Porez na dodanu vrijednost - Mjesto oporezivanja
Broj klase:410-19/05-01/333
Urudžbeni broj:513-07-21-01/06-2
Zagreb, 10.02.2006
Obveza obračunavanja i plaćanja poreza na dodanu vrijednost na odvjetničke usluge
Odvjetnik "A" Zagreba, obratio nam se sa upitom o obvezi obračunavanja i plaćanja poreza na dodanu vrijednost na odvjetničke usluge koje tuzemni porezni obveznik obavi i zaračuna stranom predstavništvu u Republici Hrvatskoj. Na postavljeni upit odgovaramo u nastavku.
Odredbom članka 5. stavak 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", br. 47/95 do 90/05), propisano je da za utvrđivanje mjesta oporezivanja usluge vrijedi opće načelo prema mjestu sjedišta odnosno prebivališta poduzetnika koji obavlja usluge.
Odredbama članka 5. stavak 5. i članka 5. stavak 6. točka 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, propisano je izuzeće od općeg načela prema kojem se između ostalog odvjetničke usluge koje tuzemni poduzetnik-porezni obveznik obavi inozemnom primatelju usluge oporezuju prema sjedištu poduzeća primatelja.
Prema Uredbi o uvjetima za osnivanje i rad predstavništava stranih osoba u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", br 7/97), predstavništva se mogu osnovati za istraživanje tržišta, obavljanje promidžbenih i informativnih poslova te predstavljanje strane pravne osobe. Predstavništvo strane osobe je sastavni dio inozemnog poduzetnika i nema svojstvo pravne osobe u Republici Hrvatskoj, te ne može obavljati poslove iz djelatnosti osnivača odnosno sklapati poslove za osnivača i ne može obavljati isporuke dobara i usluga u Republici Hrvatskoj pa nije niti porezni obveznik prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost.
Iznimka su predstavništva stranih zračnih tvrtki koja mogu prema međunarodnim konvencijama obavljati i prodaju prijevoznih dokumenata.
Prema članku 40. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", br.127/00, 86/01 i 150/02), poslovnom jedinicom (podružnica, poslovnica, sjedište uprave i si.) smatra se svako stalno mjesto obavljanja gospodarstvene djelatnosti društva.
Odredbama članka 14. stavak 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, propisano je da se tuzemna poslovna jedinica inozemnog poduzetnika ne smatra inozemnim naručiteljem, a odredbama članka 2. stavka 2. Zakona o porezu na dobit ("Narodne novine", br. 177/04 i 90/05) propisano je da se tuzemna poslovna jedinica inozemnog poduzetnika smatra poreznim obveznikom, što znači da inozemni poduzetnik koji na području Republike Hrvatske obavlja djelatnost mora registrirati poslovnu jedinicu i plaćati porez na dobit ostvarenu od obavljanja te djelatnosti. Obveza, registriranja poslovne jedinice propisana je i člankom 613. Zakona o trgovačkim društvima. ("Narodne novine", br. 111/93,34/99,121/99, 52/00 i 118/03).
Sukladno navedenom, strano predstavništvo u Republici Hrvatskoj ne može se smatrati poslovnom jedinicom inozemnog poduzetnika obzirom na različit porezno pravni status i način registracije.
U skladu s navedenim, ako odvjetnik koji je tuzemni porezni obveznik obavi odvjetničku uslugu stranom predstavništvu u Republici Hrvatskoj koje u poreznom smislu nema status pravne osobe, smatra se da je usluga obavljena inozemnom poduzetniku, a mjesto oporezivanja je sjedište poduzeća primatelja usluge koje je u ovom slučaju u inozemstvu, pa se takva usluga ne oporezuje prema odredbama hrvatskog Zakona o porezu na dodanu vrijednost.
Molimo da s našim mišljenjem upoznate stranku.
Povratak na prethodnu stranicu