Porez na dobit - Olakšice, oslobođenja i poticaji
Broj klase:410-20/17-01/25
Urudžbeni broj:513-07-21-01/17-2
Zagreb, 10.04.2017
Primjena olakšice za reinvestiranu dobit
​Zaprimili smo upit vezano za tumačenje odredbi Zakona o porezu na dobit u slučaju prodaje dugotrajne imovine - nekretnine koja je bila osnova za korištenje porezne olakšice za reinvestiranu dobit u prijavi poreza na dobit za 2015. godinu. U upitu se navodi da je porezni obveznik nabavio predmetnu nekretninu od povezanog društva te da su svi uvjeti propisani Zakonom o porezu na dobit, a vezano za korištenje navedene olakšice, bili ispunjeni. Predmetnu nekretninu porezni obveznik je iznajmljivao od 2015. do 2017. godine. Kako je navedeno u upitu, porezni obveznik je u 2016. znatno povećao vrijednost dugotrajne imovine nabavkama nekretnina kao i vlastitom izgradnjom. Zbog promjene poslovnih okolnosti odlučio je u 2017. prodati nekretninu koja je bila osnova za korištenje porezne olakšice za reinvestiranu dobit te postavlja upit gubi li pravo na korištenu poreznu olakšicu ako proda predmetnu nekretninu te je li propisan rok u kojem prodaja tako nabavljene dugotrajne imovine rezultira gubitkom prava na korištenje porezne olakšice. U nastavku dostavljamo odgovor.
 
Porezna olakšica za reinvestiranu dobit utvrđuje se sukladno članku 6. stavku 1. točki 6. te stavcima 5. do 10. Zakona o porezu na dobit (Narodne novine, br. 177/04, 90/05, 57/06, 146/08, 80/10, 22/12, 148/13, 143/14 i 50/16; dalje u tekstu: Zakon). Također, članak 12.a Pravilnika o porezu na dobit (Narodne novine, br. 95/05, 133/07, 156/08, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 146/12, 160/13, 12/14, 157/14 i 137/15; dalje u tekstu: Pravilnik) detaljnije propisuje postupak, uvjete i način korištenja porezne olakšice za reinvestiranu dobit.
 
Prema članku 6. stavku 1. točki 6. Zakona, osnovica poreza na dobit može se umanjiti za iznos reinvestirane dobiti, osim ako nije ostvarena iz bankarskog odnosno financijskog nebankarskog sektora. Sukladno stavku 5. istoga članka Zakona, reinvestiranom dobiti smatra se ostvarena dobit poreznog razdoblja iskorištena za povećanje temeljnog kapitala sukladno posebnim propisima, koja je jednaka iznosu izvršenih investicija u dugotrajnu imovinu s ciljem očuvanja postojećih radnih mjesta i za koju se rashodi u cijelosti utvrđuju kao porezno priznati u skladu s odredbama Zakona.
 
Nadalje, članak 12.a stavak 9. Pravilnika propisuje u kojim slučajevima se neće priznati umanjenje porezne osnovice za reinvestiranu dobit, a to je ako porezni obveznik naknadno smanji temeljni kapital koji je povećan reinvestiranom dobiti ili ako smanji broj radnika s kojima ima sklopljene pravovaljane ugovore o radu na određeno i neodređeno vrijeme, a prije isteka roka iz članka 6. stavka 7. Zakona. Stavak 10. članka 12.a Pravilnika propisuje da se odredbe stavka 9. istog članka Pravilnika primjenjuju ako naknadno dođe do smanjenja temeljnog kapitala i u slučaju nastanka promjena iz članka 18. i 19. Zakona i/ili u slučaju promjene strukture vlasništva.
 
Slijedom navedenog, Zakon ne propisuje razdoblje u kojem dugotrajna imovina koja je bila osnova za korištenje porezne olakšice za reinvestiranu dobit mora biti zadržana u uporabi, međutim kao u svim slučajevima nabave dugotrajne imovine radi obavljanja djelatnosti, a ne nabave radi prodaje, pretpostavlja se korištenje te imovine u dužem razdoblju. Prodaja dugotrajne materijalne imovine, konkretno nekretnine temeljem koje je korištena porezna olakšica za reinvestiranu dobit iskazana u prijavi poreza na dobit za 2015. godinu, ukoliko su i nadalje ispunjeni uvjeti propisani Zakonom i Pravilnikom u svezi očuvanja temeljnoga kapitala i broja zaposlenika, ne dovodi sama po sebi do osporavanja ili zadržavanja prava na korištenje olakšice za reinvestiranu dobit.
 
Naime, prodaja dugotrajne imovine, koja je bila osnova za korištenje porezne olakšice za reinvestiranu dobit, može biti poslovno opravdana te se tako tretirati i za porezne svrhe, ali obzirom na iznimno kratko razdoblje prodaje nekretnine nakon nabave od povezane osobe isto može biti predmet preispitivanja određenih činjenica bitnih za oporezivanje, posebice što je navedeno da je porezni obveznik tijekom 2016. godine stjecao i druge nekretnine za koje se ne navodi hoće li biti temelj za korištenje porezne olakšice za reinvestiranu dobit u prijavi poreza na dobit za 2016. godinu. Navedene činjenice mogu dovesti do zaključka da se nekretnine nabavljaju radi korištenja porezne olakšice, a ne radi ciljeva i svrhe te olakšice. 
 
Kada je riječ o obveznicima poreza na dobit, potrebno je uzeti u obzir i odredbe članka 5.a stavka 1. Zakona koji propisuje kako prava propisana odredbama toga Zakona, koja se osobito odnose na umanjenje porezne osnovice, izuzeća, oslobođenja od plaćanja poreza i poreza po odbitku ili umanjenje porezne obveze, porezni obveznik neće moći koristiti za aranžmane ili niz aranžmana ako se utvrdi da ih je porezni obveznik osnovao radi ostvarivanja, kao glavne svrhe ili jedne od glavnih svrha, navedenih pogodnosti, te kao takvi, s obzirom na sve relevantne činjenice i okolnosti, nisu autentični. Stoga je, u konkretnom slučaju kao i u svim drugim slučajevima kada je riječ o nabavi ili prodaji određene dugotrajne imovine, posebice imovine velike vrijednosti, potrebno  posebnu pozornost obratiti na ugovorene cijene pri transakcijama te dugotrajne imovine. Navedeno je posebice naglašeno ukoliko se te transakcije odvijaju između povezanih osoba, kada bi se, obzirom na korištenje porezne olakšice, moglo otvoriti pitanje stvaranja neautentičnih aranžmana odnosno prividnih pravnih poslova.
 
Povratak na prethodnu stranicu