Postavili ste nam pitanja u svezi s obvezom obračunavanja poreza na dodanu vrijednost kod poreznog obveznika "A", koji se bavi prodajom automobila. Poduzeće prilikom prodaje automobila odobrava akcijske popuste smanjenjem cijene vozila koji se javno objavljuju, popuste velikim kupcima na kupljenu količinu, zatim pojedinačni popust kupcu koji se povremeno odobrava jer će se u budućnosti povećati prodaja istom kupcu te pojedinačne popuste kupcima koji se odobravaju zbog primjerice oštećenja vozila. Poduzeće također poklanja kupcima probne pločice, naknadu za registraciju, ugrađuje dodatnu opremu kroz servis i slično.
Obzirom na navedeno, postavljena su pitanja:
1. Da li se za iznos popusta, koje kupcima odobravaju prodavatelji primjerice automobila, mora uvećati osnovica poreza na dobit i poreza na dodanu vrijednost?
2. Da li se pokloni kupcima automobila u obliku dodatne opreme npr. radio, klima uređaj, probne pločice i slično smatraju porezno priznatim troškovima prema porezu na dobit i porezu na dodanu vrijednost?
Odgovaramo u nastavku.
1. Popusti koje prodavatelji odobravaju kupcima obično se želi privući nove kupce odnosno povećati prodaju. Prodavatelj danas ostvaruje manju razliku u cijeni da bi sutra ostvario veći promet odnosno prihod od prodaje, te iznos odobrenog popusta nije prihod u smislu članka 4. Zakona o porezu na dobit (Narodne novine, broj 127/00).
Prema članku 2. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, od broja 47/95 do 73/00) propisano je da se porez na dodanu vrijednost plaća na isporuke svih vrsta dobara i sve obavljene usluge u tuzemstvu uz naknadu, koje poduzetnik izvrši baveći se svojom gospodarskom ili drugom djelatnosti. Porez na dodanu vrijednost plaća se i na sve druge isporuke dobara i obavljene usluge bez naknade i s osobnim popustom bez obzira kome su učinjene.
Odredbom članka 8. stavak 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da u poreznu osnovicu ne ulaze sniženja cijena i popusti što se kupcu odobre u trenutku ispostavljanja računa.
2. Sve ono što prodavatelj poklanja kupcu, a što se u smislu članka 5. stavka 15. Zakona o porezu na dobit ne smatra rashodom darovanja i što nema elemente promidžbe u smislu članka 5. stavka 4. Pravilnika o porezu na dobit (Narodne novine, broj 54/01), nije porezno priznati rashod.
Nadalje, pokloni kupcima ne mogu se smatrati reprezentacijom jer je pojam reprezentacije vezan uz poslovnog partnera, dakle uz osobu s kojom postoji poslovni odnos ili se očekuje da će se takav odnos uspostaviti, a odnosi se na troškove ugošćivanja poslovnih partnera, darivanje prigodnim poklonima sa otisnutim znakom tvrtke i slično.
Članak 2. stavak 1. točka 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisuje da se porez na dodanu vrijednost plaća i na sve druge isporuke dobara i obavljene usluge bez naknade bez obzira kome su učinjene.
Temeljem navedenog, darivanja kupaca smatra se krajnjom potrošnjom po podliježe oporezivanju porezom na dodanu vrijednost.