Društvo "A", postavilo nam je pitanja u svezi s oporezivanjem usluga elektronske obrade podataka (upravljanje mrežama bankomata i procesiranje transakcija na istim). Zanima ih obračun PDV-a ako bi potpisali ugovor s nekom od banaka u inozemstvu s kojom bi ugovorili upravljanje bankomatima, procesiranje transakcija, određene certifikacije, radne sate na implementaciji, putne troškove i dr. Usluga bi se obavljala preko procesing centra koji se nalazi u Mađarskoj, a u Hrvatskoj bi imali mogućnost pregleda stanja na mreži, bez mogućnosti bilo kakvog rada ili promjena na bankomatima.
Postavljaju slijedeća pitanja:
1. Da li se na račune izdane za upravljanje bankomatima i procesiranje transakcija kao i za ugovorene minimume obračunava PDV-e?
2. Da li se isto načelo oporezivanja može primijeniti i za certifikacije, implementacije i radne sate na projektu?
3. Da li se račune koje će im ispostaviti poduzeće iz Mađarske obračunava PDV-e (radit će procesiranje transkacija, nadzor bankomata, radni sati na implementaciji i certifikacijama)?
Naše je mišljenje:
1. Usluge elektronske obrade podataka koje hrvatski poduzetnik obavi inozemnom poduzetniku prema odredbi Članka 5. stavak 6. točka 4. u svezi sa člankom 5. stavak 5. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj 47/95 do 73/00), oporezuju se prema sjedištu poduzeća primatelja, a budući da je sjedište poduzeća primatelja u inozemstvu, usluga nije oporeziva hrvatskim porezom na dodanu vrijednost.
2. Iz upita se dade zaključiti da su certifikacija, implementacija te troškovi radnih sati na implementaciji, sastavni dio usluge elektronske obrade podataka (upravljanja mrežama bankomata i procesiranje transakcija na istim) te je mjesto oporezivanja isto kao i u odgovoru na prvo pitanje tj. sjedište poduzeća primatelja.
3. Ako uslugu elektronske obrade podataka hrvatskom poduzeću zaračunava poduzeće iz Mađarske, tada se prema odredbi članka 5. stavak 6. točka 4. u svezi sa člankom 5. stavak 5. Zakona, mjestom oporezivanja ove usluge smatra lakoder sjedište poduzeća primatelja. Budući da je primatelj hrvatski poduzetnik, tada je on temeljem odredbe članka 19. stavak 2. Zakona, obvezan zaračunati i uplatiti porez na dodanu vrijednost. Porez plaćen temeljem odredbe članka 19. stavak 2, Zakona, za hrvatskog poduzetnika-poreznog obveznika predstavlja pretporez kako je to propisano odredbom članka 20. stavak 2. Zakona, koji će on iskazati u poreznoj prijavi koju podnosi za obračunsko razdoblje.