Od Porezne uprave, područnog ureda Pazin, primili smo upit koji se odnosi na mogućnost iskorištenja osobnog odbitka za stambene potrebe po osnovi kamata plaćenih u poreznom razdoblju. Iz upita i priložene dokumentacije proizlazi da je obveznik poreza na dohodak u 1999. godini sklopio s jednom poslovnom bankom ugovor o stambenom kreditu s rokom otplate kredita od 15 godina, a s promjenjivom kamatnom stopom koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 10% godišnje te da je uz godišnju poreznu prijavu za 2005. godinu priložio potvrdu o uplaćenim kamatama u 2005. godini (uz prosječnu kamatnu stopu od 6,8% godišnje). Isti je porezni obveznik u 2005. godini s drugom poslovnom bankom sklopio drugi ugovor o stambenom kreditu s rokom otplate do 139 mjeseci, uz promjenjivu kamatnu stopu koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 6,00%, a s namjenom otplate stambenog kredita po ranije sklopljenom ugovoru. Porezni obveznik je uz godišnju poreznu prijavu za 2005. godinu priložio i potvrdu te poslovne banke o kamati uplaćenoj u 2005. godini te zatražio da mu se za 2005. godinu prizna osobni odbitak za stambene potrebe po osnovi ukupno plaćenih kamata po oba stambena kredita. Postavljen je upit može li mu se po obje osnove priznati osobni odbitak.
Nastavno odgovaramo.

U skladu s člankom 36. stavak 21. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04) i člankom 59. stavak 1. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05) rezidentima se osobni odbitak može u poreznom razdoblju uvećati za održavanja postojećeg stambenog prostora na području Republike Hrvatske u njegovom vlasništvu ili u vlasništvu njegovog bračnog druga, radi poboljšanja uvjeta stanovanja, a pod uvjetom da rezident u tom stambenom prostoru ima prebivalište i trajno boravi.

Člankom 36. stavak 22. Zakona o porezu na dohodak propisano je da rezident može osobni odbitak za održavanje postojećeg stambenog prostora koristiti na način propisan stavcima 18., 19. i 20. toga članka istog Zakona odnosno uvećanje osobnog odbitka rezident može koristiti i na način da održavanje postojećeg stambenog prostora financira sredstvima namjenskog stambenog kredita, pa se uvećanje osobnog odbitka priznaje u visini plaćenih kamata po tom kreditu. Dio osobnog odbitka za tu namjenu priznaje se neovisno o nadnevku zaključenog ugovora o namjenskog stambenom kreditu, a iznimno se za održavanje postojećeg stambenog prostora poreznog obveznika ili njegovog bračnog druga sredstvima namjenskog stambenog kredita prije 1. siječnja 2003. godine, uvećanje osobnog odbitka po osnovi plaćenih kamata po tom kreditu priznaje se uz uvjet da je plaćena kamata u poreznom razdoblju iznosila 6% i više.

Međutim, člankom 59. stavak 2. Pravilnika o porezu na dohodak propisano je da se, osim kredita koji su odobreni prije 1. siječnja 2005. godine, plaćena kamata namjenskog stambenog kredita može priznati kao uvećanje osobnog odbitka nakon što su
sredstva kredita u cijelosti namjenski utrošena. Odredbama članka 59. stavak 6. toga Pravilnika također je propisano da je porezni obveznik koji održavanje postojećeg stambenog prostora financira sredstvima namjenskog stambenog kredita, obvezan izvornim računima registriranih izvođača radova i usluga koji glase na njegovo ime i prezime, dokazati iskorištenje sredstava namjenskog stambenog kredita, osim ako se održavanje financira sredstvima namjenskog stambenog kredita koji je poreznom obvezniku odobren prije 1. siječnja 2005. godine. U godini u kojoj na navedeni način dokaže u cijelosti namjenski iskorištena sredstva stambenog kredita, porezni obveznik rezident može koristiti dio osobnog odbitka za tu namjenu.

Iz navedenih odredbi proizlazi da u konkretnom slučaju porezni obveznik može pod propisanim uvjetima iskoristiti dio osobnog odbitka za stambene potrebe odnosno poboljšanje uvjeta stanovanja samo za kamate koje je u 2005. godini platio po
namjenskom stambenom kreditu odobrenom i iskorištenom 1999. godine, ali ne i za kamate po stambenom kreditu iz 2005. godine, jer sredstva toga kredita nije iskoristio za održavanje postojećeg stambenog prostora i izvornim računima ne može dokazati njihovo namjensko korištenje.