Društvo "A", postavilo nam je pitanje jesu li kamate iz financijskog ili operativnog lizinga pod režimom razlučivanja na 30% porezno nepriznatog troška, odnosno treba li na 30% iznosa tih kamata zaračunati porez na dodanu vrijednost, na koje u nastavku odgovaramo.
Našim pismom klasa: 410-19/00-01/225 od 28. travnja 2000. godine izjasnili smo se da kod financijskog lizinga kod kojeg se prenosi vlansništvo nad predmetom lizinga, obveza poreza na dodanu vrijednost za isporučeno dobro nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojem je isporučen predmet financijskog najma, a porezna obveza za kamatu koja se iskazuje odvojeno od naknade za lizing nastaje istekom svakog obračunskog razdoblja u kojem je obavljena usluga financiranja.
Financijski najmovi kod kojih se ne prenosi vlasništvo, u smislu odredbi Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj 47/95 do 73/00) i Pravilnika o porezu na dodanu vrijednsot ("Narodne novine", broj 60/96 do 54/01), smatraju se obavljanjem usluga te porezna obveza prema odredbi članka 42. stavak 3. Pravilnika, nastaje za dio najamnine koji se odnosi na obračunsko razdoblje.
Kamata koja se iskazuje odvojeno od naknade za lizing predstavlja rashod financiranja za korisnika lizinga, odnosno za davatelja dobra u lizing predstavlja prihod od financiranja. U tom smislu, u skladu s odredbom članka 2. stavak 1. točka 2c. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj 47/95 do 73/00) i članka 26. stvaka 5. točka 3. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj 60/96 do 54/01), ne ulazi u osnovicu za obračun poreza na dodanu vrijednost, koju čini 30% troškova automobila i drugih prijevoznih sredstava za osobni prijevoz uzetih u najam odnosno lizing, budući da ne predstavlja trošak korištenja osobnog automobila.