Gospođa "A", obratila nam se s primjedbama na preniski census za ulazak u sustav poreza na dodanu vrijednost, na koje odgovaramo u nastavku.
Sve europske zemlje koje primjenjuju porez na dodanu vrijednost prema preporuci koja je sadržana u članku 24. Šeste smjernice Europske unije, isključuju od oporezivanja poduzetnike s manjim obimom prometa. Razlog za izuzimanjem od oporezivanja poduzetnika s manjim prometom je činjenica što se radi o poduzetnicima koji imaju poteškoća s vođenjem poslovnih knjiga, teže se mogu identificirati, a što je najvažnije procjenjuje se da bi ubrani porez od ovih poduzetnika bio nesrazmjeran u odnosu na troškove porezne administracije pri ubiranju tog poreza.
Utvrđivanje visine cenzusa za ulazak u sustav poreza na dodanu vrijednost svaka zemlja određuje vodeći računa o razvijenosti i strukturi gospodarstva zemlje. Ako se radi o zemlji čije je gospodarstvo relativno nerazvijeno i prevladavaju sitni poduzetnici neće se ići na postavljanje visokog iznosa, jer bi onda veliki broj poreznih obveznika odnosno transakcija ostao izvan obuhvata porezom na dodanu vrijednost. Upravo je jedan od temelja funkcioniranja sustava poreza na dodanu vrijednost široka porezna osnovica tj. obuhvaćanje porezom što većeg broja transakcija u jednoj zemlji.
Vodeći se naprijed navedenim razlozima, Republika Hrvatska je census za ulazak u sustav poreza na dodanu vrijednost, odredbom članka 22. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 47/95 do 73/00), propisala u iznosu
od 85.000,00 kuna, procjenjujući ga optimalnim za sadašnji stupanj razvoja hrvatskog gospodarstva, uz napomenu da je taj census u prvoj godini primjene Zakona tj. u razdoblju od 1. siječnja 1998. godine do 31. prosinca 1998. godine bio 50.000,00 kuna.
Molimo vas da s našim mišljenjem upoznate stranku.