Porez na dobit - Porezna osnovica
Broj klase:410-01/03-01/1062
Urudžbeni broj:513-07/04-2
Zagreb, 23.02.2004
Priznavanje troškova povezanih društava u tuzemstvu
Obratio nam se porezni obveznik "A" d.o.o. iz Zagreba, s pitanjem u svezi priznavanja troškova koje matica zaračunava kćerima u postotcima od ostvarenog ukupnog prihoda svakog povezanog društva, ovisno o uslugama koje im pruža, kao što su, pribavljanje novčanih sredstava, istraživanje tržišta, organizacija izobrazbe kadrova, strateško planiranje i kontrola troškova, davanje savjeta iz područja financija, marketinga, prava, osiguranja i dr.

Navodi se da matica ima značajnu materijalnu imovinu na temelju koje je od poslovnih banaka odobren kreditni limit koji koriste sva povezana društva za dobivanje kratkoročnih kredita, raznih garancija, te tako društva smanjuju svoje troškove i uspješnije posluju. Zatraženo je mišljenje u svezi ispravnosti opisanih ugovora o poslovnoj suradnji izmedu matice i kćeri, koje dajemo nastavno.

Prema odredbama članka 3. stavak 2. Zakona o porezu na dobit ("Narodne novine" br. 127/2000. i 163/2003.), dobit kao porezna osnovica utvrduje se kao razlika izmedu prihoda i rashoda koji se utvrđuju u skladu sa Zakonom. U članku 5. stavak 1. istog Zakona, propisno je da su rashodi smanjenja gospodarstvenih koristi u obliku odljeva ili iscrpljenja imovine ili stvaranja obveza koja imaju za posljedicu smanjenje kapitala. U stavcima 18. i 19. istoga članka propisano je da se u rashode ne mogu uključiti rashodi koji nisu u svezi s obavljanjem djelatnosti poreznog obveznika niti su posljedica obavljanja djelatnosti, te da se ne priznaju rashodi koji nisu vjerodostojno dokumentirani.

Uz navedene opće odredbe o poreznom priznavanja rashoda, Zakon o porezu na dobit u članku 6. uređuje, kod povezanih društava, problem u svezi transfera dobiti putem netržišnih cijena samo u međunarodnim transakcijama. Međutim, u odredbama članka 41. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" br. 127/2000. i 80/2001. - ispravak i 150/2002.), definirano je što se smatra povezanim osobama, te je propisano da će ugovori i poslovni odnosi izmedu povezanih osoba porezno biti priznati samo onda ako bi i druge osobe koje nisu u takvom međusobnom odnosu, pod istim ili sličnim okolnostima, utvrdile takve ugovorne uvjete ili uspostavile takve poslovne odnose.

Prema navedenom, za porezno priznavanje rashoda bitno je da su rashodi učinjeni za djelatnost poreznog obveznika, da su vjerodostojno dokumentirani da su iskazani u vrijednostima koje bi bile utvrdene pod istim ili sličnim okolnostima i da društva nisu povezana.
Povratak na prethodnu stranicu