveznik obavlja trajno kao osnovnu djelatnost, a ne kao drugu samostalnu djelatnost iz članka 15. stavak 4. točka 3. istog Zakona, koju obavlja povremeno. Fizičke osobe koje obavljaju novinarsku djelatnost slobodnog zanimanja imaju u skladu s odredbama članka 18. Zakona mogućnost odabira između propisana dva načina utvrđivanja dohotka, a time i postupka oporezivanja toga dohotka. 1. Prema odredbama članka 18. stavka 13, Zakona mogu odabrati oporezivanje na način propisan stavkom 12. istog članka i člankom 36. stavak 2. istog Zakona. To znači da se dohodak od obavljanja samostalne djelatnosti slobodnog zanimanja može utvrđivati na način se poslovni primici umanje za izdatke u visini 25% ostvarenih primitaka, a u slučaju od te djelatnosti ostvarenih autorskih naknada izdaci se priznaju u visini 40% ostvarenih primitaka. Predujam poreza na dohodak plaća se od tako utvrđenog dohotka po stopi od 35% i smatra se konačno utvrđenim porezom za porezno razdoblje, pa porezni obveznici po toj osnovi nisu dužni podnijeti godišnju poreznu prijavu. Prema tome, ako su novinari koji obavljaju djelatnost slobodnog zanimanja odabrali takav način utvrđivanja dohotka, izdaci se priznaju u propisanom postotku od ostvarenih primitaka, bez obzira na njihov (ne) nastanak, vrstu i ukupni ili pojedinačni iznos. 2. Međutim, fizičke osobe koje kao novinari obavljaju djelatnost slobodnog zanimanja i nisu odabrali utvrđivanje dohotka na prethodno opisani način, obvezni su voditi propisane poslovne knjige (knjigu primitaka i izdataka, knjigu prometa, evidenciju o tražbinama i obvezama te popis dugotrajne imovine) i na temelju podataka o ostvarenim primicima i nastalim izdacima iz tih poslovnih knjiga utvrđivati dohodak od samostalne djelatnosti, sve prema odredbama članka od 18. do 22. Zakona i odredbama članka od 31. do 34. te Članka od 38. do 42. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 140/03, 188/03, 198/03- u daljnjem tekstu:"Pravilnik"). Prema članku 18. stavak 7. Zakona poslovnim izdacima smatraju se svi odljevi dobara poreznog obveznika tijekom poreznog razdoblja u cilju stjecanja, osiguranja i očuvanja poslovnih primitaka odnosno izdaci koji su neposredno vezani za obavljanje djelatnosti, a prema odredbama članka 31. stavak 13. Pravilnika kao poslovni izdaci mogu se priznati samo izdaci o kojima postoje uredne isprave i koji su izravno vezani uz ostvarivanje primitaka. Člankom 76. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj 127/00, 86/01-ispravak, 150/02) propisano je da se oporezivanje temelji na podacima iz knjigovodstva i na evidencijama poreznog obveznika koje se vode u skladu s člancima od 53. do 55. toga Zakona, ako okolnosti pojedinog slučaja ne upućuju na njihovu netočnost. Člankom 55. stavci 2. i 3. Općeg poreznog zakona propisano je da se bilježenje podataka u poslovne knjige mora temelj iti na urednim i vj erodostoj nim knjigovodstvenim ispravama. Urednom knjigovodstvenom ispravom smatra se isprava iz koje se nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna je ona isprava koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj. Iz navedenih odredbi Zakona, Pravilnika i Općeg poreznog zakona proizlazi da se knjiženje podataka u propisanim poslovnim knjigama treba temeljiti na urednim i vjerodostojnim ispravama, a kojima se u slučaju izdataka trebaju smatrati dokazi o plaćanju (zbog bilježenja izdataka primjenom načela blagajne) i temeljno računi izdani za kupljenu robu i usluge, potvrdnice iz naplatnih uređaja i slično. Odredbama članka 31. stavak 15. Pravilnika propisano je da ako porezni obveznik može djelatnosti koje se oporezuju kao obrtničke djelatnosti, obavljati i obavlja ih u stambenom prostoru, u poslovne izdatke može uračunati samo povećane izdatke do kojih dolazi zbog korištenja stambenog prostora za obavljanje djelatnosti, a ne i one koji bi nastali neovisno o tome koristi li se ili ne taj stambeni prostor u poslovne svrhe. Iz citiranih odredbi Pravilnika proizlazi da za priznavanje izdataka po osnovi korištenja stambenog prostora u poslovne svrhe nije propisan uvjet da stambeni prostor mora biti u vlasništvu poreznog obveznika, već je bitno da porezni obveznik u tom prostoru stanuje i istodobno obavlja djelatnost. U tom slučaju može mu se u poslovne izdatke priznati dio izdataka npr. za povećani utrošak električne energije, grijanja, vode, telefonskih impulsa i drugog.
|