Veza: vaše pismo br. Klasa: 410-01/03-01/13; ur.br. 513-07-04/03-1
U pismu pod navedenim brojem postavili ste nam nekoliko pitanja na koja nastavno odgovaramo.
1. Može li se porezno priznati prijenos gospodarske cjeline (imovine, potraživanja i obveza) s obrta na novoosnovano trgovačko društvo ili drugu pravnu osobu - privatnu ustanovu. Je li ulaganje člana (vlasnika) društva, u smislu odredbe članka 4. stavka 1. Zakona o porezu na dobit, neoporezivo (ne smatra se prihodom), ako se ulaganje evidentira na bilo kojoj stavki kapitala ili samo u slučaju ako se ulaganje provede kao povećanje temeljenog kapitala.
Prema odredbi članka 18. stavka 4. Zakona o porezu na dohodak («Narodne novine» br. 127/2000, 150/2002), propisano je da u poslovne primitke ulaze i primici ostvareni od prodaje i izuzimanja stvari i prava koja služe za obavljanje samostalne djelatnosti i koja se vode ili su se trebala voditi u popisu dugotrajne imovine, kao i primici ostvareni od otuđenja ili likvidacije djelatnosti. Ako stjecatelj cijele djelatnosti nastavlja poduzetničku djelatnost, primici od otuđenja se ne oporezuju ukoliko je osigurano kasnije oporezivanje skrivenih pričuva.
U članku 35. stavku 2. Pravilnika o porezu na dohodak («Narodne novine» br. 54/2001), propisano je da se radi o nastavku poslovanja samostalne djelatnosti (radnje, obrta, slobodnog zanimanja i drugo) i u slučaju prodaje ili predaje (otuđenja) cijele gospodarstvene djelatnosti, pod uvjetom da slijednik preuzme u svoje poslovne knjige stvari i prava prema popisu dugotrajne imovine po vrstama, količinama i vrijednostima, te zalihe i tražbine i obveze koje se odnose na preuzetu kratkotrajnu i dugotrajnu imovinu.

Prema navedenom, prijenos imovine, kapitala i obveza smatra se nastavkom djelatnosti te nije potrebno utvrditi obvezu poreza na dohodak. U društvu u koje se unosi imovina odnosno kapital obrta (imovina umanjena za obveze), može biti iskazana kao temeljni kapital društva ili se može iskazati na nekoj od stavka kapitala. Pri unosu imovine obrta u društvo radi povećanja temeljnog kapitala potrebno je procijeniti vrijednost imovine, kapitala i obveza, a što obavlja jedan ili više ovlaštenih revizora. Ovisno o tome hoće li kapital biti registriran kao temeljni kapital ili ne, ovisi oporezivanje porezom na dobit.
Naime, u članku 4. stavku 1. Zakona o porezu na dobit («Narodne novine» br. 127/2000), propisano je da se ulaganja dioničara ili članova društva u kapital društva ne smatra prihodima. Ta se odredba odnosi na ulaganja dioničara ili članova društva, koje ima za posljedicu povećanje udjela u kapitalu, a povećanje udjela mora se registrirati kod trgovačkog suda. Prema tome, ako se povećava udjel u društvo unosom imovine, obveza i kapitala obrta kao povećanja temeljnog kapitala, tada se povećanje kapitala ne oporezuje.
Međutim, ako se povećava kapital društva bez registracije povećanja temeljnog kapitala, povećavaju se stavke kapitala (kapitalu se pripisuje veća vrijednost), takvo povećanje predstavlja prihod (izvanredni prihod), za čiju se vrijednost uvećava porezna osnovica, a temeljem navedenog stavka 1. članka 4. Zakona o porezu na dobit, u kojemu je propisano da su prihodi povećanja gospodarstvenih koristi u obliku priljeva ili povećanja imovine ili smanjenja obveza koja imaju za posljedicu povećanje kapitala.
Iz navedenoga razvidno je da povećanje kapitala društva unosom imovine odnosno ulaganje članova društva, koje ima za posljedicu povećanje kapitala društva, nije oporezivo samo ako se provede kao povećanje temeljnog kapitala društva.
2. Je li isplata temeljnog kapitala neoporeziva s obzirom na odredbe članaka 26. i 38. Zakona o porezu na dohodak i članka 45. Pravilnika o porezu na dohodak.
U članku 5. stavku 1. Zakona o porezu na dobit propisno je da se smanjenja kapitala po osnovi povrata i raspodjele ulagačima ne smatra rashodima. U članku 26. stavku 1. Zakona o porezu na dohodak propisano je da se dohotkom od kapitala smatraju primici po osnovi dividendi, udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu i kamata, ostvareni u poreznom razdoblju a u stavku 4. istog članka da se dohodak od kapitala ne utvrđuje po osnovi dividendi i udjela u dobiti ako su dividende i ti udjeli iskorišteni za uvećanje temeljnog kapitala društva.
Isplata udjela članovima društva ne smatra se dohotkom i ne podliježe oporezivanju porezom na dohodak, pa tako niti isplate udjela članovima društva s naslova smanjenja temeljnog kapitala. Međutim, ako se smanjuje temeljeni kapital društva i isplaćuje članovima društva kao udjel, nakon 31. prosinca 2000. godine, tada treba utvrditi bit smanjenja temeljnog kapitala. Naime, ako se radi o isplati temeljnog kapitala koji je bio uvećan putem neisplaćenih dividendi i udjela u dobiti, a koji nije bio oporezivan temeljem navedene odredbe članka 26. stavka 4. Zakona o porezu na dohodak, kao povećanje temeljenog kapitala, tada se takva isplata oporezuje porezom na dohodak kao dohodak od kapitala, jer je namjena dividende i udjela u dobiti izmijenjena
Ako bi, pak, smanjenje temeljnog kapitala nakon uvođenja oporezivanja dohotka od kapitala, bilo prikazano kao smanjene temeljnog kapitala koji je upisan prije 1. siječnja 2001., a u razdoblju od 1. siječnja 2001. evidentirano je i povećanje temeljnog kapitala, iz dobiti stečene nakon 31. prosinca 2000., tada se takva isplata može smatrati prividnim poslom. Navedeno se temelji na odredbi članka 11. Općeg poreznog zakona, u kojemu je propisno da, ako se prividnim pravnim poslom prikriva neki drugi pravni posao, tada je za utvrđivanje porezne obveze osnova prikriveni pravni posao. Dakle, ako se povećava temeljni kapital iz dividendi i udjela u dobiti ili neisplaćene dobiti stečene nakon 31. prosinca 2000., a smanjuje temeljni kapital u razdoblju u kojemu je uvedeno oporezivanje dividendi i udjela iz dobiti porezom na dohodak, treba utvrditi radi li se o prividnom pravnom poslu radi izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak od kapitala.
3. Je li oporezivo povećanje temeljnog kapitala s naslova otpisa obveza prema članu društva, budući da je u članku 4. stavku 12. Zakona o porezu na dobit propisano da se prihodom smatra otpis obveze, te je li isplata temeljnog kapitala s naslova takvog povećanja oporeziva porezom na dohodak.
U članku 4. stavku 12. Zakona o porezu na dobit propisano je da se u prihode poreznog razdoblja uključuju i prihodi po osnovi otpisa obveza ako je od vjerovnika pisano potvrđeno da prihvaća djelomični ili potpuni otpis obveze ili istekom razdoblja u kome je nastupila zastara. Međutim, u slučaju kada vjerovnik svoje potraživanje pretvara u udjel (povećava temeljni kapital), tada se radi o ulaganju člana društva koje se ne smatra prihodom, prema članku 4. stavku 1. Zakona o porezu na dobit. U ovom slučaju je, naime, preskočena isplata obveze društva članu društva, te je izravno za smanjenje obveze povećan temeljni kapital što nije utjecalo na poreznu osnovicu. Da je novac vraćen vjerovniku, članu društva, to ne bi bio trošak, a budući da vjerovnik nije otpisao obvezu, nije prihod.
Ako bi nakon takvog povećanja temeljenog kapitala isti bio smanjen isplatom članu društva, takva isplata ne podliježe oporezivanju porezom na dohodak od kapitala. U takvom slučaju, povećanje temeljnog kapitala učinjeno je unosom imovine člana društva, tj. uplatom uloga a ne iz dividende ili udjela u dobiti.