Porez na dodanu vrijednost - Porezna oslobođenja
Broj klase:410-19/16-01/77
Urudžbeni broj:513-07-21-01/17-5
Zagreb, 01.12.2017
Oslobođenje od plaćanja poreza na dodanu vrijednost za izvođenje programa cjeloživotnog učenja
​Obratili ste nam se u vezi poreznog tretmana programa cjeloživotnog učenja. U upitu navodite da programe cjeloživotnog učenja izvodite sukladno članku 76.a Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine broj 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 02/07, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14 i 60/15) te članku 51. Statuta Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Nadalje, navodite da su sva visoka učilišta, pa tako i Pravni fakultet, ovlašteni na temelju članka 76.a Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju izvoditi programe cjeloživotnog učenja te da su na temelju članka 76.a stavka 4. istog Zakona ti programi sastavni dio ukupne djelatnosti Fakulteta, koja je podložna općenitoj reakreditaciji koju provodi Agencija za znanost i visoko obrazovanje. Stoga, kako navodite, ne postoji nadležno ministarstvo u čiji bi djelokrug spadalo obvezno posebno odobrenje upravo programa odnosno tečajeva cjeloživotnog obrazovanja koje izvodi bilo koje visoko učilište, pa tako i Pravni fakultet u Zagrebu. Nadalje navodite da programe cjeloživotnog obrazovanja obavljate temeljem Pravilnika o cjeloživotnom obrazovanju koji je donijelo Fakultetsko vijeće.
 
U vezi naprijed navedenog postavljeno je pitanje da li se odredba članka 58. stavka 5. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine od broja 79/13 do 41/17, u daljnjem tekstu: Pravilnik o PDV-u) odnosi samo na programe obrazovanja, a ne i na programe stručnog osposobljavanja ili na sve navedeno u članku 39. stavku 1. točki i) Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine od broja 73/13 do 115/16, u daljnjem tekstu: Zakon o PDV-u). Također ste u vezi navedenog postavili sljedeća pitanja:
1. Ako se navedena odredba odnosi samo na programe obrazovanja, može li Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu smatrati da su njegovi programi cjeloživotnog učenja koje provodi sukladno Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju i navedenom Statutu oslobođeni plaćanja poreza na dodanu vrijednost (u daljnjem tekstu: PDV)?
2. Ako se navedena odredba odnosi na sve oblike navedene u članku 39. stavku 1. točki i) Zakona o PDV-u, što Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu treba učiniti kako bi bio oslobođen od plaćanja PDV-a za svoje programe cjeloživotnog učenja?
 
Na postavljeni upit odgovaramo u nastavku.
 
Prema odredbama članka 39. stavka 1. točke i) Zakona o PDV-u i članka 58. stavka 1. Pravilnika o PDV-u plaćanja PDV-a oslobođeno je obrazovanje djece i mladeži, predškolsko, školsko ili sveučilišno obrazovanje, stručno osposobljavanje i prekvalifikacija, uključujući s time usko povezane usluge i dobra, koje obavljaju tijela s javnim ovlastima ili druge osobe, koje imaju slične ciljeve u skladu s posebnim propisima koji uređuju obavljanje djelatnosti obrazovanja. Navedeno oslobođenje odnosi se na obrazovanje u vezi s nastavnim programima koje donose odnosno odobre nadležna ministarstva što je propisano odredbama članka 58. stavka 5. Pravilnika o PDV-u.
 
Člankom 44. Uredbe Vijeća (EU) 282/2011 koja se mora izravno primjenjivati u svim državama članicama Europske unije propisano je da usluge strukovnog usavršavanja ili prekvalifikacije pružene pod uvjetima utvrđenim člankom 132. stavkom 1. točkom i) Direktive Vijeća 2006/112/EZ s kojim je u cijelosti usklađen članak 39. stavak 1. točka i) Zakona o PDV-u, obuhvaćaju poduku koja se izravno odnosi na djelatnost ili zanimanje, kao i poduku namijenjenu stjecanju ili proširenju strukovnog znanja. U tom smislu trajanje strukovnog usavršavanja ili prekvalifikacije nevažno je.
 
Slijedom navedenog, usluge obrazovanja djece i mladeži, školskog ili sveučilišnog obrazovanja, stručnog osposobljavanja i prekvalifikacije, uključujući s time usko povezane usluge i dobra oslobođene su plaćanja PDV-a kada ih obavljaju tijela s javnim ovlastima ili druge osobe, koje imaju slične ciljeve u skladu s posebnim propisima koji uređuju obavljanje djelatnosti obrazovanja.
 
Obzirom na učestale upite u vezi navedenih odredbi od strane ustanova za obrazovanje koje temeljem rješenja Ministarstva znanosti i obrazovanja, drugih nadležnih ministarstava, državnih upravnih organizacija te javnih ustanova izvode različite programe usavršavanja i osposobljavanja, radi ispravnog tumačenja navedenih odredbi o oslobođenju od plaćanja PDV-a obratili smo se Ministarstvu znanosti i obrazovanja koje je na naša pitanja:
1. Jesu li programi usavršavanja i osposobljavanja koje tijela s javnim ovlastima ili druge osobe izvode temeljem rješenja Ministarstva znanosti i obrazovanja, programi koji su doneseni odnosno odobreni od nadležnih ministarstava?
2. Provode li tijela s javnim ovlastima ili druge osobe sveučilišno obrazovanje prema programima koje donosi odnosno odobri Ministarstvo znanosti i obrazovanja?
odgovorilo dopisom KLASA: 410-01/17-01/00058, URBROJ: 533-28-17-0002 od 14. rujna 2017., u kojem navodi:
„Ministarstvo znanosti i obrazovanja ustanovama za obrazovanje odraslih odobrava izvođenje formalnih programa obrazovanja odraslih, i to program osnovnog obrazovanja odraslih, programe usavršavanja i osposobljavanja, programe stjecanja niže/srednje stručne spreme i prekvalifikacije te programe učenja stranih jezika. Navedeni programi su programi formalnog obrazovanja odraslih poslije kojih se polaznicima izdaje javna isprava sukladno Pravilniku o javnim ispravama u obrazovanju odraslih (Narodne novine, broj: 129/08, 50/10 i 61/14).
Mišljenja smo da se ustanove za obrazovanje odraslih koje provode programe na temelju javnih ovlasti, a sukladno rješenjima o odobrenju za izvođenje programa koje je izdalo ovo Ministarstvo, mogu osloboditi plaćanja poreza na dodanu vrijednost sukladno članku 39. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj: 73/13, 148/13, 143/14 i 115/16).
U području visokog obrazovanja postupci odobravanja studijskih programa koje izvode visoka učilišta regulirani su Zakonom o osiguranju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju (Narodne novine, broj: 45/09) koji člankom 20. stavkom 7. propisuje da na osnovi pozitivne akreditacijske preporuke Agencije za znanost i visoko obrazovanje, Ministarstvo znanosti i obrazovanja izdaje dopusnicu za izvođenje studijskog programa, a za koji je zahtjev podnijelo privatno visoko učilište, veleučilište ili visoka škola. Nadležnost pak nad odobravanjem sveučilišnih studijskih programa koje izvode javna sveučilišta prenesena je na sveučilišta, te je stavkom 10. članka 20. ovog zakona propisano da se sveučilišni studijski programi osnivaju i izvode odlukom senata sveučilišta.
Vezano za upit o tome provode li tijela s javnim ovlastima ili druge osobe sveučilišno obrazovanje prema programima koje donosi, odnosno odobri Ministarstvo znanosti i obrazovanja, mišljenja smo da se svi studijski programi, stručni i sveučilišni, oni koje izvode sveučilišta, veleučilišta i visoke škole, neovisno o tome kojim se akreditacijskim postupcima odobravaju, smatraju programima koje je odobrilo Ministarstvo znanosti i obrazovanja te se shodno tome na njih trebaju primijeniti odredbe o oslobađanju od plaćanja PDV-a.
Osim studijskih programa, visoka učilišta izvode i obrazovne programe koji se ne smatraju studijem, a koji se temelje na načelima cjeloživotnog učenja. Člankom 76.a, stavkom 2. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine, broj: 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14 i 60/15) propisano je da visoka učilišta općim aktom uređuju načine i oblike provođenja aktivnosti koje se temelje na načelima cjeloživotnog učenja. U određenim slučajevima ovakvi obrazovni programi doneseni su u skladu s propisima koje donose druga ministarstva te ih ta ministarstva i odobravaju. U postupcima odobravanja takvih obrazovnih programa, ako se ne radi o formalnim programima u sustavu obrazovanja odraslih, Ministarstvo znanosti i obrazovanja ne sudjeluje niti o njima donosi rješenje.
Mišljenja smo da se odredbe o oslobođenju od plaćanja PDV-a trebaju primijeniti i na visoka učilišta koja izvode obrazovne programe temeljene na načelima cjeloživotnog učenja, koja su odobrila druga ministarstva, a o kojima rješenje nije donijelo Ministarstvo znanosti i obrazovanja.“
 
Prema tome iz odgovora Ministarstva znanosti i obrazovanja proizlazi da isto ne sudjeluje u postupku odobravanja niti donosi rješenje o odobrenju izvođenja obrazovnih programa temeljenih na načelima cjeloživotnog učenja koja izvode visoka učilišta, ako se ne radi o formalnim programima u sustavu obrazovanja odraslih. Nadalje, u određenim slučajevima obrazovni programi koji se ne smatraju studijem, a koji se temelje na načelima cjeloživotnog učenja doneseni su u skladu s propisima koje donose druga ministarstva te ih ta ministarstva i odobravaju. Stoga se oslobođenje od plaćanja PDV-a iz članka 39. stavka 1. točke i) Zakona o PDV-u i članka 58. stavka 1. Pravilnika o PDV-u može primijeniti na obrazovne programe temeljene na načelima cjeloživotnog učenja koje su odobrila druga ministarstva, a o kojima rješenje nije donijelo Ministarstvo znanosti i obrazovanja.
 
Slijedom navedenog, obzirom da je iz navoda u upitu razvidno da programe cjeloživotnog učenja, koji se izvode sukladno članku 76.a Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, nije odobrilo ni Ministarstvo znanosti i obrazovanja ni neko drugo ministarstvo, navedene usluge cjeloživotnog učenja ne mogu se smatrati uslugama iz članka 39. stavka 1. točke i) Zakona o PDV-u i članka 58. stavka 1. Pravilnika o PDV-u te se na njih ne može primijeniti oslobođenje od plaćanja PDV-a.
 
Povratak na prethodnu stranicu