U povodu traženja suglasnosti na mišljenje Područnog ureda Sisak, a u vezi zahtjeva porezne obveznice "A", za tumačenje odredbi Zakona o porezu na dodanu vrijednost vezano za poreznu osnovicu, odgovaramo u nastavku.
Suglasni smo s vašim odgovorom od 09. kolovoza 2002. godine, klasa 410-19/01-02/36. ur.broj: 513-07-03/02-2, prema kojem se u predmetnom slučaju primjenjuje "načelo bruto metode" i porezni obveznik obvezu poreza na dodanu vrijednost izračunava primjenom preračunate stope od 18,0328% na ostvarenu naknadu.
Prema odredbama Zakona o poreza na dodanu vrijednost ("Narodne novine" broj 47/95. do 73/00.), obveza plaćanja poreza na dodanu vrijednost je zakonska obveza, a kao porezni obveznik je definirana pravna ili fizička osoba - poduzetnik koji isporučuje dobra i usluge. Osnovica poreza na dodanu vrijednost je naknada za isporučeno dobro ili obavljenu uslugu.
Hoće li u ugovorenoj odnosno ostvarenoj naknadi za isporučeno dobro ili obavljenu uslugu biti posebno ugovoren iznos poreza na dodanu vrijednost pitanje je obvezno-pravnog odnosa između isporučitelja i kupca a ne predmet poreznih propisa.
Prema odredbama članka 15. stavak 3. Zakona, porezni obveznik je obvezan ispostaviti račun za isporučena dobra ili obavljene usluge koji će sadržavati propisane elemente, pa između ostalog i posebno iskazani porez na dodanu vrijednost.