Od porezne obveznice "A" iz Rijeke primili smo upit o korištenju uvećanog osobnog odbitka na ime kupnje stambenog prostora sredstvima namjenskog stambenog kredita. Porezna obveznica navodi da su ona i bivši suprug bili suvlasnici stana u Rijeci od 1997. do 2003. godine, te daje nakon razvoda braka 2003. godine kupila stan sredstvima namjenskog stambenog kredita u kojem živi sa svojim malodobnim sinom. Putem godišnje porezne prijave poreza na dohodak za 2003. godinu namjeravala je iskoristiti uvećani osobni odbitak na ime kupnje stambenog prostora sredstvima namjenskog stambenog kredita, što nije priznato, budući da se ne radi o kupnji prve nekretnine.
Člankom 29. stavkom 10., 11. i 12. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj 127/00, 150/02, 163/03 i 30/04) propisano je da se tuzemnim poreznim obveznicima uvećava osobni odbitak u poreznom razdoblju do 12.000,00 kn za kupnju stambenog prostora (stana ili kuće) za potrebe svojega trajnog stanovanja. Ako porezni obveznik kupnju stambenog prostora financira sredstvima namjenskog stambenog kredita, osobnim odbitkom smatra se otplata kamata po tom kreditu.
Člankom 50. stavkom 19. točkom 1. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine broj 140/03, 188/03, 198/03 i 169/04) propisano je da se tuzemnim poreznim obveznicima priznaje u godišnjem obračunu na temelju podnesene godišnje porezne prijave i dio osobnog odbitka do ukupno 12.000,00 kn godišnje za rješavanje potreba trajnog stanovanja poreznog obveznika za kupnju ili izgradnju stambenog prostora nakon 1. siječnja 2003. godine.
Člankom 50. stavkom 20. točkom 2. Pravilnika o porezu na dohodak utvrđeno je da se dio osobnog odbitka za kupnju stambenog prostora može koristiti iz sredstava namjenskog stambenog kredita u visini plaćenih kamata, najviše do iznosa 12.000,00 kn
godišnje.
Člankom 50. stavkom 21. Pravilnika o porezu na dohodak propisano je da se osobni odbitak po osnovi kupnje ili izgradnje stambenog prostora za potrebe trajnog stanovanja može koristiti ako porezni obveznik i njegov bračni drug nemaju u vlasništvu useljivu nekretninu. Rješavanjem pitanja trajnog stanovanja smatra se kupnja prve nekretnine, uz izjavu poreznog obveznika da će se u kupljeni stambeni prostor trajno useliti.
Slijedom navedenoga, budući da je porezna obveznica imala u vlasništvu stambeni prostor za potrebe svojeg trajnog stanovanja i naknadno, nakon razvoda braka, kupuje drugi stambeni prostor, za kupnju drugog stambenog prostora ne može koristiti dio osobnog odbitka po osnovi kupnje stambenog prostora (prve nekretnine).